Back to Vienna

ponedjeljak , 29.11.2004.

Nego, da se vratim na jednu od prethodnih tema, kako mi je bilo na studijskom boravku u Beču, metropoli drage nam i susjedne Austrije.

Baš ovih dana me nekako ulovila i mala nostalgija za Bečom, iako sam rekao da mi cijeli boravak nije bio bog-zna-kakav.Naime, da bi mi negdje bilo ugodno, važno je da dvije stvari budu pozitivne: sredina i ljudi. Beč je polučio polovičan uspjeh - grad je super, ljudi su (i atmosfera koju čine) bez veze. Ovo je moj subjektivni dojam, sigurno će se nać i onih kojima je tamo u svim pogledima bilo dobro. Taj moj subjektivni dojam sam testirao na većem uzorku ljudi, jer nisam sklon predrasudama o "hladnim" Austrijancima. No, o ljudima poslije.

Beč mi je kao grad prekrasan, čist i na veliko zaprepaštenje nas naviklih na svakovrsni nered, jako dobro funkcionira u svakodnevnim stvarima. Poseban štih, po čemu je i poznat, ima u vrijeme Božića, to jest, već od polovice studenog kad kreće kićenje grada i deseci raznih božićnih sajmova, štandova s kuhanim vinom, sniženja u H&M-u... :))
Totalno sam uživao u šetnjama po centru, razgledavanju štandova (koji za divno čudo NE nude samo bezvezne đinđe), pijuckanju kuhanog vina i žvakanja svakojakih kobasa, wurstela itd. Iako mrzim shopping generalno, u Beču sam mogao provesti sate u Mariahilferstrasse po dućanima, nekako mi je tamo to bilo normalno razgledavat, birat i najčešće bi se i ne htijući vratio doma s nekoliko vrećica pizdarija, CD-ova, knjiga, robe... Hrana je isto jako dobra, proba sam masu domaćih specijaliteta (vjerujte ima i nešto osim kobasica i ine mesine), piva je odlična, vino isto dobro.

Kulturni i zabavni život jako dobar, iako kao i sve ostalo, jako skup. Kad sam se prvi put otišao snobirat u bečku Operu, cijena ulaznice za parter od 125 eura me brzo otrijeznila. Sva sreća da imaju i tzv. stajaća mjesta na galeriji gdje idu studenti i slična raja, a košta samo 2 eura. Koncerata, izložbi, kazališta u tolikoj mjeri da ih je teško pratit, a još teže izabrat nešto s ograničenim budžetom. Postoji i Interkultur Theater (ex-Jugoslawische Theater:))) koji nudi predstave iz cijele Europe i šire i tamo sam često bio, bilo je genijalnih stvari, npr. stand-up comedy jednog engleskog komičara.

Uglavnom, Beč nudi puno toga, ali nakon nekog vremena treba ti malo i domaće atmosfere, ugodnih ljudi, dobre zajebancije, druženja, izlazaka. E, tu je već problem, jer uključuje ljudski faktor. Ali o tome drugi put. Izgleda da je proradio Forum :))

Dotak'o sam dno života

nedjelja , 28.11.2004.

Nekidan me Ptica ukorila zato što sam stavio rang-listu BB-a u jedan box, a ja odmah sutradan (petak) napravio još veću pizdariju. Otiša na BB party u zagrebački Piranha bar

Bio sam pri zdravom razumu taj dan, da ne bi bilo zabune. U stvari sam mislio ostat doma, ali opet je došao jedan kobni telefonski poziv i frend mi kaže da smo na popisu za BB party, oćemo ić? Rekoh, ajmo, šta, ne može bit toliko loše, popit ćemo par piva pa idemo ća. Pa ajmo od početka:
došli smo ispred Piranje a ono hrpa ljudi čeka da uđe, a na vratima zaštitari sa slušalicama, puštaju samo s pozivnicama. Ljudi pokušavaju na sve načine nabavit pozivnice, zvone mobiteli, zovu se poznati, ovaj je sa mnom, može još dvoje...Mi smo ušli preko poznanstva s jednom od glazbenih izvođača te večeri, tako da smo relativno brzo bili unutra. A unutra, prema očekivanju, užasna gužva, vruće, ne moš doć do šanka, a kad dođeš, cijene su takve da te odmah oblije hladan znoj. Što i nije toliko loše, s obzirom na vrućinu i gužvu.

I ostalo je bilo prema očekivanjima, hrpa sponzoruša i tipova sa cijelom litrom gela na glavi, muzika ubij bože. "Soul fingers" su spasili stvar na nekih sat vremena, zato sam i ostao, prikrpao se na šank i promatrao okolinu. Nekoliko puta su ispred mene prošli ovi likovi iz BB-a i činili su mi se najveseliji u cijeloj Piranji. Što je i logično jer valjda jedini (uz mene i mog frenda) nisu došli upecat nekog sportaša ili sponzorušu.
Posebno mi je smiješno bilo vidjet te jadne napirlitane cure koje se probijaju kroz očajnu gužvu, a dizajnerska oblekica se gužva. A baš si je večeras obukla finu majičicu sa nekim "duhovitim" natpisom tipa "Not looking for a man" a to se u ovoj groznoj gužvi uopće ne primjećuje A da ne govorim o onima koje su šetale u krugovima s pogledom koji kruži naokolo tražeći neku pogodnu, slavnu & bogatu žrtvu ili barem TV kamere u koje bi izrekla duboke misle o svojim favoritima showa.

I to je to. Od nekakve zabave ni z, samo gužvanje, loša muzika i skupo piće. Sutradan sam odmah otišao do Krole u Radićevoj da okajem grijehe i tamo među domaćim, kronerskim svijetom popijem koju veliku Žuju za 12 kuna ( i oni su poskupili, nekad je bila 10). Ah, home again.

I da sve bude u stilu, morao sam ovaj blog ukrasiti slikom koja prikazuje posvemašnju šokiranost dviju najvećih rospija u BB činjenicom da su nominirane za ispadanje. Nije im nikako jasno kako se to dogodilo.

Vita activa

petak , 26.11.2004.

Petak je. Znam da je otrcano, ali ja voooooooooliiiiim petak, pogotovo ujutro kad ustanem za posao, a onda skužim da je sutra subota i da ću spavat 10-12 sati kao što bi i trebalo. Nekidan sam čita kod DayWalkera da mu dan nema dovoljno sati i totalno razumijem. Da bi ja obavio sve što trebam i sve što ja želim, a da uz to i spavam 8 sati, meni bi dan trebao trajat barem 30 sati...

Inače, spavam malo, najlakše je na tome zakinut. Pa sam na poslu u zombi-like izdanju, vratim se doma i pljusnem na kauč, upalim RTL jer me sa svojim pizdarijama tipa "Sanja" najlakše uspava. Probudim se oko 19,30 pogledam Dnevnik, pa onda treba smislit nekakvu večericu, a to traje, pa se opet valjam po kauču ili me netko izvuče na pivu i opet sve završi oko 1, 2 ujutro i onda sve ponovo...
Jučer me nazva jedan krelac da ide u teretanu tu blizu moje kuće, pa da idem s njim. Rekoh, idem, nisam bio već godinu dana, ajmo se malo rekreirat, ionako mi kilaža prelazi debelo u osmu dekadu, a to nije baš dobro. I bilo mi je skroz OK, nisam se previše forsira, malo bicikliranja, malo dizanja i rastezanja, pa onda dva preventivna Andola da ne bi bilo ko i zadnji put kad sam imao takvu kolosalnu upalu mišića da sam se jedva popeo do trećeg kata :) Osim toga, teretana je mala, kvartovska, tako da nema previše ljudi, pogotovo onih šta se samozaljubljeno gledaju u ogledalo dižući po 35 kila u svakoj groteskno prenabildanoj ruci. Nije bilo ni previše cura, ali nadam se da je to bio samo takav dan, bit će bolje drugi put, jer priznajmo, teretana je smrtno dosadna ako bar nemaš u šta gledat dok nešto kao vježbaš.

I taman se ja onda vratim doma sa zametkom nadolazećeg muskulfibera, a pozove me drugi frend u kino, a ja opet rekoh, može i bacim prezrivi pogled na kauč. E, nećeš me danas vidjet, fak ju, vita activa. Pa taman se valjao po nekom drugom sjedalu, ali bar neću biti kućni couch-potato. I odemo mi u Cinestar na skrivenu premijeru. To je ono kad sjedneš, a nemaš pojma koji ćeš film gledat. Dobar đir. Reko bi Forrest Gump "Skrivena premijera je kao box of chocolates - nikad ne znaš šta ćeš dobit". Zanimljivo je prvih par minuta slušat reakcije publike kad skuže koji će film gledat, od smijeha, oduševljenja, šoka, straha, do nevjerice. Nije bilo loše - dobili smo film "Bad Santa" sa Billy Bob Thorntonom u glavnoj ulozi. Zajebancija, tip je onaj djed Mraz šta sjedi po robnim kućama i djeca mu dolaze sjest u krilo. Ali on je uvijek i temeljito pijan, nadrkan na djecu, svoj život i na svog pomoćnika, patuljka-vilenjaka. Dobro za pustit malo mozak na pašu.

Nakon izlaska iz dvorane, gužva. Bila premijera Aleksandra Velikog pa je bio nekakav domjenak. Klasika. Oko švedskog stola se guraju penzići, pokušavajući zagrabiti što više hrane, a oko stola u malim grupicama stoje naši polovni celebrities koji za kamere trećerazrednih televizija daju svoja dubokoumna viđenja filma, režije, glumaca...Zbljuv.
Dosta aktiviranja za jedan dan. Nije ni onaj moj kauč toliko loš, kad bolje razmislim :)

Orkanska bura "Marica"

ponedjeljak , 15.11.2004.

I u ovome smo napokon postali dio civiliziranog svijeta. Eto i mi imamo svoje, prave hrvatske, vremenske nepogode. Samo još trebamo dati ovoj buri neko zvučno ime, pa kad opet udari po cijeloj zemlji da možemo reć u vijestima "orkanska bura Marica poharala je južne dijelove Hrvatske" :)) Možete slobodno i vi predložit neko ime za našu buru.

Ali ovaj put je bura udarila po skoro cijeloj Hrvatskoj, čak i u Zagrebu puše, što je totalna novost. Ja sam se navikao na istu tijekom života u Splitu i burno vrijeme mi je uvijek bilo drago. Je da je zima za poludit, nema te odjeće, kaputa ili šala kojeg neće probit, ali bura daje osjećaj čistoće, zrak je kao naelektriziran, imaš osjećaj da dišeš čisti hrvatski zrak.
I uvijek me bura podsjeća na smrzavanje u spavaćoj sobi. Naime, kod nas u Dalmaciji većina nema centralno grijanje kao u Zagrebu jer nam većinu godine i ne treba i obično se grije samo jedna prostorija u stanu. Ali kad krene bura onda je malo zeznuto kad navečer treba ić spavat u nezagrijanu sobu. Ja se uvučem ispod hrpe pokrivača, a samo mi nos viri vani i smrzne se, jadan :))

I tako, nadam se da se Marica ispuhala. Ne bi se bunio previše da vidim i malo sunca u Zagrebu jer ovo sivilo već pomalo lupa na psihu.

Još samo ovo...

četvrtak , 11.11.2004.

Nakon ovog stvarno neću više o Žužulu i korupciji, i mene već tlači ta tema, a očito će vuk opet pojest magare.

Ta afera se toliko razvlačila po raznim medijima da sam je počeo sanjat. Doslovno. Sinoć sam sanjao kako gledam Dnevnik u kojem javljaju da je ministar Žužul podnio neopozivu ostavku zbog niza skandala vezanih uz njega zadnjih mjeseci. Baš se sjećam da sam u snu pomislio "eto vidiš, ipak ima reda i pravde u Hrvatskoj". Naravno, čin buđenja me demantirao. :)

Evo Gloria donosi intervju sa Silvijom Luks, glede afere u koju je umiješan njen sin i blog.hr. Gospođa Luks, u maniri prave mame, brani svoga sina, lijepo, ali je pritom nadrobila podosta gluposti. Kao Hrvatska neće njenog sina koji je kvalitetan i obrazovan kadar, a on može birat gdje će u svijetu radit.

Draga Silvija, nije sporno da je vaš sin obrazovan. Nije čak ni sporno
da je dobio posao preko političkih veza, jer svaka vlada ima pravo postavljati svoje ljude na određene položaje.

Sporno je da se zaobišla procedura koja za to mjesto traži još neke kvalifikacije kao što su iskustvo i staž, a to vaš sin nema. A taj nedostatak iskustva se vrlo jasno potvrdio ovim događajem oko interent dnevnika. Iskusan diplomat bi znao da je Internet javna stvar na kojoj se vrlo malo toga može skriti, pa bi shodno tome manje pisao o "odavanju državnih tajni", "kak mu se ne da biti na sastancima" i "kako ismijava Amere".
Dakle, političkom podobnošću se premostila ta mala prepreka i prekršio pokoji Pravilnik MVP-a. Čemu onda oni uopće postoje, zašto se čitava diplomacija ne bi postavljala na osnovu veza i poznanstava.

A posebno su vam klimavi argumenti o gospođi Pleštini i još nizu ostalih diplomata koji su, po vama, na isti način dobili zaposlenja. Two (or many) wrongs don't make it right. Nema smisla opravdavati svoje propuste istim propustima kod drugih. Treba težiti tome da nitko bez potrebnih uvjeta ne dobije mjesto u diplomaciji, a ne se pravdati tuđim negativnostima. Tim nabrajanjem ostalih "podobnih" diplomata i davanjem argumenta "ako mogu oni, može i on" ste nesvjesno stavili svog sina u rang osoba o kojima očito nemate baš dobro mišljenje.

Apdejt o Mi(t)omiru

nedjelja , 07.11.2004.

Rekoše na vijestima da Žužul ostaje ministrom. Ne samo da on neće snositi ikakvu odgovornost, nego će Vlada ispitati Čačića i ostale poslove bivše Vlade.

Krasno, evo nama HDZ-a u punom sjaju. Nema veze šta "naši" kradu jer su krali i njihovi. Žužul samo 143 000, a pitaj Boga koliko Čačić. Primirje i međusobno prikrivanje lopovluka je gotovo. Kad ste se već usudili kopat po našim ljudima, sad ćemo mi po vašim...

A jes' nam neka utjeha što smo doznali ono šta smo već znali, a to je da je svaka hrvatska vlast korumpirana.

Polaganje računa

subota , 06.11.2004.

Jadan Miomir, skandali se lijepe na njega zavidnom brzinom. Fotelja se trese. A zanimljiv je to lik, onako kad se opravdava, sasvim je vidljivo zašto je šef diplomacije, puno priča - ne kaže ništa. I sve to nekim narodskim tonom da je prvi refleks da mu vjeruješ. Ali dosta toga se nakupilo da sumnjam da će ga ovaj put rječitost spasit, a i oporba je nanjušila krv.

Miomira je uvijek vodila ambicija. Na Filozofskom fakultetu je bio sekretar Partije, priča se da je prve veće pare tada zaradio prodajom švercanih video-rekordera. A da, nešto se malo bavio i razvojnom psihologijom. Demokratske promjene natjerale su ga da obrne kaput, prijeđe u domoljubni tabor i vremenom postane veleposlanik u Washingtonu. Sad su počeli iz ormara ispadati i neki kosturi iz tog vremena. Supruga mu je u to doba bila vlasnica privatizirane tvornice čarapa koja je dobila unosan ugovor o snabdijevanju Hrvatske vojske. U doba vlasti koalicije hibernira, ili po njegovoj priči, marljivo stječe novce radeći na američkim sveučilištima i kao konzultant za neke američke firme, recimo Bechtel.

Što nas dovodi do niza nedavnih skandala. Vlada dodjeljuje izgradnju jedne trase autoputa izravnom pogodbom upravo Bechtelu, čiji je Miomir bio konzultant. I zaboravio to prestati biti kad je stupio na visoku dužnost. Onda je neko novinarsko njuškalo otkrilo da Miomir nije platio porez za neku od više kuća koje posjeduje. Čovjek rekao da je zaboravio, pa je naknadno uplatio. OK, događa se. Nakon toga, afera sa Vladinim opraštanjem 6 milijuna kuna duga firmi koja je bila poslovni partner firmi njegove supruge te čudne uplate na njihov račun. Meni i dalje ta afera nije potpuno jasna, iako je Ministar dobio desetak minuta u središnjem Dnevniku da čak i uz pomoć grafičkih prikaza dokaže da nije zamračio 143 000 kuna.

I dok se sve to kuhalo po Vladi i Saboru, još jedna afera. Ministar poslao u Washington na mjesto trećeg tajnika Veleposlanstva sina Silvije Luks. I kao u nekom lošem krimiću, na Blogu.hr se pojavi njegov blog. Evo par citata:













Dakle, dobije posao preko veze, ali mu nije čast što predstavlja državu i sve mu je nekako tlaka. I konstantno je napaljen, što je normalno, ali sumnjam da bi posao postao zanimljiviji i da ga neka escort-dama obradi. Pa ništa onda, vratite čovjeka doma da se ne pati. :)

Stvarno više nema smisla govorit "sramota tko nas u svijetu predstavlja" i zgražati se nad načinom na koji se dobivaju takve pozicije. Pa sjećamo se "kvalifikacija" Račanove žene za veleposlanicu, a i toga da je diplomacija u HDZ-ovo ranije doba bila odlagalište isluženih kadrova u domaćoj politici. Zasereš kod kuće, odeš se hladit u neko veleposlanstvo. Tako su rimski carevi slali nepodobne u egzil.

I onda se čudom čudimo kako nas Slovenci gaze diplomacijom po Europi, čudimo se kako kod nekih međunarodnih institucija ne kotiramo dobro, kako kod nekih međunarodnih afera konstantno izvlačimo deblji kraj. A šta očekivat kad su nam tajnici veleposlanstava napaljeni klinci kojima je glavna preokupacija popit i pojebat, a glavna preporuka srodstvo s nekim? Ma još i dobro stojimo s takvim Ministrom i takvim tajnicima.

I nakon Đorđa - Đorđe

četvrtak , 04.11.2004.

Prekidamo uobičajeno blogiranje radi obavijesti o elementarnoj nepogodi koja je pogodila SAD, a prijeti da se proširi vrlo skoro i na ostatak svijeta. Svoj drugi predsjednički mandat osvojio je omiljeni gost mog bloga, George Walker Bush.

Ovaj put uz manje kontroverzi, i u stvari mu treba priznati i čestitati na pobjedi. Dobio je čak 4 milijuna više pojedinačnih glasova (tzv. popular vote), iako je utrka opet bila jako izjednačena po elektorskim glasovima. Kerry je osvojio države na istočnoj i zapadnoj obali i neke uz velika jezera, a Bush je uzeo glasove središnjih i južnih država.
Mogli ste već čitati moje mišljenje o ovoj osebujnoj osobi takoda pretpostavljate da mi nije drago radi ovog reizbora. Neću sad nabrajati sve razloge zašto mislim da on nije dobar izbor za Ameriku i za svijet, svatko o tome ima svoje mišljenje.

Samo bih se osvrnuo na nerijetke komentare «nije me briga za to, to se nas ne tiče» koji ne dolaze samo od apolitičnih ljudi koje politika ni inače ne zanima, nego i od ljudi upućenih u svjetska politička zbivanja. Tužna istina je da nas se itekako tiče tko sjedi u Bijeloj kući iako na to nemamo nikakvog utjecaja. Iako je Rusija, kao jedna velika i ipak utjecajna zemlja, nedavno birala svog predsjednika, nitko se u svijetu, a ni kod nas nije previše zamarao time, osim onih kojima je to posao.
Ali kad se bira predsjednik politički i ekonomski najutjecajnije države svijeta čija politika izravno i neizravno utječe na svjetsku politiku, onda je to druga priča. Ako hoćete, utječe i na naše svakodnevne živote, kroz cijene benzina koje već neko vrijeme rastu iz razloga Bushevih avantura po Iraku. Utječe i na živote, ili gubljenje istih, naših vozača kamiona koji pritisnuti besparicom voze po Iraku koji je pod američkom upravom postao država bezakonja u kojem se dnevno mrtvi broje u desecima i stotinama.
«Rat protiv terora» i stavljanje čitavih država u «osovine zla» može rezultirati i ozbiljnijim sukobima, može doći do otvorenog rata civilizacija, a tko nije s nama, protiv nas je, kaže Bush. Terorizam je svakako pojava koju treba suzbit, ali terorizam nije pao s neba i dijelom je uzrokovan baš vanjskom politikom Amerike kroz posljednjih 50-ak godina i njihovim glumljenjem svjetskog policajca i kreiranjem svijeta na svoju sliku i priliku.

Stoga, da američka vanjska politika u velikoj mjeri ne utječe i na naše živote, mene bi baš bolila neka stvar kako glasa Ohio, Iowa i New Mexico. Ime američkog predsjednika bila bi mi samo još jedna činjenica koja može poslužiti u «Milijunašu». A ovako, žao mi je što je to ime Bush, a ne Kerry.