Još samo ovo...

četvrtak , 11.11.2004.

Nakon ovog stvarno neću više o Žužulu i korupciji, i mene već tlači ta tema, a očito će vuk opet pojest magare.

Ta afera se toliko razvlačila po raznim medijima da sam je počeo sanjat. Doslovno. Sinoć sam sanjao kako gledam Dnevnik u kojem javljaju da je ministar Žužul podnio neopozivu ostavku zbog niza skandala vezanih uz njega zadnjih mjeseci. Baš se sjećam da sam u snu pomislio "eto vidiš, ipak ima reda i pravde u Hrvatskoj". Naravno, čin buđenja me demantirao. :)

Evo Gloria donosi intervju sa Silvijom Luks, glede afere u koju je umiješan njen sin i blog.hr. Gospođa Luks, u maniri prave mame, brani svoga sina, lijepo, ali je pritom nadrobila podosta gluposti. Kao Hrvatska neće njenog sina koji je kvalitetan i obrazovan kadar, a on može birat gdje će u svijetu radit.

Draga Silvija, nije sporno da je vaš sin obrazovan. Nije čak ni sporno
da je dobio posao preko političkih veza, jer svaka vlada ima pravo postavljati svoje ljude na određene položaje.

Sporno je da se zaobišla procedura koja za to mjesto traži još neke kvalifikacije kao što su iskustvo i staž, a to vaš sin nema. A taj nedostatak iskustva se vrlo jasno potvrdio ovim događajem oko interent dnevnika. Iskusan diplomat bi znao da je Internet javna stvar na kojoj se vrlo malo toga može skriti, pa bi shodno tome manje pisao o "odavanju državnih tajni", "kak mu se ne da biti na sastancima" i "kako ismijava Amere".
Dakle, političkom podobnošću se premostila ta mala prepreka i prekršio pokoji Pravilnik MVP-a. Čemu onda oni uopće postoje, zašto se čitava diplomacija ne bi postavljala na osnovu veza i poznanstava.

A posebno su vam klimavi argumenti o gospođi Pleštini i još nizu ostalih diplomata koji su, po vama, na isti način dobili zaposlenja. Two (or many) wrongs don't make it right. Nema smisla opravdavati svoje propuste istim propustima kod drugih. Treba težiti tome da nitko bez potrebnih uvjeta ne dobije mjesto u diplomaciji, a ne se pravdati tuđim negativnostima. Tim nabrajanjem ostalih "podobnih" diplomata i davanjem argumenta "ako mogu oni, može i on" ste nesvjesno stavili svog sina u rang osoba o kojima očito nemate baš dobro mišljenje.