Jutro polako prestaje biti rano i pretvara se u obično, polako se krećući prema kasnom dok pišem ovo što ćete moći pročitati kasnije.
Još nisam odlučio o vremenu objave, lijepo je odlagati tu odluku, čovjek tako ima moć vladati vremenom. Moć me općenito ne privlači, osim spomenute. Ima li što ljepše nego upravljati nečim što ne postoji?
Dakle, kako vrijeme ne postoji, onda je normalno da liježem rano navečer, popodnevni san spajam s noćnim i budim se u 4, kao što činiše generacije koje su radile u znoja lica svoga ne bi li nama bilo bolje. Nažalost, tim je generacijama pos'o prop'o, potpuno.
I tako mijenjam noć za dan.
Ovih dana mijenjam i gitare, strata za telca.
Promijenit ću i mjesto bivanja na nekoliko dana.
Promijenili su se i proljeće, ljeto i jesen, pa ni oni ne znaju na koga je red.
Vremenske prilike svakako će se još mijenjati.
Promijenio sam i slušalice na kojima radim svoju umilnu glazbu, kupio sam polovne AKG K240DF u odličnom stanju. Preporučujem ih, iako se taj model više ne proizvodi.
Iako vrijeme ne postoji, sve se mijenja, ali svemir je još na mjestu, a umjetnost je i dalje radosna.
Budući da mi je drug Marko onomad platio kavu, red je da se pridružim blogstormingu, ili kako se to već kaže, te izlazak ovog posta podesim na točno osam sati, ne bih li se pridružio jatu postova koji vas obavještavaju o postojanju prvog grupnog bloga imenom Pollitika.com.
Ne volim se baviti politikom, ali se ona, nažalost voli baviti mojom malenkošću, pa stoga - eto vam ga na!
Krenimo stoga s politike na meni draže teme. Budući da sam nedavno otkrio svemir, a onda u njemu zakapario svoj zakutak, još ću neko vrijeme skretati pažnju na njegovo postojanje u postovima, za one koji još nisu vidjeli, a onda taj lijepi link selim u lijevi stupac, koji raste, buja i izmiče svakoj kontroli poštena čitatelja.
Dakle, dobrodošli u svemir!
Na redovnoj stranici nalazi se svih sedam do sad snimljenih pjesama, najnovije verzije, dakako, a tu su i pjesme, priče i roman koji još čeka dovršavanje
Želim vam skrenuti pažnju i na zanimljivu grupu, jučer je nadodah postu, ali to je prekratko, pa ću ponoviti i danas, grupa se zove Krš, a stranica svemirska im je ova. Pjesme su uglavnom snimljene uživo i zvuče prljavo, ali meni ne smeta. A uskoro snimaju album, pravi.
I tako se spojiše politika i glazba, što je kombinacija koja obično završava loše, osim ako se ne radi o Dylanu, Neilu Youngu ili Buldožeru. Mislim da se mi politikom nećemo baviti, osim ako baš ne prigusti. Dovoljno je pizdarija u čovjeku-pojedincu, da bi mu išta više trebalo da mu bude tijesno u vlastitoj koži.
A ja ću se malo odmoriti od muzike, dosta mi je neprospavanih noći, možda još malo premiksam neku od pjesama, ali polako, polako.
Opuštanje, a bit će i nešto putovanja. Ali, o tom ću kasnije.
U svemiru su se pojavile još dvije kompozicije, točnije, jedna nova i jedna stara, pokojni instrumental pretvoren u kompoziciju s pjevanjem.
Eto tu ima i mojeg pjevanja, vokalno pratim u Hvala hvala hvala, a u Metamatematici pjevam i prvi i dugi glas, pa možete vidjeti zašto većinu stvari ipak pjeva brale.
Šešir je u fazi postprodukcije,moram ovih dana vježbati bas da ga ponovno nasnimim, onako kako treba.
Dod.
Ipak sam ga stavio, trebalo je malo da se rastegne... i rasvira. Sad je recimo ok, relativno...
Sve pjesme nalaze se i na staroj adresi, tu stane svih sedam, jer je svemir ograničen na četiri. Sumnjiv mi je stoga taj svemir, u pravom svemiru ne bi bilo tako.
Ali u svemiru postoji i mjesto kaosa i krša. Preporučujem vam ovaj bend, poslušajte Kozmonauta i Malu maturu.
Hvala na pitanju, Šešir dobro napreduje i za nekoliko dana puknut ću prvu verziju na net. Išlo bi i brže da se ne radi na još jednoj, potpuno različitoj, ali podjednako prekrasnoj kompoziciji nazvanoj Hvala hvala hvala .
Ta će pjesma ući u vaša srca stihovima:
kad si tužan
budi radostan
kad si glup
budi radostan
te zaraznim refrenom:
reci dvije riječi
svijet izliječi
hvala hvala hvala
Budući da umjetnost otvara horizonte, kao i vertikale, otvorili smo cijeli radosni svemir. Još je pomalo siromašno namješten, ali poradit ću na tome ovih dana, koji ne postoje.
DODAVANJE TEKSTA NA POSTOJEĆI POST:
Svemir je nešto sređeniji, ali kaos će ipak na kraju zavladati, naravno.
A budući da vrijeme ne postoji, možemo službeno smatrati da već vlada.
Mi se trudimo u znoju lica svoga i njegove djeliće otimamo kako bismo stvorili vlastiti mali kaos, lijep, uređen i namirisan.
Veliki dio ove noći provedoh u stvaranju novih pjesama, kao i preradi jedne od postojećih iz instrumentala u kompoziciju s dvoglasnim pjevanjem, vrlo kratka i jednostavna teksta.
Uskoro će sve tri imati internetnu premijeru.
JOŠ SERVISNIH INFORMACIJA:
Jučer se ošišah i sad izgledam znatno finije i pristojnije. Za sliku se obratite na malu poštu u lijevom stupcu.
JOŠ JOŠ SERVISNIH INFORMACIJA:
Sutra, dakle u petak, u Močvari će svirati Vuneny, jedna vrlo zanimljiva grupa mlada iz Mostara.
Ako netko dođe, može se smatrati slobodnim piće da mi plati.
Ako ne dođe, morat će pričekati do prve druge prilike.
Kažu neki ljudi da ih nervira moja rečenica koja glasi "Vrijeme ne postoji".
Što ja tu mogu.
Nije pitanje postoji li vrijeme za sebe i po sebi.
Valja priznati da čovjek sve svodi na svoju mjeru, pa onda iz te, polumravlje-polužablje perspektive možemo reći da nam ga dođe jednako.
Postojalo ili ne, isto nam se piše.
Zato, preuzevši učenje velikog postolara Samuela Becketta mogu reći da vrijeme ne postoji, te da ne postoji prostorvrijeme, nego prostornevrijeme, podjednako nam neshvatljivo. Jedino što se na nevremenu čovjek ipak treba toplije odjenuti.
Ali nećemo o teškim temama, ovaj tekst ipak će se pojaviti u ponedjeljak, u 8:30 po važećem pseudovremenu, a ponedjeljkom nikome ne pašu teške teme, pa vam onda radije dajem ovo:
Ovo je posvećeno svima koji su u životu morali bježati od ljame, jedne od najopasnijih životinja na planetu, kao i svima onima kojima smeta to što s vremena na vrijeme volim kazati kako vrijeme ne postoji.
A utjecaj petka trinaestog, malo-pomalo, ipak slabi.
...A I MI SE ŠIRIMO, OSVOJILI SMO I MYSPACE, TE JE SAD I ON PODRUČJE RADOSTI.
Sretan vam petak trinaesti!
Trebat će vam sreće...
Znanstveno je dokazano da se najviše nesreća događa za petaka koji padnu trinaestog u mjesecu. Što se crnih mačaka tiče, nije dokazano da donose nesreću, iako postoje snažne indicije koje tu pretpostavku potvrđuju.
Vjerovanje da prolazak između ljestava donosi nesreću potpuno je praznovjerje, nikome se ništa nije dogodilo zbog prolaženja ispod ljestava, osim ako mu nešto nije palo na glavu dok je prolazio ispod istih, ali to već spada u domenu osnovnih mjera opreza svakog pojedinca.
Što se razbijanja ogledala tiče, to pak donosi sreću i povećanje produktivnosti, jer ljudi ionako previše vremena provode pred ogledalom.
Ali danas... danas se mora dogoditi nešto strašno. Ako vidimo da se ništa takvoga ne događa, moramo se potruditi sami, inače će prestati vrijediti prirodni zakoni koji reguliraju petak trinaesti, a kad se prekrši jedan prirodni zakon, i svi ostali postaju upitni, te sve postaje moguće.
(PAUZA ZA PALJENJE CIGARETE)
Još da za kraj napišem da ništa što sam napisao nije točno. Petak trinaesti jest strašan dan, ali ne postoji, zato što ni vrijeme ne postoji. O tome pročitajte ovdje.
A da je strašan, pitajte Engleze. S obzirom na nepostojanje vremena i nepostojanost istoga, petci djeluju i retrogradno, te ponekad utječu na srijede.
Mini potres s epicentrom u petku trinaestom učinio je da se izdigne krtičji humak zbog kojega su naši dragi gosti popili drugi gol, ali moglo je biti i gore.
Netko se mogao spotaknuti i slomiti vrat, tako da je najvažnije da su svi živi i zdravi.
Srijedom petak ipak ima razblaženo djelovanje.
Još se ništa ne događa?
Čekajte, dok ne vidimo kako petak djeluje na subotu...
Samuel Beckett je bio tih i drag čovjek, te je znao francuski jezik
Evo ga, godina je Beckettova, pa da proslavimo.
Tko je Beckett?
Samuel Beckett je pisac. Napisao je mnogo divnih djela i ja ga jako volim, iako je u njegovom slučaju jako teško koristiti taj glagol, tj. voljeti.
Zašto je njegova godina?
Eto, proglasili.
Zašto proglasili?
Zato što se rodio prije sto godina. a to vam je točno jedno stoljeće.
Pa eto, proslavimo njegovu godinu!
Budući da su znameniti britanski komičari okupljeni pod imenom Monty Python's flying circusss bili pod znatnim utjecajem lika i djela Samuela Becketta, kao, uostalom, i ja, evo vam posvete dvojice američkih autora animiranih filmova britanskim uzorima.
I tako su svi posvetili nešto nekome, svi zadovoljni i sve se sklopilo.
Znam da niste ni sumnjali da će ovaj post završiti hepiendom.
A Beckettu ću se opet vratiti, čim izdovoljim porive za samoreklamerstvom.
Za početak: pročitajte tekst nove pjesme grupe Radost! pod nazivom Šešir.
I tako.
Stej ćund.
I još - kupite novi Zarez, imate još tjedan dana dok ne izađe noviji. Tamo su pjesme ovog gospodina, preko cijele strane.
Evo, dok se prst oporavlja, a ja još imam temperaturu izazvanu antitetanusom, bacite oko na djelić atmosfere iz ZMUC-a. Desno na slici od mene, koji sviram gitaru, (a te večeri bio je lijevo, pozdrav Mufasi, a ostali neka uživaju u paradoksu) nalazi se Sanatorijum, veliki genija literarni, i uopće genija par ekselans.
Kod Ede pogledajte akciju za Simu Mraovića, ako imate novca ili krvi prikladne grupe...
DODATAK:
Pitala me pustinjska je li Simo jedini kome treba pomoć... Nije, ali jbg, znam čovjeka. Ponekad se odazovem na takve stvari, čak i kad su nepoznati u pitanju. A jebeš univerzum kad su takve akcije uopće potrebne. Daleko je još komunizam iz Star Treka...
Statistika kaže da se najviše nesreća događa u kući.
I eto ga, zvoni telefon, ja pojurim, stanem svom težinom raspoređenom na jedan jedini nožni prst na poluoštar metalni predmet ostavljen u moru ostalih predmeta koji se nalaze na podu moje radnospavaće sobe i umalo pogiboh.
Danas šivanje, dva šava, što je malen djelić postotka ukupnog broja šavova kojima me dosad zašivaše, pa antitetanus koji se daje u obje ruke (ako netko zna zašto, neka i dalje šuti), pa kao mirovanje, a zapravo laptopanje i zivkanje s posla i na posao, nema odmora, mi gradimo dugu, duga gradi nas.
A kada mi je neki dan crna mačka preko puta prešla, nasmijah se.
Pljujem tri puta tri puta.
Dođite mi, pa da se pljujemo.
Preventivno.
Zanimljivo je to kako čovjek voli lijenost kad ima posla.
A kad nema što da se radi, i to mu dosadi.
Vrlo je nezadovoljno biće, čovjek.
Kao da mu, da mu ne bi bilo dosadno, treba netko drugi, pa onda zapjeva:
zar je to sve
daj mi još malo energije
Trenutno pjevušim jednu drugu stvar, poslušajte i vi: Lenjost.
Radi čovjek osam sati, vrijedno, a ostatak je vremena lijen. I htio bi nešto raditi, ali ga ne ide. Da prespavamo ovu jesen, koja, čini se, ni nije jesen?
DODATAK: Upravo ogulio nogu, vidjet ćemo kao će biti. Možda čak i bolovanje. Već osjećam potrebu da jezdim naokolo, naravno.
