šiŠanje&bRijANJE

Kad ovo budete čitali, ja ću biti na Sljemenu.

Sad sam ovdje, ali kad vi dođete ovdje, ja ću biti tamo.

Kad ja budem ovdje, vi ćete biti negdje drugdje.

U svakom slučaju, pokucajte na vrata susjedne sobe, da vidite nisam li tamo.


Pa, ako se slučajno sretnemo, čestitat ćemo međusobno novu godinu i poljubit ćemo se.

Ali bez jezika.

Jezik je uzrok svih nesporazuma.



Natječaj za kratku priču

Aj vi'te ovo vamo, ako ste skribomani, narkomani, sarumani, karani, babe, sai baibe ili baobabe.
Bit ću pravedan, strog i nadrkantan.


Svima želim sretan rođendan!

...pa vam je stoga i poklanjam.



Modeli: B.S. (spava), brale, I.T.
Pozadina: triptih D.Radovića.

Idejno rješenje: I.T. i brale.

Slikao: vaš gawro

Specijalne zahvale: B.S. (na inspiraciji i moralnoj vertikalnosti, čak i u snu)
P.Ć. (lektura, korektura i medijska manipulacija)

Bliže nam se blagdani, a ja vam želim da ih provede mirno, ugodno i dostojanstveno.

26.12. važan je dan, Zarathosht Diso, dan kad je umro veliki prorok Zarathustra, pa svim zoroastrijancima tim povodom želim sve najbolje, iako na žalost ne znam kako se čestita taj, kao ni ostali njihovi praznici.

Tko je bio Zarathustra?

Zarathustra ja živio davno. Doista jako, jako davno.
Sa svojim životinjama često je odlazio u planinu i tamo je rado i dugo meditirao. Najdraža mu je životinja bio vuk kojeg je zvao Niče. Po tome vuku ime je kasnije uzeo Nietzsche, poznati austrijski mađioničar i iluzionist, veliki prijatelj, ali i suparnik slavnog slovačkog kompozitora Igora Stravinskog-Igija.

Zarathustra je u planini doživio viziju i stvorio prvu monoteističku religiju. Monoteistička religija znači da postoji jedan bog, a ne više, kako je dotad bilo uobičajeno. Time je znatno utjecao na kasnije moinoteističke religije, poput judaizma, kršćanstva i islama.

Pripadnici te religije nazvaše se zoroastrijancima. Većina ih danas živi u Indiji, gdje ih zovu Parsima, zato što su u mnogoljudnu Indiju došli iz Perzije.

Glavno i jedino božanstvo zvalo se Ahura Mazda. Ahura je imenica muškog roda koja označava životnu silu, a Mazda je imenica ženskog roda koja označava vrhunsku mudrost.
Eto koliko je rodno i spolno osviješten bio Zarathustra.

General Electric kasnije je ime Mazda dao modelu žarulje, zbog pogrešnog vjerovanja da ta riječ ima veze sa svjetlošću, a Japanci preuzeše to vjerovanje i ime dadoše automobilu.
Mazdini, dakle, vozitelji voze mudar auto.

Prisjetimo se i mi Zarathustre. Velik je to čovjek bio.

Javio mi je drug Mao da će se u subotu, 16.12. u klubu Ghetto održati promocija više od nekoliko knjiga. Početak je u 20,30.

Umjetnici su: Olja Savičević Ivančević, Vlado Bulić, Marko Pogačar, Emir Imamović Pirke.

Knjige su:
"Nasmijati psa" Olje Savičević Ivančević
"Putovanje u srce hrvatskog sna" Vlade Bulića
"Pušiona" Denisa Lalića
"Pijavice nad Santa Kruzom" Marka Pogačara
"Jel' neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince" Emira Imamovića

Gostuju autori, promovira Kruno Lokotar, a organizira knjižara UTOPIA (visit@Dosud10.Split.HR)

Eto, sad kad sam izvršio svetu dužnost, nastavimo s knjigama:

Dovršen je Parra i njegova "Knjiga pjesama sumnjiva čovjeka", hvala anonimnom komentaroru prošloga posta. Nicanor nije iznevjerio. Ima tu i jedna zanimljivost. Semafor je preveden kao "prometno svjetlo", što vuče na doslovan prijevod s engleskog, a piše da je knjiga prevedena sa španjolskog. Kako se na španjolskom kaže semafor, zna li netko?
Engleski i španjolski na stranu, knjiga je osvježenje. Parra, bar meni, dosad nije bio previše poznat, zaslugom ruby pročitah tri njegove pjesme, i najtoplije ga preporučujem.

W.G. Sebald "Austerlitz"
Knjiga je toliko dobra da mi je neugodno pisati o njoj. Preporučujem najtoplije, ali čitajte je na vlastitu odgovornost.

J. Barnes "Arthur i George"
Naslov me podsjeća na neki film o dvojici pedera, Arthur bi recimo mogao biti ostarjeli čiko ludo zaljubljen u mladog i lijepog Georgea koji ga iskorištava i vara.
No, to nema veze s knjigom. u viktorijansko doba nije bilo pedera. Arthur je Arthur Conan Doyle i spašava Georgea, za kojega dosad niste čuli, iz ralja zakona. Barnes je proučio arhive i napisao još jednu knjigu koju ću s užitkom pročitati (samo što nisam).
Naaajs.

V.Peljevin "Dijalektika prijelaznog razdoblja iz niotkuda u nikamo"
Peljev ko Peljevin. Zbirka priča od kojih bi prva mogla proći kao kratki roman. Zanimljivo onima koji prate situaciju u Rusiji između Putina i Kasparova, ali ne samo njima. Opasnosti pornografije na internetu, posljednji trenuci Yukia Mishime, ruski bogataši koji oplođuju kapital noseći magareće uši i lažne brade... vrhunska zabava. A i pametno, brate.

Bože, što je toplo.
Jedino su noći hladne.
A jučer je padala kiša. Ne, nisam pokisao.
Još se uvijek čuvam otvorenog prostora, iako me nikada nije plašio.
Još koji dan...

Lijepo je kad čovjek ima vremena, ali i to dosadi.
A kad imaš vremena, stigneš čitati.
Pa da podijelimo impresije.

Albahari, David - Senke, zbirka priča.
Albahari više ne radi konceptualne albume priča. Pušta ruku da ga vodi tamo gdje ga već odvede. Priče su raznovrsnije nego ikad, ugođaj je blizak prošloj njegovoj knjizi priča, Drugom jeziku. Stil je i dalje vrhunski, nije ga zagubio u Kanadi. Vrijeme i smrt i dalje su na dnevnom redu, a to što će se nekome učiniti da često piše o Kanadi, emigraciji ili starosti, zasluga je nesavršenosti, kako čitatelja, tako i jezika sama. Preporučujem

Basara, Svetislav - Uspon i pad Parkinsonove bolesti
Evo još jednog iz ghostmodernističke plejade. Ovaj roman svidio mi se znatno manje nego prošli, "Srce zemlje". Osnovni sastojci su tu - crni humor, pretjerivanja, demistifikacija mistifikacijom, tu je Parkinson kao Rus, divan opis spaljivanja vještica... ali, to je i problem. Lijepo ga je čitati, ali očekivao sam nešto više.

Basara, Svetislav - Na ivici
Knjiga eseja, svidjela mi se više nego roman iz prethodne točke. Nastavak Virtualne kabale drugim sredstvima. Uvod u Basarinu filozofiju za odlikaše. Zna čovjek provocirati, živcirati, ne moraš se (i nećeš) složiti s njim u svemu, ali ćeš ga pažljivo pročitati. Ako si pametan, ali i neiskvaren. Kao, recimo, ja.

Barnes, Julian - Povijest svijeta u 10 1/2 poglavlja
Dugo mi hvale ovu knjigu, pa rekoh, da vidimo. Barnes je jedan od pisaca koje cijenim naprosto zbog toga što znaju pisati. Polako i temeljito, bez šećerlema i eksplozija automobila. Bibilijski dijelovi knjige podsjetiše me pomalo na Pekića i Vreme čuda, s tim da je Barnes savršeno promišljen, fin i pristojan, ali je Pekić zabavniji. Kulturalne razlike, bit će. Preporučujem knjigu, ako je niste čitali, ali znajte da mi je Pekićeva obrada spomenutih motiva ipak draža. S tim da kod Barnesa ima mnogo više od pukog bibliziranja.

Parra, Nicanor - izbor pjesama, zaboravio ime knjige, a trenutno mi nije pri ruci. Preveo i predgovorio Boris Maruna. Ovo još ne dovrših, pa neću puno trubiti, nisam stigao do antipjesničkog dijela, koji mi je na prvo listanje bio najzanimljiviji. Ali, kad vidiš fotku na naslovnici, vidiš da je čovjek nešto posebno.

Peljevin, Viktor - Sveta knjiga vukodlaka
Hit bolovanja. Dakle, vukodlak relativno ženskog roda (zašto relativno, pročitajte sami), star tisuće godina, radi kao prostitutka za gotovo-pedofile. S tim da je to vukodlak-lisica. Upoznaje vukodlaka-vuka koji inače radi u ruskoj tajnoj službi i rađa se romansa koja mijenja sliku kako Rusije, tako i svijeta. Najzabavnija knjiga što je odavno pročitah. Ima nešto u tom budizmu. To me sjeti na anegdotu o učitelju i učeniku, ne znam detalje, ali učitelj na kraju opali učenika batinom i natjera ga da obere trešnju ili učini nešto slično. Pročitajte obavezno, bar zbog scene u kojoj vuk lisicu.

Peljevin, Viktor - Kaciga užasa
E ovdje se Peljevin ponaša kao učitelj koji nas batina sve dok sami ne shvatimo što smo skrivili. Iberumna metafizika, kompendij mitologije, vulgarni humor i pouka o opasnostima chata. Čitajte, ali nemojte ako vam Peljevin nije mio kao meni.

Peljevin, Viktor - Clay machine gun (na engleski prevedno i kao Buddha's little finger, na hrvatskom će vjerojatno biti Čapajev i praznina
Oktobarski revoucionari koji šmrču koku, kriminalci koji doživljavaju prosvjetljenje, muškarac koji se zove Maria i doživljava renesansu sa Schwartzeneggerom, koji je u biti trudni Terminator, likovi iz viceva o oktobarskoj revoluciji koji su zapravo istočnjački mistici, rasprave o stvarnosti (vrijeme ne postoji, naravno i sve je konstrukcija uma), budizam i mnogo nasilja.
Jebote.

Oblučar, Branislav - Mačje pismo
Pjesnik mlad, dobio Goranovu nagradu za pjesnike mlade. Budući da sam dobar s njim, nije u redu da ga hvalim, ali preporučujem ga srdačno ljubiteljima riječi koje se ne rimuju, ali svejedno spadaju u pjesme.

Auster, Paul - Putovanja u skriptorij
Likovi Austerovih djela vratili su se da muče svog autora. Poneki imaju i pitanja, a autor se gotovo ničega ne sjeća.. Auster me iznenadio ovim djelom, još uvijek nije toliko star da bi napisao to što je napisao. Valjda je do mene. Knjiga djeluje kao završno poglavlje prvog dijela Njujorške trilogije. Za vašu informaciju, Auster i dalje dobro piše.

Auster, Paul - Bruklinška knjiga ludosti
Ovo je napisao prije Skriptorija, mislim. Austerova klasika, nastavak prethodne serije, u kojoj mi je najdraža Knjiga iluzija. Galerija neobičnih likova koje dobrodušan čitatelj poput mene smjesta zavoli, koincidencije, diskretna kritika Amerike (US and A)... Knjiga gotovo završava hepiendom. Naime, sve se nekako rasplete i većina likova nalazi svoj put. Narator i glavni lik radosno šeće rodnim New Yorkom, a datum je 11.9. Američke čitatelje kraj je vjerojatno potresao jače nego mene. Ja sam ga primio na znanje.
Ukratko, lijepa knjiga, zna čovjek iznenaditi, preobrnuti i zavrnuti, ali napisao je on i boljih.


E, a za koji dan odjebajem knjige i iđem u život.
Pusa, dođite na mog!

Kad čovjek provede vikend družeći se s temperaturom i bolovima u kostima i mišićima, propusti nekoliko poziva na piće, jedan rođendan i jednu proslavu dobivenog magisterija, ostane mu vremena da razmišlja o životu i umjetničkom stvaralaštvu, a količina mrzovolje dovoljna je da to učini temeljito i objektivno.

Nedavno me nagovoriše da se iz pozicije pisca, i to pisca koji je prvo objavio knjige, pa se potom preselio u kaotično zatišje interneta, dakle da se iz te nejasne pozicije priključim forumu i odgovaram na pitanja ljudi koje, čini se, pisanje doista zanima. Čudno...

Dakle, ako nekoga zanima kako izgleda kad na pitanja odgovaram ozbiljno (a svjestan sam da to nije žanr koji mi najviše odgovara), neka bace oko točno ovdje.

Cjelokupni forum, link na kojeg imate u lijevom stupcu (Symposion), jedno je maleno i pristojno mjesto na kojem ljudi pokušavaju razgovarati, što mi dođe kao osvježenje. Ovo ne treba shvatiti kao prigovaranje drugima, i mene u posljednje vrijeme često optužuju da sam sklon voditi monologe i držati predavanja (e, sad vi u komentarima morate reći da to uopće nije tako, da sam fin, uviđavan i pažljiv slušatelj/čitatelj).

A da ni ovaj post ne bi prošao bez reklamiranja grupe Radost!, izvolite kao prvo mjesta na kojima se raspravlja o spomenutoj grupaciji, u zemlji i inozemstvu

A kao novi singl, nakon Svi su mrtvi, odabrali smo Hvala hvala hvala, kompoziciju besmislena teksta koja mi se sviđa, iako su me zbog nje već vrijeđali. Ona se nalazi na demo sajtu jednom, kao i na drugom.

A tu je i svemir, na kojem se nalazi prva ozbiljna kompozicija, Crveno.

I nakon reklama, vrijeme je za intermeco.