Raspad sistema
Safir, kamen koji se nalazio u mom prstenu, bio je karakterističan za moj znak, Vagu. Tek što mi je ta misao proletila glavom, tata je već naređivao Nevilleu i meni da odemo u svoje sobe. Neville ništa nije komentirao, ali je izgledao zabrinuto. U svojoj sam sobi napeto osluškivala. Iz prizemlja su se čuli tatini bjesni povici i mamini pokušaji da ga smiri. Uskoro sam začula tihe korake dvaju osoba na stubištu. Ušli su u Marcovu sobu. Nakon nekoliko trenutaka sam začula kako netko opet silazi niz stepenice. Kad sam se uvjerila da nema nikoga izašla sam, i pošla u gostinjsku sobu. Marco je sjedio na krevetu s nekako nejasnim izrazom na licu. Sjela sam do njega. Pogledao me jednim od onih pogleda koji ti prodire u dušu. Ili u glavu, u tvoje misli, tvoja sjećanja. Da, znam za ligamenciju i oklumenciju. I također znam oboje koristiti. Tu sam misao ostavila izvan svog uma, a ostale sam pregradila nevidljivim zidinama. Marco je ustao i odšetao do prozora.
Ne pogledavši me, upitao je:
-Tko te naučio?
-Poslije jednog događaja koji mi se dogodio na četvrtoj godini bila sam usredotočena na sve vrste magije. Naučila sam sve što sam mogla i znala-smireno sam odvratila.
- Ali kako? Nemoguće je naučiti sam.- nastavio me ispitivati.
-Znaš, mislim da sam ja ona koja trenutno ima pravo postavljati pitanja, pošto si ti pokušao upasti u moj um-drsko sam rekla.
Nije ništa rekao, nastavio je zamišljeno gledati kroz prozor.
-No, zašto si mi upao u um? Što si pokušavao vidjeti?
Polako se okrenuo i ponovno me pogledao ravno u oči. Ovoga puta u tim sam očima vidjela strah. Ali ne strah od mojih roditelja, ne strah od smrtonoša, , ne strah čak ni od svog oca, nego strah od neznanja. Strah od toga da ne zna na koji način postupiti jer ne zna kakva je zapravo opasnost od koje bi se trebao čuvati.
- Htio sam vidjeti što znaš o meni. O onome zbog čega je tvoj otac ljutit, bijesan.
- Mogao si pitati.
- Nisam.
Sad ja nisam imala što reći. U sobu je upao Neville i upitao Marca kako je.
- Dobro- Marcu se nije baš razgovaralo.
Neville je nastavio:
-Jeste li za čaj?
Ja sam zamišljeno kimnula glavom, a Marco je također pristao.
- Doći će po tebe.- opet sam povukla temu.
- Pobjeći ću.
- Idem s tobom, ali prvo moram znati cijelu istinu. Ali ne ligamencijom, nego od tebe.
- U Hogwartsu, znaš, oni napadi ne učenike…
- Da?
- E pa to rade smrtonoše. Sigurno se pitaš koja je veza između napada? Igraju rulet. Zvjezdani rulet, sa 12 horoskopskih znakova. Ja sam to znao od početka jer sam…znaš već…sin…I tako. Onda mi je jednog dana prišao taj mili zagonetni čarobnjak, dao mi tu prokletu vrećicu kamenčića i poruku «Napravio si dvije pogreške», i ja ništa ne shvaćam…
-Pa sam si to rekao! -povikala sam razljućeno- Zvjezdani rulet, horoskopski znakovi- svaki znak ima svoj kamen! 12=12!!!! A moj-pružila sam ruku- je Safir, plavi kamen, Vaga, razumiješ??
Zaprepašteno me pogledao. Shvatila sam da je shvato nešto puno gore od ovoga što sam ja sad rekla. Puno gore.
To be continued….
Neugodan početak zimskih praznika
Ljudi, post se nastavlja od posta "Natjecanje" jer je post "Karl" bio povratak u prošlost. Ako se ne sijećate, pročitajte ga još jedanput.
Vozili smo se kroz grad, kojem je vladala snježna mećava, kako je to običaj ne zimu. U autu je vladala tišina, osim tihog nevillevog pjevušenja jednoj od njegovih mimblus mimbelutoniji, koje je već uzgojio u 5 primjeraka.
Čuli su se lavež pasa, povici živčanih vozača, i poneko trubljenje. Za pola ata sve je to prestalo, a mi smo se dovezli na prilaz. Mama je izašla iz auta i otkljčala kuću. Neville, koji je već poznavao kuću je poveo mene i Marca u naše sobe.
ovo je tlocrt kuće(ljudi ne znam bas to dobro napravit, ebi ga):
Moji su kovčezi već stajali isperd kreveta. Pogledala sam sobu. Bila je lijepa. U sredini se nalazio veliki krevet s baldahinom, s posteljinom s narančastim i blijedožutim ružama. Bio je od tamnog drveta. Tepih je bio bež-žućkast.
Soba je bila okrečena u bijelo, i imala je velike narančaste zavjese. Prozor se nalazio desno od kreveta, a tamo su bila i balkonska vrata. Uz krevet se nalazio mali noćni ormarić s budilicom, a izmeđunjega i prozora su se nalazila vrata za malenu kupaonicu. Nasuprot krevetu stajali su jedan do drugog veliki ormar s izrezbarenim licima prekrasnih Vella, i velika polica u kojoj se nalazilo mnoštvo knjiga, gramofonskih ploča, i gramofon. Lijevo od kreveta bio je stolić za uljepšavanje s velikim ogledalom, mnoštvom parfema, i šminke, ukosnica, a bilo je tu i marama. Na sredini je stajao prsten s nekim dragim kamenom. Pretpotavila sam da ga je mama tu ostavila za mene i stavila sam ga na ruku.Nabliže vratima stajao je naslonjač. Sve u svemu soba je bila opremljena na starinski način ali se meni neopisivo svidjela. Čim sam se presvukla sišla sam pomoći mami u kuhinju. Marco i Neville su igrali šah u dnevnom.
ja: Trebaš pomoć?
mama: Možeš oguliti krumpire.
Iskre iz njenog štapića su frcale na sve strane.
ja: Hoće li doći po njega?
Prekinula je sve što je dosad radila i prostirjelila me pogledom.
mama: Naravno da neće, ova je kuća osigurana svim mogućim zaštitnim čarolijama koje je izveo Dumbledore, a jednu od njih je i sam osmislio. Neće ga naći. To je nemoguće. I ne zelim da to spominjes pred njim i da potežeš tu emu, shvaćaš?
ja: OK. Kad će doći baka?
Razgovor se vratio na normalne stvari.
Tatu nisma vidjela od kad smo došli. Večera je počela kad se on pojavio na vratima blagavaonice.
U ruci je držao nekakvu papirnatu vrećicu. Prišao je Marcu i istresao sadržaj vrećice.Na stolu je stajalo 12 kamenčića. Jantar za bika, Ahat za blizanca, Sardoniks za djevicu, Tirkiz za jarca, Dijamant za ovana, Biser za raka, Opal za škorpiona, Topaz za strijelca, Akvamarin za vodenjaka, Hematit za ribu, Koralj za lava, i na kraju Safir za vagu.
Isti čas sam ga prepoznala kao kamen u prstenu na mojoj ruci...
to be continuded.....
Karl
Dragi moji čitatelji!!!
Na početku, molim Vas sve da mi oprostite što me tako dugo nije bilo. Imala sam nekih problema s kompom (čitaj problema s kretenom od brata). Nadam se da ćete Vi nastaviti čitati moju priču. A sada da vam otkrijem Karlovu priču...
Vratit ćemo se dvije godine u prošlost, u jednu poznatu čarobnjačku školu, u vrijeme početka nove školske godine. Godine u kojoj sam i ja, (tada) Norah Alicia Roschelle, pohađala četvrtu godinu svog školovanja. Te se godine u školi održavao Tromagijski turnir. Za predstavnika naše škole bio je izabran dečko sa svojih 16 godina, visok, skladnih crta lica, kuštrave smeđe kose i tamno smeđih, gotovo crnih očiju, koje su od svega na njemu pljenile zasigurno najviše pozornosti. I prije je bio vrlo popularan među curama, ali mogli bismo reći da je u ovom trenutku dosegao vrhunac svoje popularnosti. Uostalom, za njime su ludile i mnoge cure iz Drumstanga i Hogwartsa.Tom je dečku, kako sam sigurna da ste dosad shvatili, bilo ime Karl Abamisse. I tako dok je ostalim curama plijenio pozornost, meni nije bio ništa posebno, u biti sam ga smatrala malo previše popularnim za moj ukus.
Ali eto, on mi je dao ponudu koju nisam mogla odbiti, poziv na božićni bal. I na božićnom balu je on postao moj dečko. Karl je bio sjajan, naprosto pametan, brižan , duhovit, zapravo sve što se od dečka može željeti. Jako je želio pobijediti na Tromagijskom turniru i ja sam ga u tome podržavala. No u zadnjem zadatku nešto je pošlo po zlu. zadatak je bio proći kroz mrežu špilja na obližnjoj planini punu opasnih zvjeri i stupica, akad dođeš na drugu stranu poperi se do vrha planine. Karl je prešao na drugu stranu, pa mu je ostao samo lakši dio zadatka, popeti se do vrha. U jednom trenutku Karl mi je namignuo i poslao poljubac rukom, no to je bila njegova najveća pogreška. Noga mi se poskliznula i izgubio je oslonac. Padao je. Dok je publika vrištala, njegovo se tjelo kotrljelo po kamenjaru. Potrčala sam, a za mnom i Julie i Karlov nabolji prijatelj Ralph, pa cijela horda profeora. Dok smo došli do podnožja planine već je ležao na zemlji. Tijelo mu je ležalo leđima prema zemlji, a iz glave je curila krv. Klekla sam pored njega i položila mu glavu u svoje krilo. Pogledao me i zausto da nešto kaže, ali već u sljedećem trenutku nije ga više bilo.
Nikad nisam preboljela Karla niti to što sam ja odgovorna za taj trenutak nepažnje. Nikad. Još čuvam tu njegovu sliku, još se sijećam tog zadnjeg pogleda njegovih tamnih očiju.
Tu priču znao je Neville, moji roditelji i cijela škola. Hogwarts nije znao. Ali Seamus je trebao znati, zasigurno.
A ostali? Mogu li živjeti u laži? Ne.
To be continued...
Ej!
Dragi moji ljubljeni itd. sorryte al nekaj mi doma ne valja s netom sad pisem iz knjiznice nadam se da se ne ljutite kaj vam ne komentiram al ovdje je net full spor puno pozz u nadi da ce mi se net uskoro popravit...vasa norah...pusa...vidimo se
Natjecanje
Ne biste vjerovali kako mi je brzo prošao Studeni. Mjeseci kao da su se redali jedan za drugim kao dan za danom. Profesori u nas kako je vrijeme prolazilo sve više forsirali, pošto nam je ovo godina prije OČI-ju i pošto će većina stvari koje sad učimo biti na ispitima sljedeće godine. U svim sad predmetima bila super, jedino su mi u zadnje vrijeme malo štekali Napitci i Bezjački studiji. Seamus i ja mo još bili ondje gdje smo stali, smo što više nismo visili cijelo vrijeme zajedno, nego smo se malo udaljili. Danas mi je prišla Chloe iz Ravenclaw-a i malo smo popričale.
Chloe: Hy!!
Ja: Ej! Šta ima??
Chloe: Ma joj, znaš ono natjecanje??
Dumbledore je na večeri objavio ovo: Ove godine, naša škola slavi 1005 godina postojanja. U čast toga, u Hogwartsu će se održati Međudomsko natjecanje. Nešto takvo nikad do sad nije se održavalo u Hogwartsu, no vrlo je popularno među školama u inozemstvu. Naime radi se o natjecanju između četiriju doma. Iz svakog doma biva izabran po jedan natjecatelj. Oni se susreću u tri magijska zadatka tokom godine u razmacima od par mjeseci. Nakon svakog zadatka će ispasti po jedan sudionik, dok se na kraju u posljednjem ne sukobe dva finalista. Prijaviti se mogu učenici šeste i sedme godine. Nagrada je vječna slava, tisuću galeona nagrade i Vatrena munja. Svi koji se želite prijaviti, možete to učiniti od sutra do subote. U nedjelju je proglašenje natjecatelja, a prvi zadatak će se održati na Noć vještica.
Ja. A ko ne zna?
Chloe: E pa da, u tome je problem. Htjela bi se prijaviti, a ne mogu.
Ja: Ne znam, meni to želja. Seamus će se možda prijaviti…
Chloe: Šta se ne bojiš za njega? Ja bi Ryana zaključala negdje…
Ja: Da, zato ga i pokušavam odgovoriti.
Chloe: Idem ja sad na travarstvo, zakasnit ću, see u!
Ja: By!
Nakon obilne vesele oproštajne večeri i grljenja s pola Gryffindorskog doma, kočije su krenule prema Hogwarts Expressu. Neville, Marco, Semus i jasmo našli jedan prazan odjeljak. Na jednoj smo strani zagrljeni sjedili Seamus i ja, a preko puta nas Neville i Marco. Neville je bio oduševljen što Marco ide s nama, jer će imati muško društvo. Ali napetost i netrpeljivost između Seamusa i Marca je rasla iz sekunde u sekundu. Semus nije podnosio Marca zbog njegove krvi i onoga što su smrtonoše učinili njegovom ocu, a Marco je bjesnio zbog toga što ga Seamus smatra njegovim ocem. Samo sam čekala koji će prvi puknuti, bila sam toliko napeta da sam tek kad je Micky počeo cviljeti shvatila koliko ga jako držim i popustila stisak ruke. Sva sreća, doši smo do perona devet i ti četvrt da se ništa nije dogodilo. Kad smo sišli s vlaka poljubila sam Seamusa i sa Gordonom na ramenu krenula prema roditeljima. Nakon što smo se izgrlili i izljubili krenuli smo prema automobilu. Mama je potegnula temu natjecanja i dok su ostali pristojno čavrljali ja sam zagledana kroz prozor razmišlajala o tom prokletom natjecanju… Jer ja svakako nisam željela da Seamus ide. A za to sam imala itekako dobre razloge. Nisam željela da završi kao Karl… to nipošto nisam željela…
To be continued…
p.s. Nadam se da vas je priča zaintrigirala, mislim na kraj.
p.p.s. Na slici je Micky, moj mačić.
Listopad
Da odmah kazem. Ozzie ti si u mojoj priči još u Hog!!!
Listopad je prohujao s vjetrom i jesenskim lišćem. Većinu sam vremena provodila pišući zadaće, i družeći se s prijateljima. A najveću većinu sa-Seamusom. Njega još je uvijek bio dosta pogođen zbog tate i iako se činilo da je ok, Dean i ja smo znali da nije tako. Dumbledore je rekao da će ponovno biti tromagijski turnir. Ovaj put u Hogwartsu. To znači da možda dođe Julie. Odmah sam joj napisala pismo.
Draga moja Julie,
Ovdašnji ravnatelj Albus Dumbledore je najavio da se ove godine održava tromagijski turnir, i to u Hogwartsu. Molim te da se prijaviš kod madame Maxime za boravak ovdje, jer bi jaaakooo htjela da dođeš. Nedostaješ mi… i moraš upoznati Seamusa. Da kažeš svoje mišljenje. Znam da je ovo dosta kratko pismo, ali nemam sad vremena za duže- voli te i pozdravlja tvoja…
Norah
Odmah sam ga odnijela u sovinjak i poslala. Zatim sam otišla malo u knjižnicu i čitala «Povijest obitelji Longbottom». Imaju takvu knjigu za svaku čarobnjačku obitelj. Baš opičeno. Kad sam idućeg dana išla na predavaje iz preobrazbe s Lanom srele smo Pankinstonicu i ostale Slytherinke. Pansy je nosila nekakve ogromne odvratne naušnice koje su joj potezale ušne resice do poda i nekakvu ultrazelenu majicu do pupka s natpisom: «I love Draco!».
Lana se zaderala «Ozzie!!!!!!!!Ozziiiiiiiiiiiiieeeeeeeeeee!!!!!»
Ozana, koja je stajala na kraju hodnika se okrenula i odgovorila «Šta 'oš?».
«Daj doooođiii neš vidit!!!!»
Ozzie je dotrčala; «No??»
«Pansy» potiho sam joj odgovorila.
Ozana se ponovno okrenula.
To be continued...
p.s. postovi ce bit kraci i rijeđi jer ova jadnica koja pise blog ide u skolu. kizza
Birthday
Sljedećeg vikenda smo išli u Hogsmade. Početak izleta sam provela s Nevilom, Harryjem, Ruth i Ozzie. Razgledavali smo izloge i zasladili se u «Medičarnici». Nakon toga smo išli u «Weaslyjeve čarozeze», gdje sam spiskala 10 galeona na različite slatkiše, svakakva sranja i malu patuljastu pufnicu svijetlo plave boje. Pitate se što će mi toliko slatkiša??? U utorak je moj(i naravno, Nevilleov) rođendan. Proslavit ćemo ga u jednoj većoj učionici za koju smo jedva nagovorili McGonagallicu da nam je da na uporabu. Nakon nekog vremena sam se razdvojila od ostalih i sa Seamusom kupila Neviillu dar (nekakvu biljku i novu svečanu pelerinu), pa smo sjeli «Kod tri metle». Sreli smo Isabell i Davida. Malo smo njima pričali, i već smo se morali vratiti u dvorac. Tamo smo Neville i ja čistili učionicu, i dosta nam je ljudi pomoglo. Navečer smo radili neke zadaće i zabavljali se u društvenoj.
U ponedjeljak smo imali blok sat čarobnih napitaka, koji smo jedva izdržali, a Snape je bio još gori nego inače(ako je to uopće moguće) zato što smo pobijedili Slythrine u metloboju(e tako mu i treba, masnokosom luđaku).I Pansy je stalno nešto pogledavala prema meni i Ruth i smijuckala se. Čini se da nešto sprema. Ako ima dovoljno mozga za tako nešto…sumnjam. Uglavnom tako smo, jedva nekako preživjele ponedjeljak. Navečer smo slali pozivnice ljudima za rođendan. Pozvani su: Ruth i Harry Potter, Isabell Black i njen dečko David, Lana Kewell, Ginny i Ronald Weasley, Dean Thomas, Seamus Finnigan, Hermione Granger, Ozana Valent, Amanda Harrison, Ofigenya McFlue, Jennifer Plesant, Roary Lincon, Ashlee McKnezie, Mary Matthews, Cady Heron, Maggie Peyton,
i Marco Riddle(mama me natjerala da njega pozovem, kao da se upoznamo-Seamus me skoro ubio).(ne)(vezano s postom: ako sam koga izostavila s popisa pozvanih na rodjendan nek se tuži!!!)
U utorak sam se probudila i ispod mog kreveta su stajala 4 dara. Jedan je bio od mame i tate i sadržavao je plašt nevidljivosti i mnogo slatkiša. Drugi mi je poslala baka, šivani prekrivač za krevet obljepljen slikama tate, mame, Nevilla i mene. Treći je bio od Rickyja i Marle(posvojitelja) i u njemu je bilo mnoštvo stvari koje sam zaboravila, slatkiša i preslatke male smeđe MAČKICE!!!!! Shvatili smo da je muško pa sam ga nazvala Micky. Četvrti je bio od Julie. Felix Felicitis. Napitak sreće!!!!!!! Totalno super dar! I tako su mi svi živi cijeli utorak čestitali, hvatali me po hodnicima… A navečer oko 19h počela je moja proslava. Bilo je tu jela i pila, svačega, a najviše toga je donijele Isabell i Lana iz kuhinje ovom prilikom im zahvaljujem: najbolje ste!). Na gramofonu se vrtila ploča čudnovatih sestara… Nakon što su me svi izdarivali(a bilo je tu užasno puno darova) ljudi su se veselili i plesali, pogotovo parovi. Dečki koji su sami su se (većina njih) opijali, a curke su plesale zajedno… Hvala bogu cijeli rođendan nisam morala razgovarati s Marcom pa Seamus nije bacao nikakve uroke i nije bilo nereda, ali je zato bilo mnogo mnogo zdravica i par povraćanja. Pa bi im dali drugi dio bljuvalice i sve pet. A kad su polako svi postali pijani, oni koji su još bili prisebni(ja među njima) su ostale odveli do spavaonice.
U krevetu sam najviše razmišljala o felixu i kad ću ga uporabiti…
To be continued…
p.s. sorryte znam da je malo dosadan post ali mora se i to ponekad.
Susret i par razgovora
Tamo, nasred sovinjaka stajali su moji roditelji. Frank i Alice Longbottom. Prepoznala sam njihova lica sa slika,i iako su bila bitno bljeđa, izgledala su presretno. Nisam si mogla pomoći, počela sam plakati od sreće.
Ja: Ali … što, kako???
Mama mi je samo prišla i zagrlila me. I ona je plakala.
Mama: Norah, kćeri moja…
Uskoro me pustila i tata me zagrlio.
Isabell je prošaptala Lani:»Mislim da je bolje da mi sad idemo.» Lana se složila i one su potiho, da ja nisam ni primijetila napustile sovinjak.
Ja: Ali, ali…kako?? Ricky i Marlena (posvojitelji) su mi rekli…i Neville mi je rekao…i baka…
Tata: Tvoja baka, baš ona, nas je posjetila u bolnici, i pokazivala nam tvoje slike, i pričala nam o tebi i najednom…
Mama: …svega smo se sjećali. Čak i mučenja. Svega. Tvoje prve suze dok si se rodila i pisama koja su nam Ricky i Marlena slali s tvojim slikama…svega.
Od šoka sam stajala na mjestu, kao da su mi se noge posjekle. U sovinjak je ušao Neville.
Neville: Mama!!!!!!! Tata!!!!!!
Dok su se oni grlili, nisam mogla ne ispustiti još par suza.
Tata: Djeco, samo smo vam se morali javiti. I vidjeti vas, ali s ne smijemo zadržati u Hogwartsu. Ministarstvo će nas primiti natrag u aurorski ured, ali ćemo morati proći neke testove da dokažemo da su naše sposobnosti savršene, kakve su i bile. Naravno, zimske praznike ćemo provesti zajedno, u našoj kući u kraj Londona.
«Sva sreća da nisam poslala pismo», pomislila sam»morat ću malo izmijeniti sadržaj».
Mama: S nama će praznike provesti i Marco Riddle. Poznajete ga?
Neville: Zašto???!!!
Samo sam začuđeno gledala mamu.
Tata: Riddle mora biti u bezjačkome svijetu, Ministarstvo smatra da je najsigurniji s nama, a to će najbolje odgovarati i Redu.
Znala sam što je red. Baka mi je to sve ispričala. Nakon još malo razgovora, roditelji su se oprostili s nama i otišli u Dumbledorov ured.
Polako smo se vratili (Neville i ja) u društvenu. Tamo su me čekale Isabell, Lana i Ruth s milijun pitanja. Sve sam im ispričala.
Ruth: Marco?
Ja: Da.
Isabell: Ja se ne bih s tobom mjenjala, nije da me strah, ali znaš da se priča da on ima nekakve veze s onim napadima na učenike…
Lana: Ma daj…kako bi on to izveo? Pa znaš da smo bile u knjižnici kad je i on bio tamo i tad nam je Ruth javila za onaj prvi napad.
Isabell: Pa nisam rekla da ih je on izveo!
Dok su njih dvije nastavljale prepirku, obratila sam se Ruth.
Ja: Što ti misliš?
Ruth mi je polako odgovorila, s nekako zanesenim pogledom.
Ona: Ne znam, ali ne mogu reći da mi se to sviđa.
Seamusu sam također ispričala cijelu stvar. Bio je sretan zbog mojih roditelja, ali…
Seamus: Nema šanse!!! Nagovorit ćemo tvoja da dođeš po mene, ako ti ne budu dali pobjeći ćemo, nećeš biti s njim 2 tjedna za vrijeme zimskih praznika!!!!!!!
Kao što je bilo za očekivati nije bio oduševljen idejom. Nakon što sam ga umirila, palo je par cmok-cmok (tako mozete umiriti svakog decka-he he ) pa sam otišla u krevet. Još sam dugo razmišljala kako će izgledati zimski praznici…
To be continued…
Utakmica i još mnogo toga
Idućih dana većinu vremena sam provodila pišući domaće zadaće i odrađujući kazne kod Snapea. Slobodno vrijeme sam provodila šečući po perivoju sa Seamusom, a ponekad s Isabell, Ruth ili Lanom. Tih dana sve je bilo mirno. Uskoro sam primila pismo od Julie koje je glasilo:
Draga Nora!
Moram ti mnogo toga reći. Za početak, jako mi nedostajete i ti i Gordona, i nadam se da si dobro. Ja sam prohodala s Daniellom Beaumontom. Znaš već da smo mi i prije nešto mutili, ali nikad nije bilo «za ozbiljno». E pa sad je. Htjela sam te pitati ak hoćeš i ak ti baka dopusti da dođeš kod nas za zimske praznike. Znam da još ima do toga, ali sudeći po tvojoj popularnosti, znam da te treba unaprijed rezervirati. Došla je neka nova profa iz čarobnih napitaka (znaš kaj je bilo s De Courbelom), i totalno je glupa. Stvarno je ogavna. Znaš koliko mi je dala za napitak smirivanja??? I!!!!!! Žena je totalno luda, pa znam ga napraviti od 1. godine!!!!! Nadam se da si tamo stekla neke nove prijatelje (pogotovo muške, ha ha ha). Uglavnom, čekam tvoj odgovor.
Voli te tvoja…
Julie
(Juliette Francessca La Vie)
Nisam imala baš vremena da joj odgovorim, ali definitivno sam htjela ići kod nje za praznike. Nikako nisam uspjela uloviti Roary da ju pitam za ime. Čini mi se da me izbjegava(??). Danas smo išli na utakmicu (prvu ove godine) Gryffindor:Slytherin. Bila sam normalno obučena, ali sam se zaogrnula zlatnom zastavom s gryffindorskim grbom. U prvoj minuti Ruth je zabila gol, ali su Slytherini uzvratili s dva gola, i tako su vodili 1 razlike. Ozzie je izjednačila u 3 minuti, a Gryffindori su poveli s jedan razlike u 4 minuti pogodkom odlične (u metloboju) Isabell. Lana danas nije igrala jer je ozlijedila ruku na napitcima s nekakvom tekućinom, pa je sjedila sa mnom i Seamusom u publici. U 5 minuti Harry je ulovio zvrčku i POBIJEDILI SMO!!!!!!!!! Slijedio je party u društvenoj prostoriji(jee)!
Harry: Hvala Bogu da smo pobjedili, ne bih podnio Malfoya da nismo!
Ozzie: A šta je vama svima Malfoy napravio?
Mary: Ozzie, nismo li ovo prošli već dovoljno puta??
Seamus: On je jednostavno gad, i tu se nema šta dodati, kao i onaj Marco Riddle. Imam li pravo?
Ozzie: Ne!
Ja: Dobro Seamuse, Marco ti stvarno ništa nije napravio.
Ruth: Pa nije on kriv što je sin lorda…
Ron: Ma daj, molim vas, vi to kažete samo zato što se palite na njega!
Harry, Seamus, i svi ostali dečki koji su slušali razgovor: DA!!!!!!
Jenny je zakolutala očima.
Isabell: So not true!
Ozzie: Rone,a kao ti se ne pališ na Fleur?!
Ronu su uši pozelenile.
Harry: Da, ali samo Ron, a ne cijela gryffindorska muška spavaonica!
Hermione je frknula tako glasno da su se neki parovi razdvojili iz poljubaca.
Ja: A zašto bi onda hodale s vama?? Hermy je s Ronom, Jenny s Harryem, ja s Seamusom, Isabell s Davidom…
Dečki su samo čekali da netko od njih pobije naše argumente.
Atmosfera je s pivoslovcima izgubila na napetosti, a i party je već postao poprilično dosadan, tako da se društvena polako praznila. Sutradan smo Ruth i ja na Čarolijama prilikom vježbe komentirale jučerašnju svađu.
Ruth: Ma oni su samo ljubomorni, nije to ništa čudno.
Ja: Da, ali mi ne smijemo biti ljubomorne kad oni komentiraju onu Cho?? Kako se Jenny tad osjeća? Ili Mar
Presjekla sam rečenicu.Shvatila sam da sam izbrbljala Marynu tajnu.
Ruth: MARY?
Ali zvono je prekinulo moju nelagodu, i ubrzo smo bile okružene drugim učenicima. Nakon večere sam završila posljednji kaznu kod Snapea.
Napisala sam Julie odgovor, a Lana i Isbell su me pratile do sovinjaka. Ušle smo. U mraku su stajale dvije osobe. Nisam ih mogla prepoznati. Začula sam Isabell i sebe kako u isti čas vičemo: «Lumos!»
To be continued…
