petak, 06.07.2007.
Novi početak
Počet ću ponovo s pisanjem. Više zbog toga što ću sada imati puno slobodnog vremena i dostupno računalo 24h na dan, a manje zbog toga što mi je to potrebno. Smirila sam se, ne osjećam više toliku potrebu da pišem. Nadam se da povratak doma to neće promijeniti.
Osjećam napredak u svemu, u razmišljanju, u stavu, u pogledu na život. Jesam li napokon preboljela? Rekla sam prijatelju da mislim kako sam još uvijek ponekad slaba na bivšega, no malo me povrijedio način na koji mi je to predbacio. Nisam toliko slaba na njega koliko sam slaba na to što mi je pružao taj divan osjećaj da vrijedim, pružao mi je ljubav. Na to sam slaba, to mi nedostaje. Zbog toga ga se ponekad sjetim, a ne zato što bih željela biti s njim. To sam odavno prestala željeti. Ali to njemu još uvijek nije jasno. Uistinu je ponekad arogantan i umišljen. Nije mi jasno kako i dalje može misliti da mi je stalo do njega i da mi se svijet vrti oko njega?!
No ipak, osjećam jedan nedostatak. Nedostatak pravih prijatelja, iskrenih. Znam da nismo prave prijateljice, ali sam joj vjerovala. Jedno vrijeme smo se intenzivno družile, radile zajedno pa nas je to još više spojilo. I nisam očekivala da može biti tako pokvarena (da, moja vječna vjera u ljude). Najprije sam od prijatelja saznala da je rekla da ju ogovaram. Znam što je željela postići, samo me željela ocrniti pred njim ili je samo željela prebaciti krivnju sa sebe zašto se svima prestala javljati. A nije ni svjesna koliko sam ju zapravo spašavala, koliko sam njenih gluposti tajila. Trebala bih i ja biti tako pokvarena, pa istom tom prijatelju reći da ga je cijelo vrijeme samo zavlačila (što sad pomalo i sam shvaća nakon što ga je hladno ostavila), trebala bih mu reći da je na Valentinovo bila na spoju s jednim frajerom koji joj je poklonio prsten (!!!???), nakon toga satima šaputala s bivšim, a nakon svega toga bila s njim. Ali ne, ja nisam takva.
U čemu je moj problem, jesam li predobra ili što? Jesam li glupa i naivna?
Ne znam…
No najveće razočaranje bilo je vidjeti pogled prijatelja kojeg sam ja razočarala. Da, Ivane, bila sam tu večer malo pretjerala s alkoholom, ali samo sam se opustila i zabavljala, zaboravljala na sve ostalo. No tvoj pogled bio je dovoljan da bih znala da sam pretjerala i da trebam prestati. Nisi mi ništa predbacio. Do danas. I za to sam sama kriva. Ja se prigovorila tebi, a ti si se u obranio okomio na mene. Najbolja obrana je protunapad. Znam. Isto kao što znam da smo i ti i ja pogriješili, da je to što smo rekli jedno drugome istina. Istina, koja me danas tako ponizila da sam poželjela nestati iz tog auta, a vrijeme je prolazilo tako sporo. Istina, koja me danas posramila, jer si djelomično bio u pravu.
I dolazim do odluke za neke promjene u životu…započinjem manje vjerovati ljudima (a mislila sam da im ne mogu manje vjerovati!!).
- 22:49 -
