Kome je lakše?
Suprotnosti se privlače. Mislim da je taj izraz zapravo nastao promatrajući kombinaciju muškaraca i žene. Žena; kombinacija nježnosti i krhkosti, dok s druge strane muškarac kombinacija grubosti i snage. U svemu se razlikuju, pa čak i u tome kako doživljavaju ljubav i različito taj osjećaj interpretiraju, no postoji ipak nešto u nečemu u čemu su zajednički. U boli.
Ta emocija jednako dijeluje i na muškarca i na ženu. I znate ono; muškarci to mogu podijeti bolje nego mi – e pa ne drži vodu. Nije istina. Po tom pitanju; susrećemo se s istim pitanjima, istim osjećajima, istim iskazivanjem te emocije i istim usputnim pogreškama. I oboje u isto vrijeme imaju iste nade: da će vrijeme riješiti sve. Žena može pokazati osjećaje tuge u puno varijanti i radi puno razloga, muškarci to drže pod kontrolom, no ono što čak ni muškarac ne može sakriti je tuga radi slomljenog srca. Da. Istina! I njima se srce može slomiti, i da – oni imaju srce.
Razlika koju sam primjetila dok sam razgovarala o toj temi je ta da su muškarci zaključili da žene podnose prekid teže, i da im treba duže da to sve ostave iza sebe jest činjenica kako žene prekid previše provlače i analiziraju ga. Dok muškarci doista, iako povrijeđeni više se bore da taj prekid što prije zaborave, nego što se trude analizirati zbog čega je došlo. Većina cura je odgovorilo kako bi se uvijek mogle vratiti bivšem dečko, to je s druge strane taj odgovor negativan. Pa čak i ako imaju osjećaje, u toj ulozi igra ponos.
Uploaded with ImageShack.us
S obzirom da postoje različite kategorija muškarca, osim onih dičnih ženskaroša, većina ni nemaju volje završati sa random curama, dok to žene konstantno rade – izađu vani i izbijaju klinca s drugim klincom. Možda i zbog toga taj prekid duže traje, kod žena ; jer si ne dopuste vremena da zaliječi ranu i da dođe sama na svoje – već si davaju priliku da se prema njima netko ponaša kao prema jednokratnoj upotrebi; nakon čega se opet osjećaju loše – jer to nije to. Zbog čega to žene rade? Možda da im neki drugi muškarac da do znanja kako je njihov bivši dečko previše pogriješio i kako one ipak "vrijede". I da; ono što me jako živcira kod žena je; priča kako one više nikad nikoga tako neće voljeti. Stvaraju si negativan završetak, a nisu se ni počele boriti. Rekla sam jednom kako svojoj kćerki ako je ikad budem imala, neću dopustiti da gleda meksičke sapunice, jer sve žene su pokupile onu scenu „sada ćemo se posvađati i nakon nekoliko minuta, dok kiša pada po nama uletjeti ćemo jedno drugome u zagrljaj i sve će biti kao prije“. Možda od te priče sa „happy endom“ pokušavamo stvoriti samoj sebi happy end sa svakim muškarcem kojem se otvorimo u tom trenutku, umjesto da se jednostavno prepustimo i uživamo u toj vezi.
Nakon prekida; žena se suočava sa manjkom samopouzdanja; nažalost, ali da. A da bi skupila snage za preboljeti najveću ranu, potrebno je vratiti tu dozu samopouzdanja. Dakle, umjesto da kupite frajere na jednu večer ili izbjegajete izlaziti vani – izađite vani sa curama i dopustite samoj sebi da uživate. Dopustite frendicama da vas zaokupiraju. Jer niste još spremne dopustiti nekome da stavi ruke na vas, i budimo realni, nije da baš svaki put želite da vas drugi frajer grli nakon prekida, nego to radite jer mislite da je to najbolji način da lakše prebolite prekid. Izbrišite brojeve i sve što vas može dovesti do vašeg bivšeg dečka kad popijete koju čašicu više i nemojte početi plakati na svaku pjesmu koja vas podsjeti na njega. Jer istina je, čovjek kada je najviše povrijeđen, nisu mu dovoljne riječi pjesme nego samo ritam pjesme da poželimo da je osoba koju želimo pored nas. Stalno radimo nešto u nadi da ćemo preboljeti, zanemariti i prekinuti oluju u nama, zbog čega se ujutro ne osjećamo nimalo zadovoljnima, i samo nam je gore. To jednostavno trebao prestati – jer na taj način ne izlazimo iz ničega, samo se vrtimo u krug i samoj sebi otežavamo da izađemo sretne i zadovoljne. Same sebe sputavamo na putu da nastavimo dalje. I na kraju ta veza postane samo jedna negativna mrlja u našim životima – jer uradimo sve da prebolimo, a zapravo sve samo zakuhamo i od rijetke juhe napravimo kašu koju ni sami ne možemo probaviti. I naravno, shvatite; niste vi krive – ne nosite svu težinu prekida veze, za vezu treba dvoje i ne pomaže nimalo to što svu krivnju svalite na svoja leđa. Ponavljam – NISTE KRIVE ZA SVE ŠTO SE DOGODILO MEĐU VAMA I VI SE NE TREBATE PROMIJENITI!
Što se muškaraca tiče; ponos nije razlog ni opravdanje. Koliko puta radi ponosa radite nešto što ne želite, samo kako nebi ispali mlakonje ili tko zna koja imena dajete sami sebi u tim situacijama. Ponekad se treba boriti; a ne samo odustati. Tako da; prije nego što sami zaključite da je gotovo – ispitajte situaciju i teritorij. Ponekad gore od krive komunikacije je ne imati komunikaciju uopće. Uostalom curu koju ostavite, nije cura koju trebate odbaciti iz svog života. Ako ste mogli s tom curom biti neko vrijeme, onda joj možete pomoći u tome da vas ta ista cura i zaboravi. Tako da, ne iskorištavajte njezine pijane ispade i dajte joj do znanje da je s vaše strane sve to gotovo. Ne morate biti svinje jer vam treba fizička potreba i za to iskorištavate emocije osobe koja bi sve dala i učinila za vas. Niste ni svjesni koliko cura može nisko pasti zbog vas, samo kako bi vam pokazala da vas još uvijek voli i kako će sve učiniti da vas dobije natrag. Ozbiljni muškarci to ne rade. Ako ne radi poštovanja prema curi, onda napravite to radi vremena koji ste proveli s tom osobom. Jer po mom mišljenju, iskorištavati takvu priliku je pljuvati samom sebi u facu.
Na dalje, što se tiče prekida. Moj frend je rekao kako prijašnju osobu prema kojoj je osjećao neke emocije „preboli“ tek onda kada se otvori nekoj drugoj. I to je zapravo na neki način istina. Ja kad sam prekinula sa svojim bivšim dečkom, sve savjete i sve priče i događanja vrtila su se oko njega – jer on je bio zadnji s kojim se sve to dogodilo i tako sam njega, iako su moji osjećaji prema njemu bili smanjeni stalno prizivala u svoju sadašnjost i nikad nije upotpunosti bio zaboravljen dok nije došao netko drugi. Netko drugi koji je postao novi glavni lik u mojim pričama.
Ja se ne bojim biti zaljubljena. Ali opet ne dopuštam tako brzo da mi uđe pod kožu, tako da moja zaljubljenost ima svoj rok trajanja.
Svi se bojimo povrijeđenosti – i po tom pitanju smo svi isti. I možda samo ova priča o tome kako muškarci jednako pate i jednako se osjećaju odbačenim kao i mi žene; i da se na jednak način nakon svakog prekida sve više i više boje otvoriti nekome novome, jer se i oni boje da će opet biti povrijeđeni dokaže nama ženama, da i oni znaju voljeti na isti način kao i mi.
To ističem jer po svim razgovorima; žene uvijek misle kako su one te koje one u vezama puno više davaju i puno više vole. Možda je samo to što muškarci ne znaju pokazati osjećaje na način na koji mi želimo. Ali to je više generalizacija. Ja takvih slučajeva nisam imala.
Došla sam do još jednog pitanja u kojem mogu reći koliko muškarac i žena mogu biti slični. Teže prebolimo veze u kojima smo mi nekoga povrijedili, nego veze u kojima smo povrijeđeni. Valjda je to jer smo sami sebe razočarali i napravili nešto što nebi voljeli da netko to uradi nama.
Zaključak; ne postoji razlika između muškarca i žene što se tiče emocija. Razlika je samo u ponašanju; a što je bolje – opet tu ističem kako muškarci lakše podnose prekid jer se lakše pomire s tim da na neke stvari ne mogu utjecati, dok se žena uvijek trudi ispraviti – pa čak i ono što se popraviti ne može. Žene puno puta zaborave na samu sebe, jer misle da je to dobro i da će s time nešto promijeniti; ali zapravo koliko se isplati zanemariti sebe da bi bi bili uz osobu koju volimo? Uvijek trebamo biti svoji i pristajati na kompromise, ali u onom trenutku kada vidiš da radiš protiv same sebe, e to je vrijeme da se stane na loptu i dodaš tu loptu nekome drugome, jer ti više nisi u toj utakmici.
Uploaded with ImageShack.us
p.s Samo sretna žena je i lijepa žena; i samo sretan muškarac je i lijep muškarac. :)
XOXO
Oznake: prekidi
26.05.2013. u 22:01 | 69 Komentara | Print | # | ^ | Like |
