Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
28.12.2025., nedjelja
ZEN TIGAR (priča) - Sedmi dio
|
„Laž ima kratke noge – sad ima još kraće." - proroćica Agatha o djelovanju Zen Tigra Dolos skače kroz ogledalo u odaju što je dijeli s Apate. Odaja je prostrana. Svod drže korintski stupovi. Od velikog ogledala, što su Dolosu i Apati ujedno bila i vrata, do centra odaje vodilo je široko stubište. Deset stuba su se prostirale od jednog do drugog kraja prostorije. U centru je gorjela vatra u velikom žeravniku koja je više isticala sjene nego što je obasjavala prostor. Takvo svjetlo prodonjelo je prividu da se bijele mramorne skulpture ljudi postavljene po prostoriji, kreću. U blizini žeravnika, bili su postavljeni plavi jastuci. Na njima je ležala Apate i smijala se Dolosu. Dolos je ostao bez jedne noge u napadu Zen Tigra dok ga je špijunirao prerušen u pauka. Budući da je bog, rana mu je zacijelila, ali ne može se noga regenerirati bez dozvole Zeusa. Tako da se sada kreće po stepenicama poskakujući, čime nasmijava svoju sestru. Apate se smije bez glasa, ona govori tijelom. "Ne smij se Apate." uvrijeđeno će Dolos "Već mi pomozi pronaći način kako se riješiti onog Tigra što nam proždire sljedbu i umanjuje nam moć. Luđak mi je pojeo nogu." Na to se Apate počne još tiše smijati. Da, Apate ima stupnjeve tišine, kao što ljudi imaju stupnjeve glasnoće. "Uh, dobro, smij se." potišteno će Dolos "Ali budi barem korisna i pomogni mi smisliti neku protezu kako bih zamaskirao nedostatak noge, dok mi Zeus ne da dozvolu za regeneraciju." doskakuta do jastuka i nespretno se ispruži pokraj Apate. Uzme pehar vina i zagleda se po zidovima odaja kamo su visjele tapiserije iz mitskih priča. "Heroji što se bore protiv zvijeri." pomisli Dolos i u glavi mu se stvori zametak plana. "Apate, Zen Tigar sebe smatra herojem, jel'?" Apate gracioznim pokretima kaže "Valjda da, moguće." "Ok vidi tapiserije, što napada svakog od ovih heroja?" Dolos usmjeri pogled Apati, a ona otpleše odgovor. "Divlje zvijeri, nemani, divovi, natprirodni jaki ljudi, demoni i titani." "Da, dobro, dovoljno je reći, u tvom slučaju otplesati divlje zvijeri. A koja je divlja zvijer jača od tigra." Apate i Dolos počnu razmišljati i vrtiti mogućnosti i uvijek bi ispalo kako je tigar jači od svih. Dok se Dolos ne sjeti kako je kao mladić hodao po Hiperboreji i podučavao jednog mladca Lokija laganju. Sreli su potpuno bijelog medvjeda, koji mu se učinio toliko bezazlenim i pokušao ga je potapšat. Bijeli medo ga je skoro rastrgao. I bi da Dolos nije bio polubog. Jedva su izvukli živu glavu i nikada do Zen Tigra ga nijedno biće nije skoro ubilo. "Znam!" zadere se Dolos "Polarni medvjed! Ta zvijer je jača od zen Tigra." Skoči slavodobitno na jedinu nogu, ali kako se još nije naviknuo padne na pod i prolije crno vino po sebi. Apate se smijala u mrtvačkoj tišini. Ali Dolos je bio sretan. "Tako ćemo. Moram se čuti s Lokijem da mi nabavi polarnog medvjeda, a imam i specijalan zadatak za Morfeja!" Apate ponovno otpleše neki pomalo rastrzani ples Dolos ga govoreći za sebe prevede "A kako ćemo javiti Lokiju?" zamisli se Dolos "Pa preko glasnika bogova Hermesa." Apate ode do ogledala i počne plesati isprijed njega. Za tren kroz ogledalo iskoči mršavi mladić sa cipelama s krilima i špićastom kapicom. "Hermese, prijatelju! Dođi, dođi popiti malo vina!" pozove ga Dolos. "O bože laži, što je? Skratile su ti se noge?" pokušao ga je podbosti Hermes, ali se Dolos nije smeo te kaže "Samo jedna. Riješit ću to sa Zeusom, nego imam zadatak za tebe." Hermes se u trenu stvori kraj Dolosa, sjedne na plave jastuke i uzme srebrni pehar vina. "Dakle Hermese, moraš mi prenjeti poruku do Hiperboreje, do Lokija. Nakon toga mi pozovi i Morfeja." "Loki, Morfej, Dolos i Apate, skupina varalica. Tko je nesretna žrtva? "Zen Tigar." odgovori Dolos s gađenjem na licu "Nisam čuo za njega. Zar te obična životinja ometa, ti bože laži?" nasmije se Hermes i uzme gutljaj. Dolos uzdahne i kaže "Ovo je Zen Tigar. Tigar koji voli filozofiju.... nemam pojma." zavrti glavom Dolos i nastavi "To ga učinilo jako pametnim, a pamet u kombinaciji sa snagom čini ga jačim od Hermesu zapilji u oči "Aaaa, refleksi." rastreseno kaže Hermes dok si je već točio drugi pehar vina. Dolos još nije saznao kako je Zen Tigar svojom meditacijom uspio razviti moć bilokacije. Nakon što je ispio malo vina Hermes se nasmije i kaže: "Tigar koji voli filozofiju, kako se to moglo dogoditi?" Dolos se zamisli. "Bio sam se raspitivao. Ljudi kažu kako ga je kao malog tigrića posvojio prorok Zaratustra. Imao je orla, zmiju, valjda mu je još falio Tigar." "Zaratustra, kažeš." zamisli se Hermes "On nije naš, ne slijedi nas i Zeusa, on je od nekog boga što se naziva Ahurimazda." "I protivnik je Ahriman." nasmije se Dolos "Ahriman?! Misliš li kako bi taj sklopio savez s nama." zapita Hermes "Moguće. On toliko mrzi kreaciju Ahurimazde, pa bi vjerojatno išao protiv vlastite teologije. Možemo mu dati neku poziciju, kao recimo bog znanosti?" sad Dolos navali na vino "Uglavnom Zaratustra se ponašao prema tigriću kao prema djetetu, čitao mu je knjige, učio ga je govoriti. Na kraju je počeo jahati na njemu. Zajdeno su lovili. Barem tako pričaju. Oko njih dvoje se miješa mit i legenda. Ne zna se ako je stari Zaratustra još uvijek živ. Neki smatraju kako Zen Tigar je zapravo agent Zaratustre i Ahurimazde." zaključi Dolos "Onda, nam treba taj Ahriman, što će nam Loki?" zapita Hermes "Ahriman je plan B, plan A je Loki. Pozvat ćemo ga neka stvara kaos, a u pozadini ćemo probati sklopiti savez sa Ahrimanom. Uglavnom toplije se obuci, ideš u Hiperboreju, tamo je hladno. Ne možeš doći samo u letećim cipelicama i gačama s krilima, bez tunike i ičega. Stavi krznenu odječu." Hermes se nasmije i sipa još jedan pehar vina: "Hiperboreja kažeš. Može, ali sutra, danas pijemo." "Može Hermi. Samo ne zaboravi nakon Lokija otići do Morfeja." "Da, da, on je na onoj pustari od Mjeseca, ne brini." odgovori Hermes. Dolos se nasmije i zadere se: "Apate! Dođi i otpleši nam pisma za Lokija i Morfeja!" Oznake: filozfija, misticizam, proza |
21.12.2025., nedjelja
Zen Tigar - priča - Šesti dio
|
Šesti dio – Zen Tigrići (crtice iz života Zen Tigra) Zhuangzi sanja da je Zen Tigar. Zen Tigar sanja da je Zhuangzi. Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan. Tko je sanjao koga? (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori. Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet. Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa. "Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar. "Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma. Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom. "Moje svjetlo sjaji, da sjene odstrani!" smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara. Crtica druga – o vrhunskoj lovini "Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao? No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv. "Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda: "Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar. Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist "Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom: "Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet." "Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje "Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka." Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene. Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo: "On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar. Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put. Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči: "Pozdravi mi Odina!" Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao. Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču "Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar. Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv. Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put. "Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu. Život je tako jasan kada te piči satori. Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti. Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina. Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama. Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada. Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie. "Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao "Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?" Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda. Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre. Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka. Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina. Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus. "Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi. Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio. Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan. Oznake: proza, filozofija, misticizam, Zen Tigar, zen |
14.12.2025., nedjelja
Neka vam zvijezde obasjavaju lica!
 Ostvarujemo se kada se naš predegzistentni ja spoji sa transcedentalnim ja. Kada naše predispozicije, ostvare najveću moguću svrhu za koju su stvorene, objasnimo to ovako eudaimonistički. Poput dva dijela mača. Primjerice Aragornova Andurila. Tada postajemo novi i bolji. Upgrade, rekao bi Neo matrix. Evola bi rekao; "Ovladavamo Kali Yugom jahanjem tigra." Ponovno postajemo dio višeg metafizičkog svijeta iz kojega smo poslani na zemlju kako bi ostvarili svrhu utiranja puta za novo Zlatno doba i konačni kraj zle Kali Yuge. Uz pomoć ukroćenog tigra vladamo stvarnošću, gradimo novo zlatno vrijeme. Borci za slobodu od uvjerenja masa. Aristokrati duha! Spoj dva svijeta što iskri životom i govori: "Kada je vitez krenuo u potragu za gralom, nije se pitao što dobiti treba, već kako do toga doći?!" Način dolaska do nagrade je naša nagrada. Ako živiš herojski, ponosan si i sretan. Radi samog načina vlastitog života. Transcendiraš i spajaš slomljeni mač. Carstvo je lijep pokrov za smrt. Vavik živi ki zgine pošteno. Bolje živjeti jedan dan kao lav, nego sto godina kao ovca. Bolje biti kralj u paklu, nego sluga u raju. Izreke koje nam pokazuju kako je važnija kvaliteta života, a ne kvantiteta života. Kako je važniji način života,a ne dužina života. Izreke koje su izrekle povijesne osobe od bizantske carice Teodore, do Miltonovog izmišljenog Lucifera. Osobe različitih moralnih kvaliteta, ali zajednički im je bio višak ponosa. Budi ponosan, pjesma moje mladosti. Kao što kaže William Blake u "Vjenčanju Raja i Pakla": "Dobro je pasivno što sluša razum, zlo je aktivno što izvire iz energije." Blake za razliku od vjere (kraj 18 stoljeća Engleska, vjera je kršćanstvo) ne odbacuje energiju kao zlo, već prihvaća energiju kao izvor života i stvaralaštva. Dakle to nije za Blakea zlo. Dok dobro kao poslušnost razumu, po Blakeu guši ljudsku slobodu. Poanta Blakeove kritike religije jest kako bez suprotnosti nema napretka. Višak ponosa je ne samo opravdan već i nužan za napredak. Sličnu tezu donosi Jung u svojem remek djelu, Crvenoj knjizi. To je knjiga vizija i snova koju je pisao od 1913. sve do 1930. godine. Prepuna je apokaliptičnih vizija u kojima je, smatra se, najavljivao 1. svjetski rat. Napisane su srednjevjekovnom kaligrafijom, na tri jezika. Njemačkom, latinskom i grčkom. Umjesto papira je pergamena. Knjiga, kao pojedinačni artefakt je umjetničko djelo. Ona je IDOL, a ne ALAT, da naopkao parafraziram Jaques Le Goffa. Knjiga je vrijedna baš zato što je unikatna i baš zato što se ne bi trabala reproducirati i desakralizirati udžbeničkim korištenjem kao alat za naobrazbu. Ipak, ima sadržaj i taj sadržaj je sličan Blakeovom. Jung je bio upoznat s Blakeom (vidio je paralele u vizionarskom pristupu), a neki analitičari (npr. June Singer) vide Blakea kao preteču Jungovih ideja o kolektivnom nesvjesnom i arhetipovima. Dakle što je slično? Jung, poput Blakea, zagovara spoj suprotnosti u viziji Salome i proroka Ilije (Elijah) što se pojavljuje se u dijelu Liber Primus, u poglavlju "Misterij. Susret.". Jung susreće starog proroka Iliju i slijepu mladu ženu Salomu (njegovu kćer). Salome, koju smatramo zlom jer je kao plaću za svoj erotski ples od kralja Heroda zatražila glavu Sv. Ivana krstitelja na pladnju, je istovremeno i dobra, budući je alat u božjim rukama. Osim toga ona je kćer i spojena u vječnosti sa svojim ocem, u viziji prorokom Ilijom. Ilija je dobri pasivni aspekt razuma, a Salome zli aktivni aspekt energije. Salome je slijepa i koristi Ilijine oči, ali ona pruža ljubav i njih dvoje su nerazdvojni u vječnosti. Ta vizija je poslužila Jungu kako bi ga naučila o uzajamnom odnosu i spoju dobra i zla. Spoju suprotnosti. Tako se i kod mene javila ideja za spajanjem moja dva lika Johna Buddhe i Zen Tigra pod nazivom "DUALIZAM NESVJESNOG". Ipak, ideju sam na kraju odbacio. Zen Tigar je prejak za Johna Buddhu. Zen Tigar ne treba protutežu. On bi to pojeo. Zen Tigar je monist. Poput Tolkienovih likova, što se pozdravljaju: "Neka vam zvijezde sjaje na licu. May the stars shine upon your faces." Za mene je to jedna od najljepših rečenica što sam pročitao u životu. U Tolkienovu imaginariju ta rečenica je karakteristični vilenjački oproštaj. Njome se izražava nada i želja neka nas svjetlost zvijezda vodi putem. Također se izražava želja neka naš put bude lijep, a naša djela putem slavna pa će nam lica ponosno sjati kao da odražavaju sjaj zvijezda. Zvijezde ne samo da osvjetljavaju vanjski put, već i "lice" – unutarnje biće, psihu, dušu. Navedena rečenica je iz druge knjiga Družine prstena iz 3. poglavlja "Prsten putuje na jug". Izgovara je Elrond na oproštaju od družine. Prozirna plava noć sa srebrnim zvijezdama na licu u srcu tamno zelene šume djeluje jako mistično. Neka zvijezde obasjavaju vaša lica. Rečenica nudi želju za uspjehom nauma i za dobrom srećom. Isto pruža mističnu sliku, arhaičnih prvih ljudi u potrazi za domovinom. Vrijeme prapovijesno, kada je svaki dan bio pustolovina, a jedino noćno svijetlo jesu bile zvijezde i mjesec. Vrijeme epskih pothvata u gustim šumama Europe. Šumama u kojima je vladala magija i gdje su junaci generacijama iskušavali svoje vještine. Herojsko doba! Neka vam zvijezde obasjavaju lica! Kao što su našim pretcima prije 6000 i više godina. Kada su se probijali gustim šumama i oslobađali svijet od zmajeva, vampira, vještica, trolova, vukodlaka... Ljudi dugih kosa i sjajnih lica ponosa i zvjezdanog blještavila. Vitlaju kopljima u noći, pritajeni u zasjedi ili suočeni sa đavolskom nemani jurišaju na vještice i vješce. Shvaćaju kako takva demonska bića mogu riješiti samo nadnaravnim načinom. Mole se njihovom bogu, nebeskom ocu Dyeus Pateru i on im šalje... KRSNIKE. Oni su svjetla bića, svjetle poput zvijezda što osvjetljavaju tamu. Tako i krsnici osvjetljavaju tamu, ubijaju zla bića tame. Krsnici su bića koja se bore protiv zla u astralnoj dimenziji. Ratnici snova. Zen Tigar bi rekao: "Moje svjetlo sjaji, neka sjene odstrani!" Oni su šamanski borci. Krsnik se bori noću pod zvijezdama, u astralnom svijetu tame. Zvijezde su simbol nade i unutarnje svjetlosti koja vodi kroz borbu (kao Eärendilova zvijezda u Mordoru). Blagoslov bi za krsnika bio molitva da zvijezde (unutarnja imaginacija, božanska vatra) obasjaju njegovo "lice" (psihu) dok se astralno bori protiv štriga, integrirajući energiju i razum da pobijedi tamu. "Neka vam zvijezde obasjavaju lica!" govore si krsnici prije nego što će ući u trans i suočiti se sa demonskim bićima tame, kako bi svojem plemenu osigurali plodnu godinu i spokojan život. "Neka vam zvijezde obasjavaju lice dok vaša duša, poput krsnika, leti kroz astralnu tamu, vjenčavajući energiju i razum u vječnoj borbi za svjetlost." Oznake: filozofija, mitologija, psihologija, herojska poetika. |
06.12.2025., subota
Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)
|
Četvrti dio „Ti si mislio da cilj opravdava sredstva. Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj. A ti si sredstvo.“ (Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba) Zen Tigar je na putu susreo Budu. Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari. Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu: "Zdravo Tigre." "Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu Tko je ovdje zdrav? Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli: "Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći. A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom. Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!" Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu. "Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi. Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede. Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu. Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji. Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima. Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata. "Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor. "Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi. Peti Dio (Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.) Zen Tigar pročita gore napisano i kaže: "Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz? Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju. "Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se. I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju. Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge. U ruci je držao ogledalo. Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama. Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor: "O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!" Ostali su počeli pjavati: "Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati. Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće. Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan. Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu. Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina. Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže: "Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?" Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim. Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori: "Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas." "Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos. "Donesite mrtve." gromkim glasom naredi. Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika. Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu. "Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju." Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa. Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima. Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo. Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo. Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša. Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima. "Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!" Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate. Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne. "Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara. Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina. Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe. Drugim riječima-najbolji! Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž" "Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono. "Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi. Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja. Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć." Apate dodirne Dolosa "I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima." Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo. Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima. "Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu. Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki. Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim. Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti. Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati. Sada, pričajmo o napadu u spilji. Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se. "Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije. Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra. Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena. Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao. "Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi. Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja. Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate. "Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina. To je korak ka zlatnom dobu! "Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja. Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar. Oznake: proza, filozofija, misticizam, priče, fantastika |
