petak, 13.07.2007.
Dopusti da ti pomognem
Ako će te to utješiti, bar malo, i ja plačem zajedno s tobom, plačem radi tebe, radi tvoje boli. Čitam tvoje pjesme i osjetim u njima tvoju tugu, istu onu tugu koju sam i ja osjećala. Znam da sada ne vjeruješ ni u jednu moju riječ, da mi sada ne vjeruješ da će bol nestati. Znam da se sada samo pitaš kada će nestati, da se pitaš zašto, kako je moglo biti, zašto je lagala, da li je lagala. Znam da se pitaš puno toga. Voljela bih ti pružiti sve te odgovore, ali i sam znaš da je to nemoguće. Ali me boli ta tuga u tvojim očima, u tvojim pjesmama, taj trag koji je ostavila na tebi. Kako da ti pomognem, kako da ti budem utjeha, kako da izbrišemo nju iz tih prekrasnih očiju, kako da ti budem prijateljica? Osjećam se tako beskorisno. Gledam kako toneš, svakim danom sve više, a ne znam što da učinim. Shvaćam tvoju bol, tvoju ljubav prema njoj, možda i ne bih to tako shvatila da nisam kroz isto to prošla. I što je najgore, ne mogu ti reći da će nakon nekog vremena posve nestati – jer neće. Jer je i on još ovdje u meni, i nakon godinu dana. I što je najgore, znam da će ona ostati uz tebe, u tvojim mislima, u tvom srcu zauvijek. Ili možda neće?
Samo želim da prestaneš patiti, samo želim izbrisati tugu. Dopusti mi da ti pomognem.
- 22:03 -
