Polaganje računa

subota , 06.11.2004.

Jadan Miomir, skandali se lijepe na njega zavidnom brzinom. Fotelja se trese. A zanimljiv je to lik, onako kad se opravdava, sasvim je vidljivo zašto je šef diplomacije, puno priča - ne kaže ništa. I sve to nekim narodskim tonom da je prvi refleks da mu vjeruješ. Ali dosta toga se nakupilo da sumnjam da će ga ovaj put rječitost spasit, a i oporba je nanjušila krv.

Miomira je uvijek vodila ambicija. Na Filozofskom fakultetu je bio sekretar Partije, priča se da je prve veće pare tada zaradio prodajom švercanih video-rekordera. A da, nešto se malo bavio i razvojnom psihologijom. Demokratske promjene natjerale su ga da obrne kaput, prijeđe u domoljubni tabor i vremenom postane veleposlanik u Washingtonu. Sad su počeli iz ormara ispadati i neki kosturi iz tog vremena. Supruga mu je u to doba bila vlasnica privatizirane tvornice čarapa koja je dobila unosan ugovor o snabdijevanju Hrvatske vojske. U doba vlasti koalicije hibernira, ili po njegovoj priči, marljivo stječe novce radeći na američkim sveučilištima i kao konzultant za neke američke firme, recimo Bechtel.

Što nas dovodi do niza nedavnih skandala. Vlada dodjeljuje izgradnju jedne trase autoputa izravnom pogodbom upravo Bechtelu, čiji je Miomir bio konzultant. I zaboravio to prestati biti kad je stupio na visoku dužnost. Onda je neko novinarsko njuškalo otkrilo da Miomir nije platio porez za neku od više kuća koje posjeduje. Čovjek rekao da je zaboravio, pa je naknadno uplatio. OK, događa se. Nakon toga, afera sa Vladinim opraštanjem 6 milijuna kuna duga firmi koja je bila poslovni partner firmi njegove supruge te čudne uplate na njihov račun. Meni i dalje ta afera nije potpuno jasna, iako je Ministar dobio desetak minuta u središnjem Dnevniku da čak i uz pomoć grafičkih prikaza dokaže da nije zamračio 143 000 kuna.

I dok se sve to kuhalo po Vladi i Saboru, još jedna afera. Ministar poslao u Washington na mjesto trećeg tajnika Veleposlanstva sina Silvije Luks. I kao u nekom lošem krimiću, na Blogu.hr se pojavi njegov blog. Evo par citata:













Dakle, dobije posao preko veze, ali mu nije čast što predstavlja državu i sve mu je nekako tlaka. I konstantno je napaljen, što je normalno, ali sumnjam da bi posao postao zanimljiviji i da ga neka escort-dama obradi. Pa ništa onda, vratite čovjeka doma da se ne pati. :)

Stvarno više nema smisla govorit "sramota tko nas u svijetu predstavlja" i zgražati se nad načinom na koji se dobivaju takve pozicije. Pa sjećamo se "kvalifikacija" Račanove žene za veleposlanicu, a i toga da je diplomacija u HDZ-ovo ranije doba bila odlagalište isluženih kadrova u domaćoj politici. Zasereš kod kuće, odeš se hladit u neko veleposlanstvo. Tako su rimski carevi slali nepodobne u egzil.

I onda se čudom čudimo kako nas Slovenci gaze diplomacijom po Europi, čudimo se kako kod nekih međunarodnih institucija ne kotiramo dobro, kako kod nekih međunarodnih afera konstantno izvlačimo deblji kraj. A šta očekivat kad su nam tajnici veleposlanstava napaljeni klinci kojima je glavna preokupacija popit i pojebat, a glavna preporuka srodstvo s nekim? Ma još i dobro stojimo s takvim Ministrom i takvim tajnicima.