Sudbina je za nas odabrala nesto sasvim neprikladno za ljudsko bice. Baca nas, gura s krajnosti u krajnost, kako da nademo dokaze u ovoj egzistenciji za ono sto tek slijedi? Igraš se s nama sudbino, u dušu pjesnika, tipa, ubacujes misli o samoubojstvu, u dušu mesara ubacujes uzvisene duhovne price. Onda jednostavno bacis na nas teret realnosti i teret prezivljavanja. Odgovore, kazu, vec imamo u sebi. Kriju su u onome sto zovemo svijest, ali ah, tako je neopipljiva, tako eluzivna. Um nas vlastiti, obanjuje i one najpronicljivije. Neki kazu,bez imalo skepse, "ja sam ovakav", "ja sam onakav" i tvrde da znaju o čemu se radi u ovome sto zovem zivot, egzistencija. Svoju istinu naknadno oni pasivno agresivno namecu s mišlju "bolji sam od tebe, jer bolje razumijem ovo". A pojma nemaju, nihovi temelji, njihova uvjerenja, sve to je samo socijalni konstrukt i mjesto koje su za sebe nasli u drustvu.