wunderbar https://blog.dnevnik.hr/wunderbar

petak, 16.03.2007.

Always look on the bright side of life :)

Sumorno tupilo i beznadnost, ništa više nema smisla. Ma krivo sam to rekao, jer kada kažete: "ništa više nema smisla" dajete naslutiti da ga je nekada bilo, a sada ga više nema. Nisam to trebao dati naslutiti, takva pomisao, pomisao da se to može makar i naslutiti ozbiljno me je naljutila.
Užina je danas imala okus bivolje balege prelijevene smolom i posute ovčijim brabonjcima. Radoznali među vama se možda pitaju kako ja poznam okus bivolje balege? Vjerujte mi da ne želite znati. Kako je došlo do ovog stanja ili je prikladnije reći sranja?
Prije par mjeseci sam ,na maloj pošti, ugledao ljubav svog života, anđela svojih Lakersa, najljepši cvijet s božanske livade,ukras najljepše slike ili je najljepša slika mrlja koja se nalazi oko nje ukoliko je ona mali dio te slike? . Ugledao sam je jer mi je željela nešto poručiti. Pitao sam se da li je to ono što sam čekao cijeli život?Da li je ovo ispunjenje mojih snova? Da li ju je zbirka od 500 ljubavnih soneta, prožetih bolnom nadom za sjedinjenjem, koju sam joj napisao takla sred srca?Da li sam dovoljno vrijedan njene pažnje, njene božanstvene percepcije, njenog ljupkog talamusa?Da li je večeras na novoj repriza Brisanog prostora? Da li će mi dopustiti da joj uljepšavam život najbolje što mogu? -Odgovor na sva pitanja bio je ne. Ono što mi je htjela poručiti moglo se nedvosmisleno isčitati iz njezinog prpošno, rumenkastog uzdignutog srednjeg prsta, koji je bio usmjeren prema meni. U prvi mah bio sam toliko naivan da sam pomislio "Kako lijep prst!", te sam pošao da je pitam kako da joj uljepšam put kroz blatnjavu cestu života.Pitala me ,polako se okrećući prema meni gracioznošću Evgenija Plušenka, "Voziš li mercedes?" Slagah "Ne." Jer nisam htio da me voli zbog novca.Rekla je nehajno provlačeći prste kroz svoju kosu"E pa onda fino crkni kmico!" i otišla iz mog života.
Odlučio sam ispuniti svoju misiju, koju mi je ona na tako romantičan i suptilan način povjerila. Istog trena pojurio sam kući i pitao stariju sestru gdje je obiteljski pištolj. Pitala me je "Kaj će ti štolj-pi te-bra ono?" Rekao sam "Da se ubijem sestrice!". Ona je odgovorila "Aha, u kuhinji je, na frižideru..." Krenuo sam po pištolj, a ona mi je zabrinuto doviknula "Hej braco!? Pa što radiš tikvane? Najprije isprazni nove metke i stavi one starije, mama je rekla da te nove čuvamo za posebne prigode. "

16.03.2007. u 16:42 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.