wunderbar https://blog.dnevnik.hr/wunderbar

ponedjeljak, 30.04.2007.

Listen kid, you be good to me, and I'll be good to you... Cappyshi?

Moj prijatelj Šime i ja šetali smo ulicom u Maloj Italiji u New Yorku. Živjeli smo ondje otkad znamo za sebe i otkad drugi znaju za nas, no nismo se baš uklapali. Nas dvojica bili smo jedini koji nisu bili uvjereni da su mafijaši, ja čak nisam ni pogledao Coppolinu trilogiju Kum.
Odrastali smo okruženi gangsterima, velikim mafijašima, wannabe gangsterima, uličnim razbijačima i ostalim šljamom.. Čudna stvar je bila to što su to redom bili maloljetni ljudi, klinci poput nas... Njihovi roditelji nisu bili mafijaši, zapravo jesu dok su odrastali ali bi kasnije shvatili kako je nezrelo pretvarati se da si gangster. Jedini koji je još donekle bio u tom filmu bio je lokalni mesar Đuro the boss Matrić, meso su mu uvijek dovozili na stražnja vrata u prtljažniku Corvette..
Šime je bio stariji od mene, ja sam još pohađao državnu gimnaziju, a on je već bio na drugoj godini fakulteta.Bio je sjajan student, nažalost... Područje njegova zanimanja potpuno ga je izmjenilo. Studirao je lingvistiku. Od malih nogu bio je fasciniran riječima, njegov vokabular širio se u svim smjerovima, a među bandom iz kvarta uvijek se služio slang-om i to nam je bilo totalno cool. Svi smo smatrali da je pravi frajer. Na prvoj godini postao je opsjednut čistoćom jezika i zarekao se da više nikad neće koristiti niti jednu stranu riječ. Televizor je zvao dalekovizor, egzinstencijalni kvantifikator je zvao opstojnosni količitelj a kontenjer smećenka. Problem je bio u tome što ga je ponekad bilo sasvim nemoguće razumjeti..
"Hej pazi!" -vikao je Šime i mahao mi "Što je?" -odviknuh
"Dvonožni duposjed!" "Štaa??!" "Dvonožni dupo... BANG!!
"Šime shvaćaš li da me upravo pregazio bicikl?" "Pa, nemoj mi sad reći da te nisam upozorio.."
Takve scene događale su se stalno. Jednom mu je oca i majku pregazio autobus jer se nisu izmaknuli na njegov urlik upozorenja "PAZI!!Motorni mnogo-dupe prijenosnik!!"
Ovakve bih epizode mogao redati unedogled, ali neću jer moram preći na stvar. U našem kvartu posebno neugodna pojava bio je
Ranko. Ranko je bio juniorski boksački šampion i bio je uvjeren da je najopakiji gangster od Al Capone-a, naovamo. Istina je bila da je bio najgluplji gangster od Tutu-bekija čovječolikog majmuna koji je švercao jagode u prethistorijsko doba, naovamo.
Dugovao sam Ranku 4 dolara i 12 centi, i on je došao naplatiti taj dug. Ta odvratna mrga nam se približavala u falšem Armani odjelu s lancem oko vrata i dječjim sunčanim naočalama..
"Bok Ranko!Kako boks? Čujem da si pomeo konkurenciju!" - veselo je rekao Šime. "To mu je u genima, stara mu je bila čistačica."-dobacih. Ranko je reagirao kao što bi reagirao svaki priglupi gangster na njegovom mjestu. Složio je grimasu kao da je našao pseće govno u hamburgeru, unio mi se u facu i zapitao me "Jel se ti to meni rugaš?" Rekao sam da se ne rugam i to ga je smirilo. zatim je nastavio po poslu koji ga je doveo ovamo.
"Slušaj mali seratoru! Ne vratiš li mi kintu kladioničar će me ubiti mene, ako se to dogodi ubit ću te!"- izderao se. "Kako ćeš me ubiti ako te kladioničar prethodno ubije?"- bio sam radoznao. "BUDALO! To sam rekao u prenesnom značenju metartroforički!!" Kad je Šime čuo ovaj izraz složio je facu kao da je pojeo onaj hamburger s psećim govnom!
"Slušaj prištu! Ne vratiš li do sutra kintu zadavit ću te golim nogama koje nisam oprao već mjesec dana!"- nastavio je Ranko u svom stilu. "U redu, u redu dobit' ćeš paru.Nema frke." - rekao sam mu našto je otišao
Stajao sam tako na ulici sa Šimom pitajući se gdje ću dovraga do sutra nabaviti 4 dolara i 12 centi...

utorak, 17.04.2007.

Nosim li se uspješno sa svojim godinama?

Smatram da se uspješno nosim sa svojim godinama. Što ne mogu reći
za svoju mamu, ona se veoma neuspješno nosi sa mojim godinama.
Imam 13 godina i ne brinem mnogo o nesloženom krevetu ili o tome da
li je majica koju nosim opeglana. Živjeti svoj život i pritom imati samo 13
godina, odlično je! Smatraš se samostalinim a ipak roditelji rade sve za tebe.
Moja jedina briga je škola, premda je to velika briga i o njoj mi ovisi
budućnost, ne opterećuje me mnogo. Ne dopuštam da mi išta pokvari dan.
Dajem sve od sebe (yeah right) da prođem s odličnim, a na kraju imam
dovoljno vremena za gledanje u zid i za zurenje u plafon i šetnje bez
određenih putanja. Svijet je s 13 sasvim bezazlen.
Iako ne shvaćem što to znači nositi se uspješno sa svojim godinama,
mislim da mi to ide prilično dobro!

Moja sestra

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Gitak!