srijeda, 12.07.2006.
On radi
Fakat nije bitno sto, ali radi. On je prvi koji se dize i odlazi. Istina ja radim vec duze vrijeme i to mi je normalno. Sad se i on pati, oduzet ce mi pravo da uvijek budrm JEDINA s PRAVOM umorna, razdrazljiva.
Jesam ponosna sam, ali ne znam kako bi se postavila prema njemu. Najgore od svega da nemam ne znam koliko extra snage da njemu puno olaksam. Moram dobro promisliti kako sto bolje uloziti energiju koju mislim uloziti i da to ispadne dobro i da on ima koristi od toga.
Jbg, bilo bi dobro da nemam toliku guzvu na poslu, bila bi (bar si tako to mislim-vjerojatno si lazem) bolje raspolozena i punija pozitivne energije.
Neka mozda nadjem nesto u sebi sto nisam ni znala da postoji - RAZUMJEVANJE za druge. 
