utorak, 31.07.2007.
Poljubi me
Poljubi me i nemoj ništa reći,
samo poljubi me,
odavno više riječi nisu potrebne,
ti ides znam.
Poljubi me k'o prvi put da ljubiš
i još nježnije,
da zapamtim što gubim,
da mi ostane taj osjećaj.
Kad odeš znam, zaboravit ćeš
da smo nekad ti i ja,
zaustavljali vrijeme
među zvijezdama,
ko da me nije bilo ideš sad.
Kad odeš znam, zaboravit ćeš
okus mojih usana
i nećeš mi se sjećati ni imena,
ko da me nije bilo ideš sad.
Poljubi me, odagnaj bar večeras
tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplačem,
ti ides sad.
Poljubi me ko prvi put da ljubiš
i jos nježnije,
da zapamtim što gubim,
da mi ostane taj osjećaj.
Kad odeš znam, zaboravit ćeš bol
u mojim očima
i da je život moj u tvojim rukama,
k'o da me nije bilo ideš sad.
Kad odeš znam,
zaboravit ćeš okus mojih usana
i nećeš mi se sjećati ni imena,
ko da me nije bilo ideš sad.
- 22:26 -
petak, 20.07.2007.
Tako sam usamljena...
Ponekad želim da nestane sve ono što mi ne da mira, da nestanu sve dvojbe u meni, sva sjećanja, sve nade, svaka želja, svi snovi…da ostanem prazna. I da krenem ispočetka. Ali to je samo još jedna glupa pomisao da bi mi tako možda bilo lakše, bilo bolje. Umorna sam. Ne znam od čega. Od traženja, od padova i ponovih ustajanja, od borbe, od slušanja, a šutnje u sebi. Sinoć mi je nepoznata osoba rekla toliko toga što me pogodilo, kao da je znala što mora reći da bi me dirnulo. Tako sam usamljena…
- 22:29 -
nedjelja, 15.07.2007.
Jedan dan života
I prošla su već tri mjeseca. Da, točno tri mjeseca, Gorane, kako više nisi ovdje. Znam da sam sebična, možda nije to prava riječ. Znam da sam te se tako rijetko sjetila nakon kraja osnovne. Znam da se nismo vidjeli, a kada i jesmo bilo bi to samo tako nakratko. Ali znam da te se sada tako često sjetim. Znam da nije pošteno od Njega što te tako rano odveo, oteo onima koji te vole. Imam li pravo sjetiti te se tako često?
Tri mjeseca....a još pamtim riječi svećenika na tvojoj sahrani, riječi tvog trenera "Danas nisi istrčao na igralište, danas su tvoje kopačke ostale doma. Zašto nisi dobio i ovu utakmicu?".
Taj dan mi je sve izgledalo tako nestvarno. Ne, nisam mogla vjerovati da to ti ležiš u tom lijesu. Nisam željela vjerovati. I oko tebe tvoji prijatelji koji su bijelim ružama napravili put do tvog groba. Tako iznenada, Gorane....a još si toliko toga trebao proživjeti.
Mislim na tebe....
samo jedan dan života, još jednu čašu mi dajte sad
jer ja sutra nisam s vama, jer sutra umrijet ću sam
moj život je kratak bio i prolazan kao san
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
neka staro društvo dođe ko nekad davno u kraju mom
nek se čuje stara pjesma, taj zadnji glas srca mog
moj život je kratak bio i prolazan kao san
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
samo buket bijelih ruža nek bude vječno na grobu mom
samo vjetar neka priča tu tajnu života mog
moj život je kratak bio i prolazan kao san
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan
- 14:14 -
petak, 13.07.2007.
Dopusti da ti pomognem
Ako će te to utješiti, bar malo, i ja plačem zajedno s tobom, plačem radi tebe, radi tvoje boli. Čitam tvoje pjesme i osjetim u njima tvoju tugu, istu onu tugu koju sam i ja osjećala. Znam da sada ne vjeruješ ni u jednu moju riječ, da mi sada ne vjeruješ da će bol nestati. Znam da se sada samo pitaš kada će nestati, da se pitaš zašto, kako je moglo biti, zašto je lagala, da li je lagala. Znam da se pitaš puno toga. Voljela bih ti pružiti sve te odgovore, ali i sam znaš da je to nemoguće. Ali me boli ta tuga u tvojim očima, u tvojim pjesmama, taj trag koji je ostavila na tebi. Kako da ti pomognem, kako da ti budem utjeha, kako da izbrišemo nju iz tih prekrasnih očiju, kako da ti budem prijateljica? Osjećam se tako beskorisno. Gledam kako toneš, svakim danom sve više, a ne znam što da učinim. Shvaćam tvoju bol, tvoju ljubav prema njoj, možda i ne bih to tako shvatila da nisam kroz isto to prošla. I što je najgore, ne mogu ti reći da će nakon nekog vremena posve nestati – jer neće. Jer je i on još ovdje u meni, i nakon godinu dana. I što je najgore, znam da će ona ostati uz tebe, u tvojim mislima, u tvom srcu zauvijek. Ili možda neće?
Samo želim da prestaneš patiti, samo želim izbrisati tugu. Dopusti mi da ti pomognem.
- 22:03 -
ponedjeljak, 09.07.2007.
Za jednu noc zivota
Cekaj me, noci, cekaj do onog trena
dok mi se oci priviknu da mi ga nema
a kada budem spremna osedlati tugu
ti bit ces vranac, a noc neznanac
sto mjesto njega me miluje
Ref.
Za jednu noc zivota
za samo jedan dan
za tebe, zeljo moja
ruka sudbine mene je vezala
Za jednu noc zivota
za jedan suncev sjaj
nek suza oka moga
bude ti zadnji od moga srca dar
- 23:22 -
Ne mogu da ga ne volim
Nocas me more pita
s kim ti se dragi skita
sto se ne vratis
nocas me dusa boli
toliko tebe voli
sto se ne javis
Mirise badem i ljeto
al' sto ce mi sve to
kad sa mnom nisi ti
i neka nema te s nama
i neka sam sama
ja mogu cekati
Ref.
I nocas sviraj, svirajte
a ja cu pjevati
pjesmom ga pitati zasto se ne vrati
ne mogu da ga ne volim
zato cu pjevati
pjesmom ga pitati zasto me ostavi
- 23:16 -
Proljece
Mozda iza ugla sunce sad za tebe sja,
Mozda iza ugla sreca tebe ceka sva.
Mozda ce se tvoja tuga
Izbrisati kao duga
Mozda nisam bio za te ja.
Kuda da se sklonim duso, ovog proljeca,
Kad me svaka ulica na tebe podsjeca.
Pijana od zaborava,
Otic' ces iz naseg grada,
Ali iz mog srca nikada.
Ref:
Proljece je, proljece je
A u meni zima, zauvijek je ostala
Proljece je, proljece je
A u meni zima
Nikad vise ti i ja.
Mozda iza ugla sunce sad za tebe sja,
Mozda iza ugla sreca tebe ceka sva.
Samoca je poput kise, bude pa je nema vise
Mozda nisam bio za te ja.
Cujem da ti neko drugi ulazi u trag,
Pravi njezne zasijede i postaje ti drag,
Pricas li mu kad o meni, il' ste nocu zaneseni
Kao sto smo bili ti i ja.
- 22:18 -
nedjelja, 08.07.2007.
Što želi?!
Preživjela sam biciklijadu. Kažu dečki da sam reš-pečena, ali to je ok. Malo bojice ne škodi mojoj koži. I obećali su me voditi na more, samo mene, jer su ostale cure toliko umišljene da nisu mogle doći ni na roštiljanje.
No...pitam se zašto me sada opet zoveš. Zvao me danas opet Josip. Jučer mu se nisam htjela javiti. Danas sam morala jer je mama počela s pitanjima zašto se ne javljam kada mi zvoni mobitel. I nisam mogla pričati jer sam bila na biciklijadi pa si ti lijepo pristojno u pola moje rečenice prekinuo. Hvala.
Pitala sam ga što on hoće od mene. Rekao je "A kad bi ti sad rekao što želim digla bi nos!". To je značilo samo jedno - "ŽELI SEX!!!".
E u tom trenu sam ja prekinula. Pa ti prodavaj glupe fore nekome drugom, možeš i svojoj curi. Ja više ne padam na te fore, odavno sam prestala biti ona naivna glupača koja ti je slijepo vjerovala.
Postala sam stvarno imuna na njega i tako sam sretna zbog toga!!!
- 23:33 -
petak, 06.07.2007.
Novi početak
Počet ću ponovo s pisanjem. Više zbog toga što ću sada imati puno slobodnog vremena i dostupno računalo 24h na dan, a manje zbog toga što mi je to potrebno. Smirila sam se, ne osjećam više toliku potrebu da pišem. Nadam se da povratak doma to neće promijeniti.
Osjećam napredak u svemu, u razmišljanju, u stavu, u pogledu na život. Jesam li napokon preboljela? Rekla sam prijatelju da mislim kako sam još uvijek ponekad slaba na bivšega, no malo me povrijedio način na koji mi je to predbacio. Nisam toliko slaba na njega koliko sam slaba na to što mi je pružao taj divan osjećaj da vrijedim, pružao mi je ljubav. Na to sam slaba, to mi nedostaje. Zbog toga ga se ponekad sjetim, a ne zato što bih željela biti s njim. To sam odavno prestala željeti. Ali to njemu još uvijek nije jasno. Uistinu je ponekad arogantan i umišljen. Nije mi jasno kako i dalje može misliti da mi je stalo do njega i da mi se svijet vrti oko njega?!
No ipak, osjećam jedan nedostatak. Nedostatak pravih prijatelja, iskrenih. Znam da nismo prave prijateljice, ali sam joj vjerovala. Jedno vrijeme smo se intenzivno družile, radile zajedno pa nas je to još više spojilo. I nisam očekivala da može biti tako pokvarena (da, moja vječna vjera u ljude). Najprije sam od prijatelja saznala da je rekla da ju ogovaram. Znam što je željela postići, samo me željela ocrniti pred njim ili je samo željela prebaciti krivnju sa sebe zašto se svima prestala javljati. A nije ni svjesna koliko sam ju zapravo spašavala, koliko sam njenih gluposti tajila. Trebala bih i ja biti tako pokvarena, pa istom tom prijatelju reći da ga je cijelo vrijeme samo zavlačila (što sad pomalo i sam shvaća nakon što ga je hladno ostavila), trebala bih mu reći da je na Valentinovo bila na spoju s jednim frajerom koji joj je poklonio prsten (!!!???), nakon toga satima šaputala s bivšim, a nakon svega toga bila s njim. Ali ne, ja nisam takva.
U čemu je moj problem, jesam li predobra ili što? Jesam li glupa i naivna?
Ne znam…
No najveće razočaranje bilo je vidjeti pogled prijatelja kojeg sam ja razočarala. Da, Ivane, bila sam tu večer malo pretjerala s alkoholom, ali samo sam se opustila i zabavljala, zaboravljala na sve ostalo. No tvoj pogled bio je dovoljan da bih znala da sam pretjerala i da trebam prestati. Nisi mi ništa predbacio. Do danas. I za to sam sama kriva. Ja se prigovorila tebi, a ti si se u obranio okomio na mene. Najbolja obrana je protunapad. Znam. Isto kao što znam da smo i ti i ja pogriješili, da je to što smo rekli jedno drugome istina. Istina, koja me danas tako ponizila da sam poželjela nestati iz tog auta, a vrijeme je prolazilo tako sporo. Istina, koja me danas posramila, jer si djelomično bio u pravu.
I dolazim do odluke za neke promjene u životu…započinjem manje vjerovati ljudima (a mislila sam da im ne mogu manje vjerovati!!).
- 22:49 -
