Osluškujem tišinu, u njoj razgranatu mrezu sukoba, agonalnih lanaca. Djeluje na moj um kao antipsihotik. Kakav je odnos medu ljudima, kakvu sliku predstavljam u tvojoj psihi? Pitaš me "šta ima?", odgovaram smiješkom, jer trebalo bi mi bezbroj sati da se ispovijedim. Opširna mreža komunikacije, gdje se u njoj nalaziš ti? Jezik, spoznajemo svijet njime, dešifriramo ga. Opiši mi svoje najbolje iskustvo ikad, da osjetim i ja. Ustani iz groba, osvijetli sveukupnost svog bića. Cijelo tvoje tijelo drhti, priča sa mnom. Neizrecivo pokušavam ti dočarat, smiri se, spokoj leži u nama. Mi smo samo sjeme do jednom, dok ne razgranomo svoje korijenje i krošnje do te mjere dok naše "ja" ne postane sveobuhvatno, dok se kozmos ne utopi u nama i spojimo se s apsolutom. Svijest o meni, svijest o tebi. Znamo li se?