Back to Vienna

ponedjeljak , 29.11.2004.

Nego, da se vratim na jednu od prethodnih tema, kako mi je bilo na studijskom boravku u Beču, metropoli drage nam i susjedne Austrije.

Baš ovih dana me nekako ulovila i mala nostalgija za Bečom, iako sam rekao da mi cijeli boravak nije bio bog-zna-kakav.Naime, da bi mi negdje bilo ugodno, važno je da dvije stvari budu pozitivne: sredina i ljudi. Beč je polučio polovičan uspjeh - grad je super, ljudi su (i atmosfera koju čine) bez veze. Ovo je moj subjektivni dojam, sigurno će se nać i onih kojima je tamo u svim pogledima bilo dobro. Taj moj subjektivni dojam sam testirao na većem uzorku ljudi, jer nisam sklon predrasudama o "hladnim" Austrijancima. No, o ljudima poslije.

Beč mi je kao grad prekrasan, čist i na veliko zaprepaštenje nas naviklih na svakovrsni nered, jako dobro funkcionira u svakodnevnim stvarima. Poseban štih, po čemu je i poznat, ima u vrijeme Božića, to jest, već od polovice studenog kad kreće kićenje grada i deseci raznih božićnih sajmova, štandova s kuhanim vinom, sniženja u H&M-u... :))
Totalno sam uživao u šetnjama po centru, razgledavanju štandova (koji za divno čudo NE nude samo bezvezne đinđe), pijuckanju kuhanog vina i žvakanja svakojakih kobasa, wurstela itd. Iako mrzim shopping generalno, u Beču sam mogao provesti sate u Mariahilferstrasse po dućanima, nekako mi je tamo to bilo normalno razgledavat, birat i najčešće bi se i ne htijući vratio doma s nekoliko vrećica pizdarija, CD-ova, knjiga, robe... Hrana je isto jako dobra, proba sam masu domaćih specijaliteta (vjerujte ima i nešto osim kobasica i ine mesine), piva je odlična, vino isto dobro.

Kulturni i zabavni život jako dobar, iako kao i sve ostalo, jako skup. Kad sam se prvi put otišao snobirat u bečku Operu, cijena ulaznice za parter od 125 eura me brzo otrijeznila. Sva sreća da imaju i tzv. stajaća mjesta na galeriji gdje idu studenti i slična raja, a košta samo 2 eura. Koncerata, izložbi, kazališta u tolikoj mjeri da ih je teško pratit, a još teže izabrat nešto s ograničenim budžetom. Postoji i Interkultur Theater (ex-Jugoslawische Theater:))) koji nudi predstave iz cijele Europe i šire i tamo sam često bio, bilo je genijalnih stvari, npr. stand-up comedy jednog engleskog komičara.

Uglavnom, Beč nudi puno toga, ali nakon nekog vremena treba ti malo i domaće atmosfere, ugodnih ljudi, dobre zajebancije, druženja, izlazaka. E, tu je već problem, jer uključuje ljudski faktor. Ali o tome drugi put. Izgleda da je proradio Forum :))