wunderbar https://blog.dnevnik.hr/wunderbar

četvrtak, 23.11.2006.

Ko je za nebuloze? JA! JA! JA!

Reporeter:"Mladiću, što za vas znači punoljetnost?"
mladić:"Za mene punoljetnost, kao i za ostale građane
RH, znači da mogu pijan ići na izbore."
Reporter:"Imam još jedno pitanje,ako bi bili toliko
ljubazni?"
mladić:"Fire at will!"
Reporter:"U nekom selu živi brijač koji brije one i
samo one osobe koje same sebe ne briju.Brije li
brijač samoga sebe?"
mladić:"Vas zapravo zanima tko uzrokuje da britva
u konjunkciji sa pjenom, izvrši disjunkciju među
brijačevom bradom i licem?"
Reporter:"Da, upravo to me zanima!"
mladić:"A zašto me to pitate?"
Reporter:"Tako mi je naredio urednik."
mladić:"Pretpostavljam da ste s GTV-a?"
Reporter:"Da, pogodili ste!Kao i svi ispitanici
doduše..."
mladić:"Nisam znao da na GTV-u postoji urednik!"
Reporter:"Nisam ni ja znao."
mladić:"Kako to?"
Reporter:"Pa, sve je počelo kada sam se javio na
natječaj za reportera, objavljenog u konzumovom
reklamnom listiću. Danas ujutro došao sam na posao
i tamo mi je neki čovjek koji je uređivao stolove
rekao da se javim kada rješim Russel-ov paradoks."
mladić:"Pa jeste li vi uopće zaposleni na GTV-u?"
Reporter:"Oh, svakako!Čovjek koji uređuje stolove rekao
mi je da sam službeni reporter GTV-a.Dao mi terenski
zadatak da ispitujem mlade ljude što za njih znači
punoljetnost."
mladić:"Vi naravno shvaćate da nemate niti kamermana
niti mikrofon?"
Reporter:"Da, ali imam ovaj štap s komadom vate, koji
poprilično liči na mikrofon!"
mladić:"Da pogodim, dao ti ga je urednik?"
Reporter:"Opet ste u pravu mladi gospodine! Kao i svi
ispitanici dosada, doduše..."
mladić:"Imate li još kakvo pitanje?"
Reporter:"Nemam, prilično vruć dan, krepat' ću budem
li radio po ovoj vrućini!"
mladić:"Kad umreš pošalji mi poruku, pa ću ti doći na
sprovod..."*
Reporter:"Oh svakako!Naravno mladi gospodine!"


* One-liner ukraden od A.B.

23.11.2006. u 13:02 • 11 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 22.11.2006.

Varijacija na temu nedorečenosti

Povučen dim. Povučen drugi dim. Povučen treći dim. Povučen četvrti dim…Tri točke puno puta… Povučen i-ti dim…Povučen n-ti dim. Spremao se povući n+1-vi dim, ali onda je njegovo oko uhvatilo bljesak. Uhvatilo je pričin bljeska tuđeg oka. Bila je to varka. U zadimljenoj sobi, svjetlo petrolejke na stolu, stratište zidnih tapeta, polumrak na periferiji, sunčane naočale na licu, zbunjujuća nemogućnost percepcije.
Podigao je pogled, zaklonio je oči rukom i shvatio da je zaprljao stakla na svojim sunčanim naočalama. Čovjek koji mu je sjedio preko puta samo je primaknuo kažiprst bradi i izrecitirao Pavlovu poslanicu Korinćanima. Zatim je zapalio novu cigaretu. Naš akcijski junak, nazovimo ga Milojko, nervozno se uštipnuo lijevom rukom za stražnjicu i izvukao svoje donje rublje iz iste. Nije bilo odgovora. Samo nanovo blago spušten pogled kojeg nitko nije zamijetio. Blagoje, njegov kolega ili suparnik, je nakon te, za njega impulzivne kretnje, nastavio promatrati ništa. Milojko je udahnuo. Blagoje je izdahnuo, ali nije umro, jer je odmah udahnuo novu porciju onoga što bi se u nedostatku nikotinske zavjese nazivao zrak. Milojko je udahnuo. Blagoje je prihvatio njegov tempo. Udahnuli su zajedno. Izdahnuli zajedno. Udahnuli. Blagoju je opušak ispao iz usta, zapalio mu je štofane hlače koje su mu visile preko ruke. Milojko je udahnuo, to nisu bile njegove štofane hlače koje se danas spremao odnijeti u kemijsku čistionicu. Blagoje je vratio cigaretu u usta i povukao dim. Milojko mu se pridružio svojim povlačenjem dima. Povlačili su kao parne lokomotive. Onda je Blagoje iznenada pogledao Milojka i pomaknuo gornju usnicu. Milojko nije shvatio. Blagoje je teatralnije pomaknuo gornju usnicu. Milojko nije shvatio. Blagoje je počeo pjevati Bandieru Rossu. Milojko nije shvatio. Blagoje je pokušao Milojku dokazati Fermatov teorem. Milojko je konačno shvatio. Udahnuo je u znak odobravanja. Blagoje je počeo micati donju usnicu. Milojko se pravio da ne shvaća. Blagoje je tresnuo Milojka petrolejkom po glavi. Milojko je shvatio. «Dva para», veli Blagoje.
Pogledi, odsutni, nijemi. Bezizražajnost, dim se igra lovice(hvatala?) po sobi, titraj plamena, prostorija u plamenu. Nema pomaka. Pogledi, odsutni, nijemi, samo sada više prema lijevo. Blagoje čeka. Milojko čeka. Blagoje čeka. Milojko čeka da mu Blagoje kaže što čeka. Blagoje čeka. Milojko čeka da Blagoje prestane čekati. Beskonačna petlja vrti se u njihovim glavama, ali oni to ne odaju. Zastoj, kolaps. Udahni, izahni. On čeka. On isto čeka. Blagoje proguta opušak. Milojko razrogači oči koje mu se ne vide pod sunčanim naočalama. Odmjeravaju kratere akni na svojim obrazima, zbrajaju obrve.
Milojko nehajno odmahuje rukom, vani prolazi konvoj za Irak, pozdrav topovima.
«Dva para», veli Milojko.
«Kraljeva», veli Blagoje.
«Aseva», veli Milojko.

*Bio je to gostujući COOLumnist Praskaton*

22.11.2006. u 23:01 • 4 Komentara • Print • # • ^

Etički problem

Profesor u razredu objašnjava gradivo i primjeti da jedan učenik
ne obraća pozornost na objašnjavanje. Upozorava učenika i kori ga.

Obrada:
Učenik je gospodar svoje pažnje. On svoju pozornost može usmjeriti
kamo god želi.

Profesor: Ivice, ovo je za tvoje dobro, bi li nam učinio tu
čast da se probudiš?! *
Učenik:Vi profesore naravno shvaćate da kao slobodno biće imam
pravo obratiti svoju pozornost kamo želim, ukoliko time ne ograničavam
slobodu nekoga drugoga. Ili možda smatrate da sam vaš rob, ukoliko je tako
moja majica je ,vrlo prigodno, pamučna.
Profesor:Ako učenici ne obraćaju pozornost, moj je posao besmislen, ne želiš
valjda Ivice da mlatim praznu slamu?
Učenik:Samo mlatite profesore, ispast' će iz nje novac kojime ćete moći namiriti
svoje životne troškove i tako opravdati ono što vam se sada čini nesmisleno.
Uostalom u razredu imate barem 10 ljudi koji obraćaju pažnju i njihovu pažnju
činite besmislenom u besmislenom pokušaju da mene i meni slične primorate da
obratimo pažnju na petu podvrstu, treće podvrste, četvrte vrste nespecifičnih
protutijela.
Profesor:Ivice imam ti slobodu dati 1!
Učenik:Ukoliko je tako imate i obavezu obrazložiti takvo što.
Profesor:Spavaš na satu!!
Učenik:Sloboda izbora, prvi amadman, ustav, Deklaracija nezavisnosti, Biblija,
Kant... Zvuči li vam išta od navedenog poznato?
Profesor:Rugaš se autoritetu!
Učenik: Znanje i mudrost su autoriteti, ne godine i društveni položaj.
Profesor: Ne znaš gradivo!
Učenik: Vi zapravo ne znate da ne znam, pa je moguće i da znam!
Profesor(mahnito hvatajući dnevnik): To je bar lako provjeriti!
Učenik: Želite li reći da ćete me ispitati zato što sam koristi svoje
pravo, da svoju pozornost usmjerim na ono što smatram najkorisnijim?
Profesor(mahito listajući dnevnik): Ispitujem koga hoću i kada hoću!
Učenik:Hoćete li me ispitati ili nećete?
Profesor: Hoću Zarkvona** mi!
Učenik: Nećete!
Profesor: MOLIM?!?!
Učenik: Dva put' pitan! :P

Problem izložen. Slažete li se s tvrdnjom koja se "obrađuje"? Jeste li na strani
profe ili Ivice?

* Rečenica ukradena iz Monti Phyton-ovog Letećeg Cirkusa
** Pročitaj VKGZA

22.11.2006. u 22:04 • 3 Komentara • Print • # • ^

DS v Tao - what are they fighting about?

Njegov geometrijski zor nije mu dopuštao da uvidi opstojnost kuta iz čije su se perspektive, stvari doimale drukčijima.
Nije bio neinteligentan, štoviše bio je jedan s bistrinom kakva se
rijetko pronalazi i među probranijim umovima majmunskih potomaka.
Ali taj kut nije vidio. On (kut) mu se smiješio iz najzačudnijeg i najkompleksnijeg tijela koje postoji. Proučavao je to tijelo, nesvjestan
da taj kut postoji. Tu nije pomagalo njegovo znanje stereometrije,trigonometrije, neeuklidske geometrije i topologije, ili ti je bilo
darovano da vidiš taj posebni kut ili nije. Ima malo ironije u činjenici
da je toga dana postojanje takva kuta spazio malac čije je poznavanje
planimetrije prvog razreda bilo daleko ispod prosječnog njegovih 7-godišnjih vršnjaka.

It is obvious that they are in love

22.11.2006. u 21:36 • 0 Komentara • Print • # • ^

Za ovo ne postoji prikladan naslov!

Došao sam doma umoran, redovi u policiji umore čovjeka.
Otključao sam kuću i ušao, jaknu sam ostavi na vješalici,
izuo sam cipele i ušao u dnevni boravak.
Za stolom je stajao mladić. Mladić je sjedio na stolici,
mladić je imao bezobrazan pogled, mladić je u ruci držao
pištolj mladić me namjeravao ubiti.

"Dobar dan gospon Foley" - reče mladić
"Alo rista" - kažem ja
"Ubiti ću vas gospon Foley" - zareža mladić
"Fino" - rekoh "ima nekih kolača u frižideru pa se
slobodno posluži"
"Gospon Foley smrtno sam ozbiljan. Ubit ću vas"
"I ja sam smrtno ozbiljan, kolači su vrhunski,
ima i šipkovog čaja ako si gladan."
"Pa dobro uzet ću malo čaja!"
"Hoćeš crvenu ili plavu šoljicu?"
"Može plava?"
"Izvoli plavu.Koliko ćeš šećera? Limuna?"
"Dajte dvije žličice i može kriška limuna"
"Koliko kolača?"
"Dva komada!"
"Uzmi barem tri, komadi su mali, inzistiram"
"Dobro kad več inzistirate, uzet ću tri"

U tišini smo pojeli kolače i popili čaj, kad smo bili
gotovi nastupila je neugodna tišina.

"Imate li kakvu posljednju želju prije no što vas
ucmekam?" - upita mladić prekidajući neugodnu tišinu.
"Preljubazn si, ako može volio bih pojesti sladoleda
od čokolade,vanilije i jagode imam ga u ledenici.
Hoćeš i ti malo?" - odvratih
"Je li LEDO -v?"
"Naravno.Što pitaš gluposti?"
"Može dvije kugle!"
"Hočeš li u kornet ili u zdjelicu."
"Može kornet, jer poslije ću biti zauzet čišćenjem
trupla pa možda neću imati vremena oprati suđe."
"Jedan kornet stiže!"

Ponovo šutnja...

"Baš je fin ovaj sladoled" - reče mladić
ponovo prekidajući šutnju
"Hmmm baf sam se nefeg sjetio" - promrmljah punih usta
"Imam nekog preljeva od čokolad hoćeš toga po sladoledu?"
"Kozmički!Dajte malo"
"Jel' ovol'ko dosta?"
"Ma može još malo"
"Hoćemo upaliti TV počeli su Slučajni Partneri?"
"Pali brzo, to se ne propušta"

Preslelili smo se pred televiziju, ja sam držao svoju
porciju sladoleda, on je držao svoju porciju sladoleda,
ja sam držao daljinski upravljač on me držao na nišanu.

22.11.2006. u 21:02 • 2 Komentara • Print • # • ^

Priča s one strane

Mračna prostorija kao da je bila odraz tame njihovih namjera.Nalazile su se na mračno mjestu i pripremale posljednje detalje za sutrašnju akciju.

Nijemo su se pogledale te kimnule glavama.Jedna zatim pospremi rekvizite sa stola na manje vidljivo ali dostupno mjesto, za svaki slučaj zaključa ladicu.
Druga skine odoru i pospremi je u malu plastičnu vrećicu.
Pozornica je bila strašna i strašno melankolična i strašno
odvratno monotona. Dvije žene dobro, pače savršeno su
se razumjevale. Razgovor nije bio potreban jer ma kako strašno
to bilo, one su to napravile jako puno puta. Činile su to tako
često da su i zaboravile broj.

Njihove pojave i djelovanje nailazile su na razne reakcije
kod ljudi. Djeca su dobivala histerične napadaje popraćene plačom, mnogi su snažni muškarci pred njihovom pojavom ostajali bez svijesti, ukratko nitko ih nije volio i nikome nisu bile drage. Nije ih osobito za to bilo briga, novac ih je pokretao da svoj posao ponavljaju redovito.

Njihovo iscrpljena lica i hladni umovi bili su spremni za
još jednu stravičnu predstavu koja će proteći savršeno.
Nitko ih nije mogao spriječiti, niti policija, niti vojska
niti Nato - pakt i one su to znale. Znale su i s izvjesnom
dozom cinizma podsmjehivale su se društvu koje nije moglo
poduzeti ništa.

Napokon je sve bilo spremno za sutrašnji
masakr i nije im preostajalo ništa osim da se pođu kući naspavati. Sposobnost da mirno spavaju znajući što rade,
što su radile i što će raditi samo je pokazivala njihovu
neshvatljivu bezdušnost.

Na izlazu prva reče drugoj jezivim glasom, glasom demona koji je pokupio prehladu:"Sutra ćemo prolijevati krv"
Druga se samo bezazleno nasmješi i krene zajedno s njom
kroz mračne ulice do njihovog tamnog počivališta.

Sutra su zajedno krenule prema mjestu, imale su bijele
odore i ostatke krmelja u očima. Došle su pred zgradu
na kojoj je stajao velik plakat:
"Danas od 8h do 13h - Akcija dobrovoljnog darivanja krvi"

:=)

22.11.2006. u 20:54 • 2 Komentara • Print • # • ^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.