Tkao sam mreze, pleo sam teske rijeci oko svoje sustine. Pisao sam i citao mnogo samo da bi dosao do zakljucka da je cilj zivota zivot sam. Izbjegavao sam duboke uzdahe i tisinu, najvise oni su pricali meni koji je osluskivao. Citirao bih ti neku duboku misao ali bojim se da je besmisleno. Ti znas najbolje, istine nema. Krajne nepodesan za dalju interakciju samo promatram, promatram migoljenje tvoje duše, potakao sam nešto. Budi se, čovječe! Plutam kraj tebe, prikazao sam ti ono očito, ali ti me i dalje ne vidiš, tvoj duboki san primjetno te gasi. Pokaži mi da me voliš i vadim te, nosim te.