evo konačno i plavog neba...a s njime i novi post...
mislim fakat mi je više dosta kiše i svega,
mislim, šesti mjesec je a lije ko iz kabla skoro svaki dan...
a dobro...ovo vrlo pozitivno utječe na moje raspoloženje...
pa sam trenutno izuzetno dobro...
neznam, dosta sam se rano probudila s obzirom na to da je ipak nedjelja,
al dobro...bar mi nije pola dana otišlo na spavanje..
samo se nadam da nebude kiša opet popodne...
...učenje...nula...po običaju ništa preko vikenda...
tak da...a dobro još malo...
jučer je jelena slavila rođendan, al je vani bilo hladno,
pa sam većinu večeri bila u arcusu..
bilo je ok...
posebno pozdravljam lindu i pitam ju usput dal se me sjeća..
dobro..mislim, nekak u zadnje vrijeme stalno primjećujem da se neko nekaj žali.
nemam nikaj protiv, sigurna sam da i ja to nekad/često radim,
al nikad ne velim da mi je sve u životu katastrofa...
mislim...uvijek se nađe nekaj kaj je oke..
tipa: ak vam neide u školi, možda vam ide u ljubavi ili kakgod..
a bed je ak je sve to povezano...
doma nije dobro jer vas ne puste van,
onda vam je bed u ljubavi i onda se nebrete koncentrirati u školi
i onda dobite slabe ocjene i onda vas opet ne puste van.
smiješno, al i nije.. začarani krug..
a dobro nadam se da nikom nije baš TAK loše..
trenutno uopće neznam kaj bi radila,
slušam muziku i dosađujem se..
uživajte mi svi..
i mare, sorry ak se nekaj srdiš u vezi onoga jučer.
ja se nikaj ne srdim na tebe ak to misliš,
neznam za majdu,
al evo sorry...kakgod...
nadam se da ništ ne zamjeraš..
ajde...pozdrav

ne pitaj za nju
ne pitaj gdje je nestala
djevojka koju si poznavao,
djevojka s osmjehom
satkanim od svile...
ne pitaj gdje je nestao
sjaj zvijezda
u tamnim zjenicama.
zarobila sam njezin pepeo
u kristalnoj prizmi,
pretvorila ju
u privjesak za ključeve,
sakrila ju na dno
kartonske kutije.
pepeo je curio kroz njezine okove.
umrla je u meni.
ti si ju ubio,
ti si ju uništio,
ti si joj ukrao snove.
i zato ne pitaj gdje je nestala
djevojka koju si poznavao
Post je objavljen 04.06.2006. u 11:20 sati.