Jutro je povratilo od mucnine,doslo je kuci nekad oko deset ujutro i onako, jos u odjeci leglo da bi mi mogli bit budni. Sunce, nekako umorno i slabo, jedva cujnim glasom dopiralo je kroz koprenu oblaka. Ali eto, ipak ga je bilo tu i tamo. Sad sivilo, tmurno i sveprozdiruce pokrilo je nebo. Mjesec, a ni zvijezdne, nece se nocas vidjet. Baš burni neki dani. Onda kad legnemo mi, nocni zivot opet pocinje. Jutro i Dan tulumare, gonjaju nebeske zene, Sunce kao otac, ceka ih kuci, dok Mjesec bdi nad nama sto spavamo bas kao majka nad bolesnom djecom. I ritam se nastavlja, sve se spiralno krece , em u bezdan, em u nadsvijest.