Kome je lakše?
Suprotnosti se privlače. Mislim da je taj izraz zapravo nastao promatrajući kombinaciju muškaraca i žene. Žena; kombinacija nježnosti i krhkosti, dok s druge strane muškarac kombinacija grubosti i snage. U svemu se razlikuju, pa čak i u tome kako doživljavaju ljubav i različito taj osjećaj interpretiraju, no postoji ipak nešto u nečemu u čemu su zajednički. U boli.
Ta emocija jednako dijeluje i na muškarca i na ženu. I znate ono; muškarci to mogu podijeti bolje nego mi – e pa ne drži vodu. Nije istina. Po tom pitanju; susrećemo se s istim pitanjima, istim osjećajima, istim iskazivanjem te emocije i istim usputnim pogreškama. I oboje u isto vrijeme imaju iste nade: da će vrijeme riješiti sve. Žena može pokazati osjećaje tuge u puno varijanti i radi puno razloga, muškarci to drže pod kontrolom, no ono što čak ni muškarac ne može sakriti je tuga radi slomljenog srca. Da. Istina! I njima se srce može slomiti, i da – oni imaju srce.
Razlika koju sam primjetila dok sam razgovarala o toj temi je ta da su muškarci zaključili da žene podnose prekid teže, i da im treba duže da to sve ostave iza sebe jest činjenica kako žene prekid previše provlače i analiziraju ga. Dok muškarci doista, iako povrijeđeni više se bore da taj prekid što prije zaborave, nego što se trude analizirati zbog čega je došlo. Većina cura je odgovorilo kako bi se uvijek mogle vratiti bivšem dečko, to je s druge strane taj odgovor negativan. Pa čak i ako imaju osjećaje, u toj ulozi igra ponos.
Uploaded with ImageShack.us
S obzirom da postoje različite kategorija muškarca, osim onih dičnih ženskaroša, većina ni nemaju volje završati sa random curama, dok to žene konstantno rade – izađu vani i izbijaju klinca s drugim klincom. Možda i zbog toga taj prekid duže traje, kod žena ; jer si ne dopuste vremena da zaliječi ranu i da dođe sama na svoje – već si davaju priliku da se prema njima netko ponaša kao prema jednokratnoj upotrebi; nakon čega se opet osjećaju loše – jer to nije to. Zbog čega to žene rade? Možda da im neki drugi muškarac da do znanja kako je njihov bivši dečko previše pogriješio i kako one ipak "vrijede". I da; ono što me jako živcira kod žena je; priča kako one više nikad nikoga tako neće voljeti. Stvaraju si negativan završetak, a nisu se ni počele boriti. Rekla sam jednom kako svojoj kćerki ako je ikad budem imala, neću dopustiti da gleda meksičke sapunice, jer sve žene su pokupile onu scenu „sada ćemo se posvađati i nakon nekoliko minuta, dok kiša pada po nama uletjeti ćemo jedno drugome u zagrljaj i sve će biti kao prije“. Možda od te priče sa „happy endom“ pokušavamo stvoriti samoj sebi happy end sa svakim muškarcem kojem se otvorimo u tom trenutku, umjesto da se jednostavno prepustimo i uživamo u toj vezi.
Nakon prekida; žena se suočava sa manjkom samopouzdanja; nažalost, ali da. A da bi skupila snage za preboljeti najveću ranu, potrebno je vratiti tu dozu samopouzdanja. Dakle, umjesto da kupite frajere na jednu večer ili izbjegajete izlaziti vani – izađite vani sa curama i dopustite samoj sebi da uživate. Dopustite frendicama da vas zaokupiraju. Jer niste još spremne dopustiti nekome da stavi ruke na vas, i budimo realni, nije da baš svaki put želite da vas drugi frajer grli nakon prekida, nego to radite jer mislite da je to najbolji način da lakše prebolite prekid. Izbrišite brojeve i sve što vas može dovesti do vašeg bivšeg dečka kad popijete koju čašicu više i nemojte početi plakati na svaku pjesmu koja vas podsjeti na njega. Jer istina je, čovjek kada je najviše povrijeđen, nisu mu dovoljne riječi pjesme nego samo ritam pjesme da poželimo da je osoba koju želimo pored nas. Stalno radimo nešto u nadi da ćemo preboljeti, zanemariti i prekinuti oluju u nama, zbog čega se ujutro ne osjećamo nimalo zadovoljnima, i samo nam je gore. To jednostavno trebao prestati – jer na taj način ne izlazimo iz ničega, samo se vrtimo u krug i samoj sebi otežavamo da izađemo sretne i zadovoljne. Same sebe sputavamo na putu da nastavimo dalje. I na kraju ta veza postane samo jedna negativna mrlja u našim životima – jer uradimo sve da prebolimo, a zapravo sve samo zakuhamo i od rijetke juhe napravimo kašu koju ni sami ne možemo probaviti. I naravno, shvatite; niste vi krive – ne nosite svu težinu prekida veze, za vezu treba dvoje i ne pomaže nimalo to što svu krivnju svalite na svoja leđa. Ponavljam – NISTE KRIVE ZA SVE ŠTO SE DOGODILO MEĐU VAMA I VI SE NE TREBATE PROMIJENITI!
Što se muškaraca tiče; ponos nije razlog ni opravdanje. Koliko puta radi ponosa radite nešto što ne želite, samo kako nebi ispali mlakonje ili tko zna koja imena dajete sami sebi u tim situacijama. Ponekad se treba boriti; a ne samo odustati. Tako da; prije nego što sami zaključite da je gotovo – ispitajte situaciju i teritorij. Ponekad gore od krive komunikacije je ne imati komunikaciju uopće. Uostalom curu koju ostavite, nije cura koju trebate odbaciti iz svog života. Ako ste mogli s tom curom biti neko vrijeme, onda joj možete pomoći u tome da vas ta ista cura i zaboravi. Tako da, ne iskorištavajte njezine pijane ispade i dajte joj do znanje da je s vaše strane sve to gotovo. Ne morate biti svinje jer vam treba fizička potreba i za to iskorištavate emocije osobe koja bi sve dala i učinila za vas. Niste ni svjesni koliko cura može nisko pasti zbog vas, samo kako bi vam pokazala da vas još uvijek voli i kako će sve učiniti da vas dobije natrag. Ozbiljni muškarci to ne rade. Ako ne radi poštovanja prema curi, onda napravite to radi vremena koji ste proveli s tom osobom. Jer po mom mišljenju, iskorištavati takvu priliku je pljuvati samom sebi u facu.
Na dalje, što se tiče prekida. Moj frend je rekao kako prijašnju osobu prema kojoj je osjećao neke emocije „preboli“ tek onda kada se otvori nekoj drugoj. I to je zapravo na neki način istina. Ja kad sam prekinula sa svojim bivšim dečkom, sve savjete i sve priče i događanja vrtila su se oko njega – jer on je bio zadnji s kojim se sve to dogodilo i tako sam njega, iako su moji osjećaji prema njemu bili smanjeni stalno prizivala u svoju sadašnjost i nikad nije upotpunosti bio zaboravljen dok nije došao netko drugi. Netko drugi koji je postao novi glavni lik u mojim pričama.
Ja se ne bojim biti zaljubljena. Ali opet ne dopuštam tako brzo da mi uđe pod kožu, tako da moja zaljubljenost ima svoj rok trajanja.
Svi se bojimo povrijeđenosti – i po tom pitanju smo svi isti. I možda samo ova priča o tome kako muškarci jednako pate i jednako se osjećaju odbačenim kao i mi žene; i da se na jednak način nakon svakog prekida sve više i više boje otvoriti nekome novome, jer se i oni boje da će opet biti povrijeđeni dokaže nama ženama, da i oni znaju voljeti na isti način kao i mi.
To ističem jer po svim razgovorima; žene uvijek misle kako su one te koje one u vezama puno više davaju i puno više vole. Možda je samo to što muškarci ne znaju pokazati osjećaje na način na koji mi želimo. Ali to je više generalizacija. Ja takvih slučajeva nisam imala.
Došla sam do još jednog pitanja u kojem mogu reći koliko muškarac i žena mogu biti slični. Teže prebolimo veze u kojima smo mi nekoga povrijedili, nego veze u kojima smo povrijeđeni. Valjda je to jer smo sami sebe razočarali i napravili nešto što nebi voljeli da netko to uradi nama.
Zaključak; ne postoji razlika između muškarca i žene što se tiče emocija. Razlika je samo u ponašanju; a što je bolje – opet tu ističem kako muškarci lakše podnose prekid jer se lakše pomire s tim da na neke stvari ne mogu utjecati, dok se žena uvijek trudi ispraviti – pa čak i ono što se popraviti ne može. Žene puno puta zaborave na samu sebe, jer misle da je to dobro i da će s time nešto promijeniti; ali zapravo koliko se isplati zanemariti sebe da bi bi bili uz osobu koju volimo? Uvijek trebamo biti svoji i pristajati na kompromise, ali u onom trenutku kada vidiš da radiš protiv same sebe, e to je vrijeme da se stane na loptu i dodaš tu loptu nekome drugome, jer ti više nisi u toj utakmici.
Uploaded with ImageShack.us
p.s Samo sretna žena je i lijepa žena; i samo sretan muškarac je i lijep muškarac. :)
XOXO
Oznake: prekidi
26.05.2013. u 22:01 | 69 Komentara | Print | # | ^ | Like |Poštovanje ili samo pristojno ponašanje!?
Novo poglavlje je otvoreno; i znam da svaka žena koja ovo čita, u većini rubrika će imati pokoju negativnu ocjenu – samo što ovaj put nije opravdanje „jebiga, žena sam“. Žene sa tim izrazom uzimaju stvari zdravo za gotovo i previše puta, kao da je rješenje na sve probleme to što su one žene. I samoj sebi kao ženi pljujem u lice upravo zbog toga. Biti žena nije opravdanje, nije izlika i nije rješenje na sve moguće nepoznanice koje same stvaramo. Ne govorim, da su muškarci savršeni, dapače i oni su puni mušica; ali čak njihovo opravdanje „jebiga ona je žena“ ima veću važnost i opravdanje nego kada mi to same kažemo. Dakle, žene – krećemo sprejom protiv mušica na naše mušice.
Poštovanje – velika je razlika između poštovanja kojeg tražimo i poštovanja koje naše ponašanje zaslužuje. Na tu temu uvijek volim naglasiti jednu jako bitnu i važnu stvar; nebitno bio to muškarac i žena; ali svi te poštuju na onaj isti način na koji ti poštuješ samog sebe. Samopoštovanje je druga strana zrcala poštovanja kojeg dobivamo od drugih. To je vjerojatno kraj i pouka ovog djela o poštovanju, ali moja malenkost nebi bila žena da ostane samo na jednostavnom zaključku – jebiga, žena sam!
Koliko puta ste svojim prijateljicama na kavi prosuli priču o tome kako vas frajer ne poštuje; većinom pričamo o frajeru koji se nije javio, nakon što je napustio vaš krevet; ili frajeru koji je nakon što je odvozio vrtuljak svojim jezikom po vašim ustima prešao na drugu ženu kojoj haljina stoji bolje nego vama, ali svejedno – takvi dečki su uvijek meta priča o nedostatku poštovanja prema ženama. Dakle, ta slika je poznata svima; ali kada priđeš bliže; svi navedeni muškarci koji vole iskorištavati žene za jednu večer upravo nađu osobu koja je u tom trenutku bila za jednu večer. Da žena sebi u glavi nije rekla „zašto ne“ taj muškarac bi vjerojatno bio u nečijem tuđem krevetu. Budimo realni – to je zapravo slika koju ste ostavili dotičnoj vrsti muškaraca; da sa vama mogu kako žele, upravo ste im pokazali da ste točno ono što su tražili tu večer. Upravo su vam odali poštovanje na način na koji ste to tražili. Ali ne, to je sa vašeg stajališta bio teški šovinizam i vi ste uvrijeđene – nitko tako ženu ne tretira. Ne znam tko je tu lud, ali srce, zar on upravo nije bio u tvom krevetu jer si ti to dopustila? Čak je čovjek napravio ono što si sama tražila. Nije ovo jeftina meksička sapunica da si nađeš „one and only“ osobu nakon divlje večeri. Sigurno nećete nakon seksa pričati o tome kako će vam djeca izgledali i kako će se zvati.
Nadalje, žene polude ako ne dobiju što žele, ili ako im se očekivanja ne ispune – i to dovede u zaključak rečenicom „nije imao poštovanja“. Jel' to vama zvuči ludo i bolesno, koliko i meni? Ili samo možda ja kolutam očima? (nisam rekla da ni ja ovo ne radim – samo ovako kada stavljam pod mikroskop shvaćam i svoje vlastite pogreške). Zar uvijek očekujemo od našeg muškarca da ispunjava naša očekivanja i naše želje? Pa, nije duh iz svjetiljke... Iako na taj način mnogi muškarci i funkcioniraju, potapšaj ih dva – tri puta po intimnom mjestu i ispunjavaju ti snove. No, dokle – to je uzajamna korist. On dobiva što hoće, a bome i ti. To je odnos sa velikom razinom poslovnog poštovanja.
Čudno je kako žena izraz „poštovanje“ krivo shvaća u nekim trenutcima, da nije zapravo ni čudno koliko muških šovinista zapravo postoji. Imamo totalno nerealistične slike muškarca u našim glavama, da sve što ne odgovara toj slici smatramo pogrešnim – a ne pitamo se uopće jel' možda kriva naša percepcija.
Vraćam se na ono staro; muškarci su jednostavni (hvala im na tome) i oni jednostavno rade na principu onoga što vide. Žena koja prođe pored njega s velikom dozom samopouzdanja, on je smatra upravo tako, ako prođe žena pored njega koja skače okolo kao padobranac, on je smatra padobrancem. Jednostavnije od toga ne može biti.
Znači - vaše samopoštovanje osigurat će vam baš onakvo poštovanje od strane muškarca kakvo želite. Kako se ponašate – tako se i oni ponašaju. No, ovo je pravilo – naravno postoje iznimke. Iznimke su muškarci koji zapravo jesu oni pravi muški šovinisti; nažalost takve muškarce možemo samo prepustiti karmi i nadati se da ja karma žensko. U tom slučaju – ne bih im voljela biti u koži. Ali takvi muškarci i ne trebaju biti dio vašeg života (osim ako je jednokratna upotreba u pitanju, ali ni tada ne očekujte poštovanje), jer ako već jesu – opet se trebate zapitati što vi mislite o sebi.
Naš muško – ženski odnos, ma bilo kakav odnos, funkcionira na tom principu – koliko sami sebe volimo i kakvi sami jesmo. Nitko vas zapravo ne može ni tretirati drugačije. Ja svoj život gledam „po principu; kakva sam ja prema drugima, takvi su oni prema meni“
No, uzmimo u obzir da cijela ova moja teorija ne drži vodu – kakvo poštovanje žena očekuje od muškarca? Na koji način se muškarac mora ponašati prema njoj da se ona osjeti ispoštovanom (ne znam kako da složim glagol, pa neka prođe ovaj)? Ako već znate na koji način, recite to svom muškarcu – ali opet nemojte ga zaboraviti poštovati na isti način kao i on vas.
Žene su mi svojim izjavama tokom razgovora o ovoj temi stvorile stereotipnu sliku u glavi kako žene smatraju izrazom poštovanja ono kada im muškarac otvara vrata, pušta ih u prostoriju prve, naručuje umjesto njih – za mene su to osnove dobrog ponašanja, pravila bontona (nažalost tu knjigu je većina zaboravila pročitati) – tako da smatram kako su žene pravila ponašanja upakirale u paket zajedno sa pokazivanjem poštovanja.
Imam frenda koji je kroz život progazio puno više nego ja; tako da ga u ovom slučaju mogu uzeti za primjer; on voli žene, i ima ih. Puno. I to na jednu večer. Ali on svaku tu ženu kada vidi u gradu; lijepo pozdravi, porazgovara sa njom. I na koncu; zna joj ime. Čak i ostane u njezinom krevetu i odvede je na doručak. Bez prodavanja priča o nekoj vezi i odnosu poslije te večeri, on kaže da toga nema, ali ne zaboravlja činjenicu da je ona žena. I poštuje žene. Voli ih i previše, ali za razliku od drugih muškaraca sličnih njemu – on ih poštuje. On čak potvrđuje činjenicu da je poštovanje ustvari pravilo lijepog ponašanja.
Dok, u razgovoru sa ostalim frendovima zaključujem da oni jasno ocrtavaju granicu lijepog ponašanja i poštovanja u vezi. Njima je bitno da se njihova odabranica pristojno ponaša prema njegovoj obitelji i prijateljima, ne treba ih voljeti, no ukoliko se ne zna pristojno ponašati to gledaju kao izraz nepoštovanja prema onome što i koga oni vole. Uz to, vole kada ih žene pitaju za njihovo mišljenje, dakle ono kada ih pitate „Jel' mi ova haljina dobro stoji“ njima potvrđuje da vam je stalo do njihovog mišljenja, i naravno bitna stavka je da uvažite to mišljenje. Muškarac i ne očekuje „pretjerano“ pristojno ponašanje od svoje cure, jer na neki način više su muškarci zahvaćeni tim pristojnim ponašanjem, nego žene, no sve ima svoje razloge i načine.
Čudno je kako se pitanje „što je poštovanje“ razlikuje od osobe do osobe, bez obzira na spol, godine, kulturu i bilo kakve kriterije. No, većina žena potvrđuje kako su im pravila ponašanja ujedno i mjera za poštovanjem. S mog osobnog stajališta; ja poštivanjem smatram adaptaciju, na način na koji se moj muškarac adaptira mom ponašanju. Naravno, tako mjerim i svoje poštovanje prema partneru. Više sam osoba koja želi da moja bolja polovica zna što želim, prije nego to pita. To je kao i loto, no poštovanje se rađa koliko je i veza duga. Ako moj muškarac voli nogomet, iako mi ta igra nema smisla kao i većini pripadnica ljepšeg spola – vrlo rado ću se uputiti u pravila i pokazati interes za njegove hobije, ali isto tako tražim takvo ponašanje i od njega. Opet – ponašanje je usko vezano s poštovanjem.
Na početku veze imamo sitnice koje pokazuju veličinu poštovanja, no što smo duže u vezi, sitnice s početka uopće ne mogu biti mjerilo poštovanja. Uostalom, što je mjerilo poštovanja? Zar to postoji? Jel ovo samo tema s bezbroj odgovora i bez finalnog zaključka (osim onog koje je dano na samom početku posta)?
I sad dok ovo pišem, diskutiram sa svojom golubicom o tome koliko je pogrešno isticati na koje načine se treba nekoga poštovati i kako je poštovanje teška definicija. Nitko od nas nije isti.
Moja frendica je hodala jako dugo sa osobom koja u ni jednom trenutku nije pokazala da je poštuje kao osobu, a kamo li kao ženu. Ali zar je zapravo problem bio u njemu? Mladiću koji ima svojih problema i glavu punu stereotipa i predrasuda ili ona koja je to sve dopuštala?
I za kraj opet ponavljam: svi te poštuju na onaj isti način na koji ti poštuješ samog sebe. Tako da tek sada shvaćam da sam sve ovo trebala prestati pisati čim sam napisala prvi put ovu rečenicu. Ali eto; naglašavam opet razliku između poštovanja i pristojnog ponašanja.
Ja sam uvijek za to da vas svatko treba poštovati. Ali poštovanje je nešto što se ne dobiva, nego se zaslužuje. Puno puta se zapravo trebamo pitati dal' naše ponašanje odgovara poštovanju kojeg želimo dobiti od muškarca. Muškarci puno puta zaborave da se oni vežu uz emotivno slabije od sebe, a žene zaborave da i muškarci imaju emocije. Poštuješ osobu koliko poštuješ njezine emocije, njezina stajališta i njezinu potrebu da se mijenja ili ne mijenja. I za kraj; jedna frendica na to pitanje je odgovorila „moj muškarac me poštiva tako da mi da ravnopravnost u vezi“ – jel ona upravu? Jel' ravnopravnost stvarno ima utjecaj na razinu poštovanja koju ti pridaje tvoj muškarac? Ili svatko ima svoje mjerilo koliko ga partner/ica poštuje?
XOXO
Oznake: ponašanje, pristojno ponašanje
19.05.2013. u 18:33 | 36 Komentara | Print | # | ^ | Like |Najteža riječ na svijetu
Od malena učimo kako su dvije rečenice najteže za izgovoriti, a to su „volim te“ i „oprosti“, naravno; to vrijede samo za one koji iskreno misle svako slovo. Puno puta sam bila u situaciji da se ugrizem za jezik koliko zapravo iskreno ne mislim kad te dvije izjave izgovorim, ali rečem ih samo da smirim buru koja okreće na oluju. No; koliko je težina tih dviju rečenica jednaka onoj riječi „NE“ koju mnogi ne znaju izgovoriti. Tako mala riječ, a toliku težinu predstavlja. Dva slova koja pararelno u nekim pojedincima stvaraju dvije duboke ubodne rane, jer se od njih rađa osjećaj manje vrijednost i lošeg čina. U čemu je problem sa tom riječju!? Zar to nebi zapravo trebala biti riječ koja koluta preko usana, čak ni jezik ne možeš zapetljati kada je izgovaraš.
U razgovoru sa svojom golubicom, rasprava se vodila o tome koliko neke osobe ne znaju nikome odgovoriti „Ne“ i tjeraju ostale da odbiju nekoga umjesto njih; zaključili smo da sloboda govora u kojoj je ta riječ objekt, predikat i subjekt bez epiteta i atributa počinje onog dana kada se usudimo svojim roditeljima prvi put odgovoriti „ne“ za nešto što oni misle da je dobro za nas, a mi to ne želimo. Tada se probudi vulkan negacija i svjesni smo kako je riječ „ne“ u većini slučaja obrambeni mehanizam, a i najbolji napad i obrana. Nikoga ne možeš ubiti kao što ga ubiješ sa najplemenitijom riječi „NE“. Ta riječ izražava stav,mišljenje i stajalište. Najsnažnija riječ u našem jeziku. Najsmiješnije je kako u većini jezika baš ta riječ počinje s istim slovom i kako je ista jačina izgovora.
Ta riječ najviše predstavlja pojam ženama; koje misle kako nisu dovoljno dobre ako nekoga odbiju; pogotovo ako je alkohol pomutio pamet. Ili se boje tu riječ izgovoriti ili posve zaborave njezino značenje prije nego što se probude u tuđem krevetu ili se vrate pokisle doma jer su upravo pale na testu odbijanja frajera. Današnji frajeri imaju sreće; jer žene tu riječ ne znaju izgovarati (ne pričam u globali; već o pojedincima koji to ne znaju). Čak riječ „ne“ kod nekih muškaraca ima veći faktor privlačnosti od riječi „da“. Naravno, ne pričam sada o slučajevima kada je „da“ točan odgovor, pričam sada o situacijama koje napravimo samo radi straha prema riječi „ne“. Neke žene misle, da ako one odbiju da će se i njih odbit, ili pak da čestim prihvaćenjem ponuda raste želja za njima, a time na neki način jeftino kupuju samopouzdanje. Sa riječju „NE“ dobivaš određenu dozu samopoštovanja, i najvažnije od svega dobivaš čvršći oslonac na zemlji, bez straha da će itko nasilu ući u tvoji osobni krug potreba i želja. S tim raste i samopouzdanje, koliko puta rečeš „ne“ toliko je i samopouzdanje veće; jer ne znam koliko ste primjetili, više se čovjek zamisli prije nego što nešto odbije – nego što prihvati. Sa odbijanjem snosiš veće posljedice, jer u životu je lakše pogriješiti – nego ne proživjeti.
Tko bi rekao da ta riječ koja predstavlja toliku negaciju i s kojom počinje negacija svih riječi na neki način predstavlja pozitivan stav. Dakle, drage moje žene koje gazite po svojim životima jer niste otvorili upute za korištenje te riječi; da – padate u očima, ne – nije nimalo privlačno.
Još gora stvar je; kada imate toliki strah od te riječi da vaš strah totalno zamuti percepciju vaših želja i potreba u tom trenutku. Kada mislite da je lakše natjerati sebe da poželiti nešto što ne želiš, nego upotrijebiti tu riječ. To je na neki način psihičko silovanje i nametanje, teški terorizam na vlastito postajanje, samoprezirno pljuvanje sebi u lice. Ne gubite ni dlaku s glave kada kažete NE, samo čuvate dostojanstvo na nivou.
Sad sam toliko ljuta na takve pojedince, koji dopuštaju da ih netko gazi i iskorištava, kako bi stvorili osjećaj vrijednosti, a na tom putu zaborave tko su i što su i koliko vrijede – jer imaju strah od te riječi. Ili pak ni sami ne znaju značenje te riječi. Otvorite jebeni rječnik! Postanite osobe vrijedne respecta – recite jebeno NE – barem jedanput u životu. Riječ „ne“ možda i otvori koja vrata, a sa riječju „da“ kod vas su vrata uvijek otvorena za svakoga i svejedno opet morate kucati na tuđa. Što je bolje u kojem trenutku, odlučite sami - sa mog stajališta; treba se znati reći "ne".
Žene su navikle kupovati samopouzdanje na komplicirane i teže načine. Ponekad se zamute u teškim i neshvatljivim odlukama, ali bar nek jednom pogledaju nogometnu utakmicu da vide koliko je kvalitetnija igra onda kada staneš nogom na loptu. Ako se ni jednom ne stane, naš život, baš kao i ta utakmica je kao trčanje povezanih očiju u prostoriji bez izlaza; sudaraš se svakih dva koraka i padaš na pod. No; koliko je zapravo teško ustati sa dna na koji smo pali zahvaljujući nedostatku samopouzdanja i ne shvaćanju da u životu neke osobe i stvari treba odbiti. Ako ne želiš - nemoj prihvatiti; zbog čega se lutko draga, moraš probuditi u njegovom krevetu? Kako se osjećaš kada te diraju ruke koje ne želiš; a zapravo želiš jer je lakše podnijeti par minuta beznačajnog seksa nego reči "ne"? Što misliš da ako odbiješ nekoga da ćeš postati hladnokrvna i umišljena kučka?! Da; to što si bila sa njim svojevoljno; bez želje, čini te dobronamjernom i realnom osobom. Kakav ti je obraz ujutro?
Nadalje, samopouzdanje i poštovanje se ne kupuje, niti se zaslužuje. Ono se steče. Postupcima. A postupak da radiš protiv sebe nije hvalevrijedan. Normalno, zna se dogoditi - ali to nije kao šestica u igrici "čovječe ne ljuti se" pa da bacaš ispočetka. Jednostavno nauči na svojim pogreškama. Shvaćam, puno je teže odbiti osobu koju poznaješ, koju je zapravo puno lakše povrijediti i lakše izgubiti (što je bizarno; da prije izgubiš osobu s kojom se duže družiš, nego osobu koju si tek upoznao; ali to nije tema ovog posta); odrastaš u svijetu u kojem trebaš ljubiti bližnjeg svoga; ali nije ti svatko bližnji i ljubiti ne mora doslovno značiti ljubiti; ponekad je čak i zdravo odbiti nekoga. Odbijanje je korisno u oba smjera - onome tko je odbijen; pronaći će razlog zbog čega je odbijen i promijeniti ga, i onaj tko je odbijo stekao je određenu dozu samopouzdanje i digao se stepnicu više na putu da upozna samog sebe na svim pozicijama. Čemu pljuvanje da pomaziš nekog drugog. Za sada; ukoliko se pronađete u ovome što ste pročitali - prvo saznajte što želite i što dopuštate, nacrtajte granicu koju ne smije nitko preći - pa čak ni vi sami. I bude li netko (majka, otac, brat, random osoba) pokušao preći preko nje - viknite to jebozovno NE i osjetit ćete kako je biti kralj svijeta - pa makar na trenutak. Oborite ljude s nogu. Pokažite zube i svoje Ja.
XOXO
Kako žena uspije zakomplicirati mušku jednostavnost!?
Muško – ženska prijateljstva. Koga briga jel' postoje zapravo, bitno je da uvijek postoji jedna muška osoba s kojom ćeš moći podijeliti svoj prljavi donji veš, a da ti on može reći pošteni feedback sa nama ženske „nepoznate“ strane. I onda se šokiraš. Muškarci su cinično veće babe nego mi žene. Jednom je moja frendica pružila felacio liku, koji je na svoj štetu i njezin ponos igricu završio za tri minute – i sutra ona je među njegovom ekipom postala tražena roba u gradu. Kada smo mi žene poželjele pojebati lika koji je večer prije obradio kvalitetno našu frendicu. Ne. Možda je čak i dobro što oni nemaju priču o skupljanju mrvica, ali neke se stvari unutar ekipe drže ispod stola. Ne igramo se kamenog lica pa da se zahtjeva da ženska osoba mora zadovoljiti svaki viseći pribor koji se našao u tom društvu. Uostalom kome bi se dalo klečiti na koljenima toliko?
No, da se vratim na onog muškog frenda. Žene su odavno shvatile koliko su muškarci zapravo jako jednostavni, ako ste jedna od onih koji muškarce shvaća kompliciranima – nađite si muškog frenda. Oni vam otvore vrata u muški svijet i to dobronamjerno; da ne provodite večeri gledajući filmove s Matthew McConaugheyem u glavnoj ulozi i trošeći suze na frajere koji to ne zaslužuju. Zapravo, suze sa zaslugama ne idu zajedno, pogotovo ako taj frajer nije bivši dečko. Moja malenkost je se osjetila uvrijeđenom kada ju je pristojni mladić odveo na „date“ i nakon toga nije nazvao. Točnije, mobitel još nije zazvonio. Provodila sam vrijeme pitajući sebe zašto nije zvao, a moje golubice su uvijek našle opravdanje zašto on nije zvao – nema vremena, zaposlen je, valjda ga je strah moje samouvjernosti pa hoće da se ja javim prva – no moj frend je jednostavno rekao; da se htio javit, javio bi se. Da te htio ponovno vidjeti – učinio bi sve da to napravi. Na žalost po meni, ovaj očito nije imao potrebu ni da se javi, a ni da me vidi. Da sam to sama zaključila, a ne hranila se pozitivnim mislima možda i nebi toliko razmišljala o njemu. Da. Muškarci su toliko jednostavni. Kod njih nema toliko dramatiziranja oko svega. No, mi žene previše analiziramo i maštamo o tome kako je kompliciranije jednostavnije. Mi se nećemo javiti, ukoliko ne prođe tri dana, da ne bi ispale previše jadne ili očajne, a zapravo zašto ne bi ako mi se lik zapravio sviđa i želim ga ponovo vidjeti to nebi odmah u startu i pokazala, a ne čekala tri dana da mu kažem nešto što već planiram tri dana. Oni bi to napravili. Odmah. Odakle se stvorilo analiziranje onoga što muškarac napravi i što muškarac govori – ako zapravo shvaćamo da oni naprave i kažu ono što misle.
Gospodin Steve Ward je jednom prilikom rekao kako muškarci vole kad žene pričaju otvoreno o seksu, dok smo mi žene uvjerene da im na taj način padamo u očima. Tko je od tih dvoje upravu? Žena koja nema pojma što se događa u muškoj glavi, ili muškarac koji je zaključio jednu stvar koja bi se trebala gledati globalno. Ta, nismo svi isti. No, čak i ja primjetim da muškarci reže na temu seksa i to više nego žene. Zaključak je – žene prestanite analizirati. Muškarci mrze analiziranje, što dovodi do toga da ne vole žene koje previše analiziraju. Iako i muškarci analiziraju, ali bez zaključaka. Oni onako promatraju, slušaju, upijaju ali ne donose zaključke. Nama su glave prepune zaključaka, a da ni analizu nismo izvršili do kraja.
Primjer; Marina je neki dan kopala po mobitelu svoga dečka – da, i to je histerična ženska problematika; i pronašla je poruku „Vidimo se večeras. Jako mi je drago što smo se vidjeli danas. XXXŽENSKOIMEXXX“ – ne želim uopće detaljizirati koja je reakcija bila. Samo ću izvući zaključke: varanje, bivša cura, varanje, bivša cura, kako on to može. I njezin je dečko je nakon što ju je pola sata slušao kako ona skače njemu za vrat, nabijajući mu na nos sve i svašta, ustao i nazvao dotičnu osobu. I na kraju ispalo je da je dotična ženska osoba bila njegova rođakinja koju nije vidio jako dugo i slučajno su nabasli jedno na drugo u gradu i dogovorili da odu na pivo. I za šlag na kraju; ona zna tko je njegova rodica – pa bila je sa njime na njezinom vjenčanju!
Analiziranje i krivi zaključci. Zar Marini jednostavno nebi bilo lakše da ga je samo pitala; tko je ona? Na kraju mu se nije ispričala – jer to je tipična ženska priroda.
Druge primjere nije ni potrebno nabrajati, s obzirom da svaka od nas ima pokoju priču o prebrzom zaključivanju i predugom analiziranju za ispričati. No, kako s tim prestati? Jesu li sve žene zapravo po tom području iste? Zato, pronađite si muškog frenda i pričajte s njim. On detaljnije upućuje kako muški mozak zapravo funkcionira, i da imamo krivu sliku o muškarcima. Ako se ne javi , to nije jer te drži napetom – nego jer ne želi. I to je to. Kraj priče. Bez epiteta i uljepšavanja – ne tražite više princa na bijelom konju.
XOXO
