Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

subota, 28.04.2007.

:D (mislim da to govori dovoljno)

hehej!
Evo mene opet ljudovice i ljudovi(da ne budu ljudovi uvijek prvi;))
Evo mene opet (na vase sveopće "veselje") k vama, u ovaj virtualan svijet... Kao i obicno, nemam prebitog pojma o čemu da vam pišem... Evo tek toliko, za informaciju, večeras idem van,. nakon puno vremena zato sto to želim i jer mi zbilja fali zabave. Jedino što mi nije po volji je to što opet idemo i "Dinu".... dooooooosadno je tam već... sve je isto. Ok, danas bude valjda malo zabavnije, dolazi onaj lik iz večernje škole, onaj crnac... nemam pojma šta će izvodit, al nema veze, ja ionak idem plesat.
to je to od mene, čujemo se(čitamo il kak god uzmete) brzo....
volim vas sve redom(sebe najviše(salim se))
uživajte u ovom long vikendu kao i ja
pozdrav, hug i smile od
ban_ana_nas

ponedjeljak, 23.04.2007.

....ograda i čavli....

Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav.

Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom ukuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nijedan čavao nije zakucao u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao: 'Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.'

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada mu je rekao:

'Dobro si to napravio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su te spremni saslušati, podijeliti tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.'

Pripazi i ti da ostavljaš što manje rupa na ogradama osoba koje voliš!

četvrtak, 19.04.2007.

(:jedan post sa puno smajlića... tak da izgleda duži:)

Hej ljudovi, evo mene i još jednog mog, kao i uvijek dosadnog, posta… iskreno, nemam prebitog pojma o čemu da vam tipkam….
Evo tek tolko za informaciju(iako sumnjam da koga zanima) sutra je nekakav sajam (radionice il koji ku.. klinac) u dragoj nam Kutini na kojem sudjeluje i naša škola(tehnička:P). Ugl, sutra dan provodim tamo(vjerojatno «umočena» u ljepilo)…pa ako koga zanima kako funkcionira naša škola, njena Eko skupina i zašt smo dobili zastavu eko-škole( u slijedeći petak je službeno, vi ste prvi koji znate) tam smo negdje kod vile kutinskeXP. I da…. Pazite se, ako ne želite da vas uhvati objektiv…(ja s fotićem uvijek imam pune ruke posla)… mislim.. ono… možd padne koja za playgirl (hahaha, khm da, kak ne)
Uživajte, pazite na sebe i volite se:)(pretvaram se u hipija)
Voljam vas SVEEE i šaljem vam pusu veću od Kutine
vaša euforična ban_ana_nas

nedjelja, 15.04.2007.

*ZA LIJEP DAN*

Često, kada sam tužna, ljuta ili se osjećam nemoćno, pročitam ovo i bolje se osjećam. pomoglo je i danas, iako ne u dovoljnoj mjeri...

Za lijep dan...

Nije da se nešto ne usuđujemo napraviti zato što je to teško, već je to teško zato što se ne usuđujemo to napraviti.'

Izgubila sam zaštićenost i maštovitost djeteta, ali sam dobila mogućnost da se razvijam i živim slobodno.

Izgubila sam igračku koja me pratila kroz moje djetinjstvo, ali sam dobila uspomenu na ljubav onoga tko mi ju je poklonio.

Izgubila sam mnoge ljude koje sam voljela i koje još uvijek volim, ali sam dobila ljubav i primjer kako treba živjeti.

Izgubila sam jedinstvene trenutke jer sam plakala umjesto da se smijem, ali sam otkrila da sijući ljubav, žanjem ljubav.

Izgubila sam mnogo u životu, ali usprkos tom gubitku pokušavam dobiti. Uvijek je moguće boriti se za ono što volimo jer ima mogućnosti za novi početak.

Nije važno u kojem trenutku života ste se umorili. Važno je da je uvijek moguće i potrebno ponovno krenuti. Ponovno krenuti znači dati sebi novu priliku, obnoviti nadu u život i ono što je najvažnije – vjeru u sebe.

Mnogo ste propatili u ovom periodu? Bilo je to učenje.
Puno ste plakali? Bilo je to pročišćavanje duše.
Bili ste ogorčeni? Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.
Bili ste osamljeni? Bilo je to zato što ste zatvorili vrata.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno? Bio je to samo početak oporavka.
Osjećate se osamljeni? Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno ljudi koji čekaju vaš osmijeh kako bi vam se mogli približiti.

Krenite ispočetka! Danas je odličan dan da započnete nešto novo u svom životu. Što želite postići? Gledajte visoko, snivajte mnogo, želite najbolje od najboljeg i život će vam dati ono što želite.

Ako želimo malo, malo ćemo i dobiti. Ako čvrsto želimo najbolje, pozitivno i borimo se za to, dobro će i doći u naš život.

Danas je dan za mentalno pospremanje. Odbacite sve što vas je sputavalo u prošlosti, sve što vam šteti. Otvorite srce novom životu, novoj ljubavi, novoj vezi jer svi smo mi stvoreni da volimo više puta u životu i sami smo manifestacija ljubavi!

Život vas zove, nudi vam novu avanturu, novo putovanje, novo zadovoljstvo. Odlučite danas učiniti sve što je moguće kako biste dosegli svoje ciljeve. Vjerujte u život, vjerujte u sebe!

četvrtak, 12.04.2007.

uzivancijaaaa

Uzela sam si danas pola sata vremena samo za sebe i, kao i uvijek kad se želim smiriti, zbrojiti i shvatiti samu sebe, otišla prošetati… Daleko od svih, nasipom uz Pakru, praćena cvrkutom ptica, pogledom zelenih i svježe procvalih krošnji i uzdasima vjetra. Pogledom sam zagrlila prirodu i stopila se s njom, uživala bez TV-a, računala, mobitela… Legla sam na vlažno tlo jedne livade skrivene od pogleda (kao da bi se netko mogao ondje naći) i sprijateljila se sa samoćom, našla u njoj utjehu… Dala sam si oduška i zapjevala iz sveg glasa! Ponovno sam osjetila istinsku sreću. O, kako je lijepo bilo!! Daleko od grada, daleko od bilo kakve civilizacije. Shvatila sam kako je lijepo životinjama zapravo. Iako ne posjeduju razum ni moral, dok god su daleko od nas koji to imamo, žive i uživaju u svom raju.
Heh, dragi moji… ovo je post + nastavak štafete riječima (nadam se da sam ju dobro shvatila i odradila kako treba). Istinski danas uživala, a sada sam obavilča sva posla odjednom… zadovoljna sobom, napokon, ostavljam vam veeeliku pusu i hug, i naravno, volim vas!
P.S. nastavljam štafetu…
Zadane riječi su:
RAJ, GLAZBA, SVIJET, NEBO, SREĆA
A štafetu dajem u ruke:
juri
zrincu
malenoj "just frend"
arwen
kiki
nemojte me ubiiit....

utorak, 10.04.2007.

not 4 sale

Pozdrav svima….evo mene ponovno s novim postom! (Sad ste kao jako happy…ajde, ajde, masku dolje:)) Našla sam jednu lijepu pričicu za vas. Ja sam naučila nešto iz nje, a nadam se da ćete i vi. Uživajte:
Vlasnik trgovine je na vrata objesio natpis: 'ŠTENCI NA PRODAJU.' Taj je natpis mamio djecu. Jedan je dječak došao do prodavača i upitao ga: 'Koliko stoje ti psići?'
Vlasnik mu je odgovorio da su između 30 i 50 dolara. Dječak je izvadio kovanice iz džepa i rekao: 'Imam samo 2,5 dolara, smijem li ih pogledati?' Vlasnik se nasmijao i zazviždao. Iz pseće kućice dotrčala je Lady i njezinih pet štenaca, ali jedan od njih je zaostajao. Dječak je odmah spazio štenca koji je zaostajao, pa je upitao: 'Što je s tim psićem?' 'Taj je drugačiji od ostalih, rodio se s manom, tako da nikada neće moći trčati kao drugi psići.' Na to je dječak odmah rekao: 'Upravo toga želim kupiti.' 'Ali taj štenac ima manu, ne možeš ga kupiti. Ako želiš baš njega, poklonit ću ti ga.' Razočaran dječak pogleda prodavača u oči i reče: 'Ne želim da mi ga poklonite, želim ga kupiti. Odmah ću vam dati 2,5 dolara i svaki mjesec 50 centa, dok ga ne otplatim.' Na to prodavač odgovori: 'Taj štenac ne košta ništa jer ne može trčati i skakati kao ostali psići.' Dječak pogleda prema tlu, podigne lijevu nogavicu, pokaže svoju protezu i kaže: 'Ni ja ne mogu trčati i skakati kao druga djeca i baš zato želim toga psića, kojeg ću samo ja moći razumjeti.' Prodavač se zamisli i sa suzama u očima reče: 'Dragi dječače, želio bih da svi moji psići dobiju tako dobre gospodare kao što si ti.'
U životu nije važno kakav si, nego da te netko cijeni i da te prihvaća takvoga kakav jesi!
pozdrav, hug, poosa i veeliko "volim te" svima od
ban_ana_nas

četvrtak, 05.04.2007.

jel' to naša budućnost?

Kako bi svijet mogao izgledati za nekih 60-ak godina?
'U godini 2070. smo. Upravo sam napunio 50 godina, ali kao da ih imam 85. Imam teške probleme, jer pijem malo vode. Mislim da mi je preostalo još malo vremena. Danas sam jedna od najstarijih osoba u društvu. Sjećam se kad mi je bilo pet godina. Sve je bilo sasvim drugačije. U parkovima je bilo puno drveća, kuće su imale lijepe vrtove, a ja sam si mogao priuštiti punu kadu vode ili stajati cijeli sat pod tušem. Sada za čišćenje upotrebljavamo maramice navlažene mineralnim uljima. Prije su sve žene imale lijepu kosu. Sada si moramo brijati glavu, da je čista bez uporabe vode. Prije je moj otac prao auto vodom koja je tekla iz cijevi. Sada djeca ne mogu vjerovati da se voda upotrebljavala na takav način! Sjećam se mnoštva upozorenja o štednji vode, ali nitko ih nije poštivao i ljudi nisu ni mislili da bi vode moglo nestati. Sada su sve rijeke, potoci, jezera, slapovi i mora kontaminirani do te mjere da se to više ne može popraviti ili ih više uopće nema. Cijelo područje oko nas je jedna velika pustinja. Infekcije probavnog sustava, kožne bolesti i infekcije urinarnog trakta su osnovni uzroci smrti. Industrija je paralizirana, nezaposlenost je dramatična. Postrojenja za čišćenje vode su glavni izvor zaposlenja, plaćaju pitkom vodom umjesto novcem. Napadi za čašu vode su na zapuštenim ulicama svakidašnja pojava. Hrana je 80 posto sintetična. Nekada su govorili da odrasla osoba treba popiti osam čaša vode na dan. Danas jedva popijem pola čaše! Ako imam i toliko! Odjeću nakon nošenja bacamo jer je grozna. Morali smo se vratiti starom izvoru, jer vodovodna mreža ne radi, nema vode. Izgled ljudi je vrijedan sažaljenja. Izobličena tijela, dehidrirana koža puna rana zbog ultraljubičastih zraka, jer više nema ozonskog omotača oko Zemlje. Zbog isušenosti je koža 20-godišnje djevojke kao kod 40-godišnjakinje. Znanstvenici proučavaju razne mogućnosti, ali rješenja nema. Voda se ne može proizvesti. Više nema dovoljno niti kisika, jer više nema drveća. Pomanjkanje kisika je znatno snizilo kvocijent inteligencije novih generacija. Morfologija sperme ljudi se promijenila. Posljedica toga su djeca rođena s deformacijama, mutacijama i problemima u radu unutarnjih organa. Vladi moramo plaćati zrak koji udišemo. 137 m3 dnevno za odraslog čovjeka. Oni koji ne mogu plaćati moraju otići iz 'područja s ventilacijom' gdje su ogromna mehanička pluća koje rade na Sunčevu energiju. Zrak je loše kvalitete, ali može se disati. Prosječna starost je 35 godina. U nekim državama još uvijek postoje oaze s vegetacijom uz rijeke, ali ih strogo čuva vojska. Voda je postala dragocjenost, skuplja od zlata ili dijamanata... Nema više drveća, jer skoro nikada ne pada kiša. Ako pada, pada kisela kiša. Zbog atomskih pokusa i jake industrije kraja 20. i početka 21. stoljeća, godišnja doba su se drastično promijenila. Ljudi su bili upozoreni na ta djelovanja, upozoreni da treba zaštititi okoliš, ali nitko nije mario za to. Kad me moja kći moli da joj pričam kako je bilo kad sam bio mlad, pričam joj o tome kako su šume bile lijepe. Pričam joj o kiši, o cvijeću, kako je bilo lijepo kupati se u rijeci, loviti ribu i piti vodu do iznemoglosti. I o tome kako je ljudima bilo lijepo... Ne mogu pobjeći od osjećaja krivnje, jer pripadam generaciji koja je uništila okolinu, koja jednostavno nije dovoljno ozbiljno shvaćala sva ta upozorenja. Sada naša djeca plaćaju visoku cijenu. Ozbiljno mislim da se više neće moći živjeti na Zemlji, jer je okolina uništena do te mjere da više nema povratka. Kako bih se rado vratio natrag i ljudima objasnio kamo vodi njihov nemar... u vrijeme dok je još bilo dovoljno vremena da se spasi naš planet!'

ponedjeljak, 02.04.2007.

uuups;)

Pozdrav svima…
znam, rekla sam da jučerašnji post posljednji. Ali eto, nisam mogla odoljeti…. Šalim se naravno… nadam se da se ne ljutite što sam baš vas išla malo zeznut… a što da radim kad mi prvotravanjske šale (pitam se zašto) nikako ne uspijevaju uživo… tako da, eto pipl… malo sam vas nasamarila…
Hvala svima koji su.. hmmm, povjerovali i negodovali u vezi toga… drago m je dda vas je toliko uistinu uz mene.Ali eto, niste vi te sreće da vas vaša ban_ana_nas napusti… ne još ljudi, nije još to vrijeme došlo.
Toliko od mene za danas. Uživate u ovom prekrasnom danu, ako vas je proljeće, kao i mene, tresnulo, vratite mu ;) al nemojte jako da ne pobjegne…
I dalje sam vaša, i dalje vas voljam i poosu vam šaljem… pa-paaaa
ban_ana_nas

nedjelja, 01.04.2007.

zbogom

Prvo, pozdrav svima…. Nadam se da se nećete ljutiti na mene ako vam kažem da je i posljednji… žao mi je ali ja dalje ne mogu… ne želim i dalje zamarati vas, stare ili pak nove prijatelje.. Niste to zaslužili. Shvatila sam da se sa svojim problemima moram naučiti nositi sama. Dakle, dragi moji prijatelji, ostavljam vas u ovom virtualnom svijetu, u ovom svijetu nacrtanih osmjeha. Naravno, i dalje ću biti uz vas, samo sto ću ja biti «s druge strane». Znate i sami da na mene možete računati… uvijek. Naravno ostavljam vam jedno veliko hvala. Hvala vam sto ste uvijek bili tu negdje, kad god sam trebala rame za plakanje ili još jedan osmijeh pored svoga…. Uživajte i sjetite me se ponekad…
Zbogom… O.K., možda samo doviđenja. Kako god bilo, ostavljam pozdrav, poosu, hug i sve vas i dalje volim…
Vječno vaša Ban_ana_naS