Do You Know the Way to San Jose?
Dosao je danas i ovaj dan: dan kada trebam 'povesti' prvu turu posjetitelja po muzeju, iliti tzv. guided tour. Koma. Radije bih se guzvala u zicari sa Tony Blairom cijeli dan nego odrzala bilo kakav 'javni govor' (public speaking). Pih, a covjek bi pomslio koliko ovdje trabunjam da mi to ne bi trebalo predstaviti nikakav problem. Wrong! Neuobicajeno se ustrtarim, dapace, unezvjerim. Pretvorim se u hladetinu koja nema pojma kako se zove, gdje je i koji joj je zadatak. U trenutku sve pozaboravim i boga molim da me nitko ne pita usput neko pitanje na koji slucajno ne bih znala odgovor. Do sada sam manje-vise uspjesno eskivirala ovakve zadatke, praveci se apsolutno luda na diskretne pokusaje sefice da me scepa. Na zalost, scepana sam. I to jako. I sad sta? Sta? A nista, zatvori oci, duboko udahni i nadaj se najboljem. Umjesto da sve posaljem k vragu, opustim se i na opskurna pitanja posjetitelja seretski odgovorim da tko ih sljivi! Tupavo cu se smjeskati dok cu se u istoj desetinki sekunde ocajnicki pokusavati sjetiti da li muzej uopce postoji ili ne? Mislim, covjek bi pomislio da idem na spoj sa Antom Kovacevicem (sacuvaj me boze!), a ne da pola sata moram divaniti o muzeju i kolekciji u kojem radim vec skoro godinu dana. Ne znam otkuda mi takav otpor. Na poslu trkeljam po sasvim uobicajenim normama. Isitnabog, to su u 99,9% gluposti koje samo moji kolege na poslu nekako nalaze zanimljivima. A tek sto mi se dar govora razveze dok istrusim pola case vina da cak ponekada tako razdivanim sama sa sobom, a, bolje da vise ne pricam! |
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv