Bože, što je toplo.
Jedino su noći hladne.
A jučer je padala kiša. Ne, nisam pokisao.
Još se uvijek čuvam otvorenog prostora, iako me nikada nije plašio.
Još koji dan...
Lijepo je kad čovjek ima vremena, ali i to dosadi.
A kad imaš vremena, stigneš čitati.
Pa da podijelimo impresije.
Albahari, David - Senke, zbirka priča.
Albahari više ne radi konceptualne albume priča. Pušta ruku da ga vodi tamo gdje ga već odvede. Priče su raznovrsnije nego ikad, ugođaj je blizak prošloj njegovoj knjizi priča, Drugom jeziku. Stil je i dalje vrhunski, nije ga zagubio u Kanadi. Vrijeme i smrt i dalje su na dnevnom redu, a to što će se nekome učiniti da često piše o Kanadi, emigraciji ili starosti, zasluga je nesavršenosti, kako čitatelja, tako i jezika sama. Preporučujem
Basara, Svetislav - Uspon i pad Parkinsonove bolesti
Evo još jednog iz ghostmodernističke plejade. Ovaj roman svidio mi se znatno manje nego prošli, "Srce zemlje". Osnovni sastojci su tu - crni humor, pretjerivanja, demistifikacija mistifikacijom, tu je Parkinson kao Rus, divan opis spaljivanja vještica... ali, to je i problem. Lijepo ga je čitati, ali očekivao sam nešto više.
Basara, Svetislav - Na ivici
Knjiga eseja, svidjela mi se više nego roman iz prethodne točke. Nastavak Virtualne kabale drugim sredstvima. Uvod u Basarinu filozofiju za odlikaše. Zna čovjek provocirati, živcirati, ne moraš se (i nećeš) složiti s njim u svemu, ali ćeš ga pažljivo pročitati. Ako si pametan, ali i neiskvaren. Kao, recimo, ja.
Barnes, Julian - Povijest svijeta u 10 1/2 poglavlja
Dugo mi hvale ovu knjigu, pa rekoh, da vidimo. Barnes je jedan od pisaca koje cijenim naprosto zbog toga što znaju pisati. Polako i temeljito, bez šećerlema i eksplozija automobila. Bibilijski dijelovi knjige podsjetiše me pomalo na Pekića i Vreme čuda, s tim da je Barnes savršeno promišljen, fin i pristojan, ali je Pekić zabavniji. Kulturalne razlike, bit će. Preporučujem knjigu, ako je niste čitali, ali znajte da mi je Pekićeva obrada spomenutih motiva ipak draža. S tim da kod Barnesa ima mnogo više od pukog bibliziranja.
Parra, Nicanor - izbor pjesama, zaboravio ime knjige, a trenutno mi nije pri ruci. Preveo i predgovorio Boris Maruna. Ovo još ne dovrših, pa neću puno trubiti, nisam stigao do antipjesničkog dijela, koji mi je na prvo listanje bio najzanimljiviji. Ali, kad vidiš fotku na naslovnici, vidiš da je čovjek nešto posebno.
Peljevin, Viktor - Sveta knjiga vukodlaka
Hit bolovanja. Dakle, vukodlak relativno ženskog roda (zašto relativno, pročitajte sami), star tisuće godina, radi kao prostitutka za gotovo-pedofile. S tim da je to vukodlak-lisica. Upoznaje vukodlaka-vuka koji inače radi u ruskoj tajnoj službi i rađa se romansa koja mijenja sliku kako Rusije, tako i svijeta. Najzabavnija knjiga što je odavno pročitah. Ima nešto u tom budizmu. To me sjeti na anegdotu o učitelju i učeniku, ne znam detalje, ali učitelj na kraju opali učenika batinom i natjera ga da obere trešnju ili učini nešto slično. Pročitajte obavezno, bar zbog scene u kojoj vuk lisicu.
Peljevin, Viktor - Kaciga užasa
E ovdje se Peljevin ponaša kao učitelj koji nas batina sve dok sami ne shvatimo što smo skrivili. Iberumna metafizika, kompendij mitologije, vulgarni humor i pouka o opasnostima chata. Čitajte, ali nemojte ako vam Peljevin nije mio kao meni.
Peljevin, Viktor - Clay machine gun (na engleski prevedno i kao Buddha's little finger, na hrvatskom će vjerojatno biti Čapajev i praznina
Oktobarski revoucionari koji šmrču koku, kriminalci koji doživljavaju prosvjetljenje, muškarac koji se zove Maria i doživljava renesansu sa Schwartzeneggerom, koji je u biti trudni Terminator, likovi iz viceva o oktobarskoj revoluciji koji su zapravo istočnjački mistici, rasprave o stvarnosti (vrijeme ne postoji, naravno i sve je konstrukcija uma), budizam i mnogo nasilja.
Jebote.
Oblučar, Branislav - Mačje pismo
Pjesnik mlad, dobio Goranovu nagradu za pjesnike mlade. Budući da sam dobar s njim, nije u redu da ga hvalim, ali preporučujem ga srdačno ljubiteljima riječi koje se ne rimuju, ali svejedno spadaju u pjesme.
Auster, Paul - Putovanja u skriptorij
Likovi Austerovih djela vratili su se da muče svog autora. Poneki imaju i pitanja, a autor se gotovo ničega ne sjeća.. Auster me iznenadio ovim djelom, još uvijek nije toliko star da bi napisao to što je napisao. Valjda je do mene. Knjiga djeluje kao završno poglavlje prvog dijela Njujorške trilogije. Za vašu informaciju, Auster i dalje dobro piše.
Auster, Paul - Bruklinška knjiga ludosti
Ovo je napisao prije Skriptorija, mislim. Austerova klasika, nastavak prethodne serije, u kojoj mi je najdraža Knjiga iluzija. Galerija neobičnih likova koje dobrodušan čitatelj poput mene smjesta zavoli, koincidencije, diskretna kritika Amerike (US and A)... Knjiga gotovo završava hepiendom. Naime, sve se nekako rasplete i većina likova nalazi svoj put. Narator i glavni lik radosno šeće rodnim New Yorkom, a datum je 11.9. Američke čitatelje kraj je vjerojatno potresao jače nego mene. Ja sam ga primio na znanje.
Ukratko, lijepa knjiga, zna čovjek iznenaditi, preobrnuti i zavrnuti, ali napisao je on i boljih.
E, a za koji dan odjebajem knjige i iđem u život.
Pusa, dođite na mog!
Post je objavljen 11.12.2006. u 09:00 sati.