Safir, kamen koji se nalazio u mom prstenu, bio je karakterističan za moj znak, Vagu. Tek što mi je ta misao proletila glavom, tata je već naređivao Nevilleu i meni da odemo u svoje sobe. Neville ništa nije komentirao, ali je izgledao zabrinuto. U svojoj sam sobi napeto osluškivala. Iz prizemlja su se čuli tatini bjesni povici i mamini pokušaji da ga smiri. Uskoro sam začula tihe korake dvaju osoba na stubištu. Ušli su u Marcovu sobu. Nakon nekoliko trenutaka sam začula kako netko opet silazi niz stepenice. Kad sam se uvjerila da nema nikoga izašla sam, i pošla u gostinjsku sobu. Marco je sjedio na krevetu s nekako nejasnim izrazom na licu. Sjela sam do njega. Pogledao me jednim od onih pogleda koji ti prodire u dušu. Ili u glavu, u tvoje misli, tvoja sjećanja. Da, znam za ligamenciju i oklumenciju. I također znam oboje koristiti. Tu sam misao ostavila izvan svog uma, a ostale sam pregradila nevidljivim zidinama. Marco je ustao i odšetao do prozora.
Ne pogledavši me, upitao je:
-Tko te naučio?
-Poslije jednog događaja koji mi se dogodio na četvrtoj godini bila sam usredotočena na sve vrste magije. Naučila sam sve što sam mogla i znala-smireno sam odvratila.
- Ali kako? Nemoguće je naučiti sam.- nastavio me ispitivati.
-Znaš, mislim da sam ja ona koja trenutno ima pravo postavljati pitanja, pošto si ti pokušao upasti u moj um-drsko sam rekla.
Nije ništa rekao, nastavio je zamišljeno gledati kroz prozor.
-No, zašto si mi upao u um? Što si pokušavao vidjeti?
Polako se okrenuo i ponovno me pogledao ravno u oči. Ovoga puta u tim sam očima vidjela strah. Ali ne strah od mojih roditelja, ne strah od smrtonoša, , ne strah čak ni od svog oca, nego strah od neznanja. Strah od toga da ne zna na koji način postupiti jer ne zna kakva je zapravo opasnost od koje bi se trebao čuvati.
- Htio sam vidjeti što znaš o meni. O onome zbog čega je tvoj otac ljutit, bijesan.
- Mogao si pitati.
- Nisam.
Sad ja nisam imala što reći. U sobu je upao Neville i upitao Marca kako je.
- Dobro- Marcu se nije baš razgovaralo.
Neville je nastavio:
-Jeste li za čaj?
Ja sam zamišljeno kimnula glavom, a Marco je također pristao.
- Doći će po tebe.- opet sam povukla temu.
- Pobjeći ću.
- Idem s tobom, ali prvo moram znati cijelu istinu. Ali ne ligamencijom, nego od tebe.
- U Hogwartsu, znaš, oni napadi ne učenike…
- Da?
- E pa to rade smrtonoše. Sigurno se pitaš koja je veza između napada? Igraju rulet. Zvjezdani rulet, sa 12 horoskopskih znakova. Ja sam to znao od početka jer sam…znaš već…sin…I tako. Onda mi je jednog dana prišao taj mili zagonetni čarobnjak, dao mi tu prokletu vrećicu kamenčića i poruku «Napravio si dvije pogreške», i ja ništa ne shvaćam…
-Pa sam si to rekao! -povikala sam razljućeno- Zvjezdani rulet, horoskopski znakovi- svaki znak ima svoj kamen! 12=12!!!! A moj-pružila sam ruku- je Safir, plavi kamen, Vaga, razumiješ??
Zaprepašteno me pogledao. Shvatila sam da je shvato nešto puno gore od ovoga što sam ja sad rekla. Puno gore.
To be continued….
Post je objavljen 28.09.2006. u 11:56 sati.