Muško – ženska prijateljstva. Koga briga jel' postoje zapravo, bitno je da uvijek postoji jedna muška osoba s kojom ćeš moći podijeliti svoj prljavi donji veš, a da ti on može reći pošteni feedback sa nama ženske „nepoznate“ strane. I onda se šokiraš. Muškarci su cinično veće babe nego mi žene. Jednom je moja frendica pružila felacio liku, koji je na svoj štetu i njezin ponos igricu završio za tri minute – i sutra ona je među njegovom ekipom postala tražena roba u gradu. Kada smo mi žene poželjele pojebati lika koji je večer prije obradio kvalitetno našu frendicu. Ne. Možda je čak i dobro što oni nemaju priču o skupljanju mrvica, ali neke se stvari unutar ekipe drže ispod stola. Ne igramo se kamenog lica pa da se zahtjeva da ženska osoba mora zadovoljiti svaki viseći pribor koji se našao u tom društvu. Uostalom kome bi se dalo klečiti na koljenima toliko?
No, da se vratim na onog muškog frenda. Žene su odavno shvatile koliko su muškarci zapravo jako jednostavni, ako ste jedna od onih koji muškarce shvaća kompliciranima – nađite si muškog frenda. Oni vam otvore vrata u muški svijet i to dobronamjerno; da ne provodite večeri gledajući filmove s Matthew McConaugheyem u glavnoj ulozi i trošeći suze na frajere koji to ne zaslužuju. Zapravo, suze sa zaslugama ne idu zajedno, pogotovo ako taj frajer nije bivši dečko. Moja malenkost je se osjetila uvrijeđenom kada ju je pristojni mladić odveo na „date“ i nakon toga nije nazvao. Točnije, mobitel još nije zazvonio. Provodila sam vrijeme pitajući sebe zašto nije zvao, a moje golubice su uvijek našle opravdanje zašto on nije zvao – nema vremena, zaposlen je, valjda ga je strah moje samouvjernosti pa hoće da se ja javim prva – no moj frend je jednostavno rekao; da se htio javit, javio bi se. Da te htio ponovno vidjeti – učinio bi sve da to napravi. Na žalost po meni, ovaj očito nije imao potrebu ni da se javi, a ni da me vidi. Da sam to sama zaključila, a ne hranila se pozitivnim mislima možda i nebi toliko razmišljala o njemu. Da. Muškarci su toliko jednostavni. Kod njih nema toliko dramatiziranja oko svega. No, mi žene previše analiziramo i maštamo o tome kako je kompliciranije jednostavnije. Mi se nećemo javiti, ukoliko ne prođe tri dana, da ne bi ispale previše jadne ili očajne, a zapravo zašto ne bi ako mi se lik zapravio sviđa i želim ga ponovo vidjeti to nebi odmah u startu i pokazala, a ne čekala tri dana da mu kažem nešto što već planiram tri dana. Oni bi to napravili. Odmah. Odakle se stvorilo analiziranje onoga što muškarac napravi i što muškarac govori – ako zapravo shvaćamo da oni naprave i kažu ono što misle.
Gospodin Steve Ward je jednom prilikom rekao kako muškarci vole kad žene pričaju otvoreno o seksu, dok smo mi žene uvjerene da im na taj način padamo u očima. Tko je od tih dvoje upravu? Žena koja nema pojma što se događa u muškoj glavi, ili muškarac koji je zaključio jednu stvar koja bi se trebala gledati globalno. Ta, nismo svi isti. No, čak i ja primjetim da muškarci reže na temu seksa i to više nego žene. Zaključak je – žene prestanite analizirati. Muškarci mrze analiziranje, što dovodi do toga da ne vole žene koje previše analiziraju. Iako i muškarci analiziraju, ali bez zaključaka. Oni onako promatraju, slušaju, upijaju ali ne donose zaključke. Nama su glave prepune zaključaka, a da ni analizu nismo izvršili do kraja.
Primjer; Marina je neki dan kopala po mobitelu svoga dečka – da, i to je histerična ženska problematika; i pronašla je poruku „Vidimo se večeras. Jako mi je drago što smo se vidjeli danas. XXXŽENSKOIMEXXX“ – ne želim uopće detaljizirati koja je reakcija bila. Samo ću izvući zaključke: varanje, bivša cura, varanje, bivša cura, kako on to može. I njezin je dečko je nakon što ju je pola sata slušao kako ona skače njemu za vrat, nabijajući mu na nos sve i svašta, ustao i nazvao dotičnu osobu. I na kraju ispalo je da je dotična ženska osoba bila njegova rođakinja koju nije vidio jako dugo i slučajno su nabasli jedno na drugo u gradu i dogovorili da odu na pivo. I za šlag na kraju; ona zna tko je njegova rodica – pa bila je sa njime na njezinom vjenčanju!
Analiziranje i krivi zaključci. Zar Marini jednostavno nebi bilo lakše da ga je samo pitala; tko je ona? Na kraju mu se nije ispričala – jer to je tipična ženska priroda.
Druge primjere nije ni potrebno nabrajati, s obzirom da svaka od nas ima pokoju priču o prebrzom zaključivanju i predugom analiziranju za ispričati. No, kako s tim prestati? Jesu li sve žene zapravo po tom području iste? Zato, pronađite si muškog frenda i pričajte s njim. On detaljnije upućuje kako muški mozak zapravo funkcionira, i da imamo krivu sliku o muškarcima. Ako se ne javi , to nije jer te drži napetom – nego jer ne želi. I to je to. Kraj priče. Bez epiteta i uljepšavanja – ne tražite više princa na bijelom konju.
XOXO
Post je objavljen 06.05.2013. u 20:34 sati.