Writer's block ended

subota , 30.10.2004.

Di ste ljudi?
Malo me je bila uvatila spisateljska kriza, otvorija bi ovaj blog i onda bi ga zatvorija jer mi se jednostavno nije dalo pisat gluposti reda radi.

Malo sam kopa po statistici, vidija sam da sve to vrijeme sam u prosjeku imao 40-ak posjetitelja dnevno (niste normalni :) a zamijetio sam i neke posjete zadnjih dana iz Cambridgea, UK. To je moj prijatelj Srbin koji je dobija debelu stipendiju od deset miseci u prestižnom, jelte, koledžu na Adi Vritaniji.

Jel' da to zvuči super? Je, i ja bi to prihvatija kad bi mi se pružila prilika, ali znam iz iskustva da nije to samo tako. Ja sam bija na jednoj (doduše, 4-mjesečnoj) stipendiji u Beču pa znam o čemu govorim. Naime, prije polaska sve zvuči super, gledaš na netu slike faksa, laboratoriji, čuda, sam grad ti je napet, studentski dom kao iz bajke, vlastita soba... Stipendija je bila izdašna (ajde šta ću tajit – 950 eura mjesečno) i tako, radovao sam se odlasku.

E sad, kod dolaska su već neke stvari počele izgledat malo drugačije. Dovuka sam se iz Zagreba busom do Sudbahnhofa (kultno mjesto svih Južnih Slavena u Beču) i bez problema (osim ogromnog kufera) našao taj bečki SC gdje sam trebao uzeti ključeve sobe i saznati gdje je uopće taj dom. Zajeb br. 1 - stigao sam oko 12, a SC je radio dvokratno, tako da sam morao čekati do 16 sati da se ponovo otvori, tako da sam sa svim torbama sjeo u prvi kafić na 3-4 kave i izgledao kao pravi Auslender koji je došao u potragu za austrijskim snom. Kad sam dočekao otvaranje ureda, iznenadio sam se što nije bilo šaltera kao kod nas, lijepo uđeš u ured, sjedneš, žena izvuče tvoje papire, poželi ti dobrodošlicu, sredi iskaznice i papirologiju u roku 5 minuta i sve mi se činilo jako dobrim. Onda je krenulo nizbrdo... Beč ima 21 distrikt, što je veći broj to je dalje od centra. Pogađate, moj dom je bio u 21. distriktu, što znači do kraja s podzemnom pa onda još tri stanice tramvajem.
Sva sreća da je javni promet tako dobro organiziran da mi to ipak nije bio veći problem. A sad lova... Pri dolasku sam trebao dobiti prvu stipendiju od 950 eura. Smještaj u mom domu je koštao 275 eura mjesečno, ali slijedi zajeb br.2 – taj dom traži jednu stanarinu unaprijed kao polog, dakle 950 – 550 =400 eura.

Imate li osiguranje? Rekoh, pa ne treba mi osiguranje za Austriju jer sa Hrvatskom postoji Ugovor o uzajamnom osiguranju. Da, Herr Whatever, ali za to ste trebali podnijet molbu tri mjeseca prije dolaska. Dobro, mislim ja, platit ću to osiguranje. 50 eura mjesečno!!! Dakle, 400 – 50=350 eura za mjesec dana u Beču. Ako imate na umu da je kava u Beču minimalno 2 eura, a malo pivo 5 eura, onda znate koliko dugo se može preživit sa 350 eura. A treba i jest, ne samo lokat. A i toplo mi je preporučeno da upišem tečaj njemačkog za strance, što košta daljnjih 150 eura, dakle 350 – 150=200 eura.
Kad sam tu računicu iznio ljubaznoj službenici i rekao da kad sve to platim trebam živjet sa 200 eura mjesec dana, ona mi je samo odgovorila lakonski na svom broken englishu "Ah, life is expensive"

Nadam se, prijatelju, da ti je prilagodba išla lakše i da imaš para. Sljedeći put nastavak – Kako preživjeti u Beču bez suvišnih Warum?

Ciao

subota , 16.10.2004.

Bok ljudi, samo da vas pozdravim, nešto me nema ovih dana, ali kad se nađem, javim vam se :)))

Držte mi se i budite dobri, čitamo se uskoro...