|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...
-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...
Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!
-Brian Adams-
Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve
Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
* * * * * * * *
Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…
Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.
Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…
* * * * * * * *
sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...
imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...
sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.
volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...
ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA
Težak i opojan miris svježe pokošene trave ispunjava mi pluća. Vruć vjetar nosi moje misli, tjera ih od mene, miješa sa prašinom… i tek sad ne znam što želim. Svake noći pomolim se za nešto, a u srcu znam, osjećam da bi mi to nešto slomilo srce. A kada se jutrom vratim u realnost, svijest mi govori kako bi baš tako bilo najbolje za sve. Kažu da se treba boriti za ono što želiš svim snagama. Barem sam ja do nema dugo takve savijete dijelila. A sada se bojim te rečenice. Što ako to nešto ne zaslužujem i iz te bitke izađe više ranjenika nego pobjednika? Nije vam jasno? Nije ni meni… Ne znam trebam li plakati ili smijati se. Imam razloga za oboje. Tako sam zbunjena…Kad bih barem znala što sam zaslužila. Ali ne znam. I sada imam osjećaj da nikada neću ni saznati. Sjedim na pljusku (svaki moj tekst u izvornom obliku rađa se na papiru) i nadam se da će te krupne i tople kapi kiše oprati moj um, očistiti misli, da će ih vjetar napokon, umjesto bacati u vrtlog, staviti na mjesto. Ali sam se prevarila. U ovom trenu imam osjećaj da mi ni vječnost ne bi pomogla da shvatim što uistinu želim, što je najbolje i kako naći kompromis između te dvije, za mene u ovom trenu, krajnosti. To je sve što u ovom trenu mogu reći. Jedino možda još ovo:
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me
These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase
I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along
Evo, toliko od mene. Ostavljam vam zbunjeni pozdrav i pusu… osmijeh ne znam da li sam zaslužila, pa neću.
