Poštovanje ili samo pristojno ponašanje!?
Novo poglavlje je otvoreno; i znam da svaka žena koja ovo čita, u većini rubrika će imati pokoju negativnu ocjenu – samo što ovaj put nije opravdanje „jebiga, žena sam“. Žene sa tim izrazom uzimaju stvari zdravo za gotovo i previše puta, kao da je rješenje na sve probleme to što su one žene. I samoj sebi kao ženi pljujem u lice upravo zbog toga. Biti žena nije opravdanje, nije izlika i nije rješenje na sve moguće nepoznanice koje same stvaramo. Ne govorim, da su muškarci savršeni, dapače i oni su puni mušica; ali čak njihovo opravdanje „jebiga ona je žena“ ima veću važnost i opravdanje nego kada mi to same kažemo. Dakle, žene – krećemo sprejom protiv mušica na naše mušice.
Poštovanje – velika je razlika između poštovanja kojeg tražimo i poštovanja koje naše ponašanje zaslužuje. Na tu temu uvijek volim naglasiti jednu jako bitnu i važnu stvar; nebitno bio to muškarac i žena; ali svi te poštuju na onaj isti način na koji ti poštuješ samog sebe. Samopoštovanje je druga strana zrcala poštovanja kojeg dobivamo od drugih. To je vjerojatno kraj i pouka ovog djela o poštovanju, ali moja malenkost nebi bila žena da ostane samo na jednostavnom zaključku – jebiga, žena sam!
Koliko puta ste svojim prijateljicama na kavi prosuli priču o tome kako vas frajer ne poštuje; većinom pričamo o frajeru koji se nije javio, nakon što je napustio vaš krevet; ili frajeru koji je nakon što je odvozio vrtuljak svojim jezikom po vašim ustima prešao na drugu ženu kojoj haljina stoji bolje nego vama, ali svejedno – takvi dečki su uvijek meta priča o nedostatku poštovanja prema ženama. Dakle, ta slika je poznata svima; ali kada priđeš bliže; svi navedeni muškarci koji vole iskorištavati žene za jednu večer upravo nađu osobu koja je u tom trenutku bila za jednu večer. Da žena sebi u glavi nije rekla „zašto ne“ taj muškarac bi vjerojatno bio u nečijem tuđem krevetu. Budimo realni – to je zapravo slika koju ste ostavili dotičnoj vrsti muškaraca; da sa vama mogu kako žele, upravo ste im pokazali da ste točno ono što su tražili tu večer. Upravo su vam odali poštovanje na način na koji ste to tražili. Ali ne, to je sa vašeg stajališta bio teški šovinizam i vi ste uvrijeđene – nitko tako ženu ne tretira. Ne znam tko je tu lud, ali srce, zar on upravo nije bio u tvom krevetu jer si ti to dopustila? Čak je čovjek napravio ono što si sama tražila. Nije ovo jeftina meksička sapunica da si nađeš „one and only“ osobu nakon divlje večeri. Sigurno nećete nakon seksa pričati o tome kako će vam djeca izgledali i kako će se zvati.
Nadalje, žene polude ako ne dobiju što žele, ili ako im se očekivanja ne ispune – i to dovede u zaključak rečenicom „nije imao poštovanja“. Jel' to vama zvuči ludo i bolesno, koliko i meni? Ili samo možda ja kolutam očima? (nisam rekla da ni ja ovo ne radim – samo ovako kada stavljam pod mikroskop shvaćam i svoje vlastite pogreške). Zar uvijek očekujemo od našeg muškarca da ispunjava naša očekivanja i naše želje? Pa, nije duh iz svjetiljke... Iako na taj način mnogi muškarci i funkcioniraju, potapšaj ih dva – tri puta po intimnom mjestu i ispunjavaju ti snove. No, dokle – to je uzajamna korist. On dobiva što hoće, a bome i ti. To je odnos sa velikom razinom poslovnog poštovanja.
Čudno je kako žena izraz „poštovanje“ krivo shvaća u nekim trenutcima, da nije zapravo ni čudno koliko muških šovinista zapravo postoji. Imamo totalno nerealistične slike muškarca u našim glavama, da sve što ne odgovara toj slici smatramo pogrešnim – a ne pitamo se uopće jel' možda kriva naša percepcija.
Vraćam se na ono staro; muškarci su jednostavni (hvala im na tome) i oni jednostavno rade na principu onoga što vide. Žena koja prođe pored njega s velikom dozom samopouzdanja, on je smatra upravo tako, ako prođe žena pored njega koja skače okolo kao padobranac, on je smatra padobrancem. Jednostavnije od toga ne može biti.
Znači - vaše samopoštovanje osigurat će vam baš onakvo poštovanje od strane muškarca kakvo želite. Kako se ponašate – tako se i oni ponašaju. No, ovo je pravilo – naravno postoje iznimke. Iznimke su muškarci koji zapravo jesu oni pravi muški šovinisti; nažalost takve muškarce možemo samo prepustiti karmi i nadati se da ja karma žensko. U tom slučaju – ne bih im voljela biti u koži. Ali takvi muškarci i ne trebaju biti dio vašeg života (osim ako je jednokratna upotreba u pitanju, ali ni tada ne očekujte poštovanje), jer ako već jesu – opet se trebate zapitati što vi mislite o sebi.
Naš muško – ženski odnos, ma bilo kakav odnos, funkcionira na tom principu – koliko sami sebe volimo i kakvi sami jesmo. Nitko vas zapravo ne može ni tretirati drugačije. Ja svoj život gledam „po principu; kakva sam ja prema drugima, takvi su oni prema meni“
No, uzmimo u obzir da cijela ova moja teorija ne drži vodu – kakvo poštovanje žena očekuje od muškarca? Na koji način se muškarac mora ponašati prema njoj da se ona osjeti ispoštovanom (ne znam kako da složim glagol, pa neka prođe ovaj)? Ako već znate na koji način, recite to svom muškarcu – ali opet nemojte ga zaboraviti poštovati na isti način kao i on vas.
Žene su mi svojim izjavama tokom razgovora o ovoj temi stvorile stereotipnu sliku u glavi kako žene smatraju izrazom poštovanja ono kada im muškarac otvara vrata, pušta ih u prostoriju prve, naručuje umjesto njih – za mene su to osnove dobrog ponašanja, pravila bontona (nažalost tu knjigu je većina zaboravila pročitati) – tako da smatram kako su žene pravila ponašanja upakirale u paket zajedno sa pokazivanjem poštovanja.
Imam frenda koji je kroz život progazio puno više nego ja; tako da ga u ovom slučaju mogu uzeti za primjer; on voli žene, i ima ih. Puno. I to na jednu večer. Ali on svaku tu ženu kada vidi u gradu; lijepo pozdravi, porazgovara sa njom. I na koncu; zna joj ime. Čak i ostane u njezinom krevetu i odvede je na doručak. Bez prodavanja priča o nekoj vezi i odnosu poslije te večeri, on kaže da toga nema, ali ne zaboravlja činjenicu da je ona žena. I poštuje žene. Voli ih i previše, ali za razliku od drugih muškaraca sličnih njemu – on ih poštuje. On čak potvrđuje činjenicu da je poštovanje ustvari pravilo lijepog ponašanja.
Dok, u razgovoru sa ostalim frendovima zaključujem da oni jasno ocrtavaju granicu lijepog ponašanja i poštovanja u vezi. Njima je bitno da se njihova odabranica pristojno ponaša prema njegovoj obitelji i prijateljima, ne treba ih voljeti, no ukoliko se ne zna pristojno ponašati to gledaju kao izraz nepoštovanja prema onome što i koga oni vole. Uz to, vole kada ih žene pitaju za njihovo mišljenje, dakle ono kada ih pitate „Jel' mi ova haljina dobro stoji“ njima potvrđuje da vam je stalo do njihovog mišljenja, i naravno bitna stavka je da uvažite to mišljenje. Muškarac i ne očekuje „pretjerano“ pristojno ponašanje od svoje cure, jer na neki način više su muškarci zahvaćeni tim pristojnim ponašanjem, nego žene, no sve ima svoje razloge i načine.
Čudno je kako se pitanje „što je poštovanje“ razlikuje od osobe do osobe, bez obzira na spol, godine, kulturu i bilo kakve kriterije. No, većina žena potvrđuje kako su im pravila ponašanja ujedno i mjera za poštovanjem. S mog osobnog stajališta; ja poštivanjem smatram adaptaciju, na način na koji se moj muškarac adaptira mom ponašanju. Naravno, tako mjerim i svoje poštovanje prema partneru. Više sam osoba koja želi da moja bolja polovica zna što želim, prije nego to pita. To je kao i loto, no poštovanje se rađa koliko je i veza duga. Ako moj muškarac voli nogomet, iako mi ta igra nema smisla kao i većini pripadnica ljepšeg spola – vrlo rado ću se uputiti u pravila i pokazati interes za njegove hobije, ali isto tako tražim takvo ponašanje i od njega. Opet – ponašanje je usko vezano s poštovanjem.
Na početku veze imamo sitnice koje pokazuju veličinu poštovanja, no što smo duže u vezi, sitnice s početka uopće ne mogu biti mjerilo poštovanja. Uostalom, što je mjerilo poštovanja? Zar to postoji? Jel ovo samo tema s bezbroj odgovora i bez finalnog zaključka (osim onog koje je dano na samom početku posta)?
I sad dok ovo pišem, diskutiram sa svojom golubicom o tome koliko je pogrešno isticati na koje načine se treba nekoga poštovati i kako je poštovanje teška definicija. Nitko od nas nije isti.
Moja frendica je hodala jako dugo sa osobom koja u ni jednom trenutku nije pokazala da je poštuje kao osobu, a kamo li kao ženu. Ali zar je zapravo problem bio u njemu? Mladiću koji ima svojih problema i glavu punu stereotipa i predrasuda ili ona koja je to sve dopuštala?
I za kraj opet ponavljam: svi te poštuju na onaj isti način na koji ti poštuješ samog sebe. Tako da tek sada shvaćam da sam sve ovo trebala prestati pisati čim sam napisala prvi put ovu rečenicu. Ali eto; naglašavam opet razliku između poštovanja i pristojnog ponašanja.
Ja sam uvijek za to da vas svatko treba poštovati. Ali poštovanje je nešto što se ne dobiva, nego se zaslužuje. Puno puta se zapravo trebamo pitati dal' naše ponašanje odgovara poštovanju kojeg želimo dobiti od muškarca. Muškarci puno puta zaborave da se oni vežu uz emotivno slabije od sebe, a žene zaborave da i muškarci imaju emocije. Poštuješ osobu koliko poštuješ njezine emocije, njezina stajališta i njezinu potrebu da se mijenja ili ne mijenja. I za kraj; jedna frendica na to pitanje je odgovorila „moj muškarac me poštiva tako da mi da ravnopravnost u vezi“ – jel ona upravu? Jel' ravnopravnost stvarno ima utjecaj na razinu poštovanja koju ti pridaje tvoj muškarac? Ili svatko ima svoje mjerilo koliko ga partner/ica poštuje?
XOXO
Oznake: ponašanje, pristojno ponašanje
19.05.2013. u 18:33 | 36 Komentara | Print | # | ^ | Like |
