Prelijevam se, fluidno konstruiran gradim mrezu, okupiram prostor i rasprostirem se do granica svemira. Gdje je kraj? Vidio sam svjetlost, ali me ne čini boljim, pitam se zasto? Izlaz je probijen i nema povratka, kuda i gdje idem? Strujim nebeskim svodom okruzen sazvježđem odnosa i procesa, zvijezde svijetle a planeti lutaju. Tko god nosi breme, biljeg, neki znak mora rec svoju istinu. Nek se srce dere dok ne odjekne spoznaja cijelim bićem. Pitanje kao pitanje ali sustinsko, za svaku individuu, "KO SAM JA?". Čime sam se bavio, šta sam radio, osjećao, vidio, znao, zaboravio i tako unedogled- niti su išle i plele moju suštinu.