Grudnjaci (ili mučenje moje svagdanje)
UMIREM!!!!!!!!!
(kako to dramatično zvuči!)
(je, i dlačica; kako to stidno zvuči. =:p)
MRZIM, ALI MRZIM IZUMITELJA GRUDNJAKA,
KORZETA I INIH SEDALA ZA CICE!
Da, dobro ste pročitali, «SEDALA».
Množina od riječi «sedlo».
Naglasak na «E».
Sad, kad smo riješili tu gramatičku zakačku,
preusmjerimo svoju pozornost na dotični odjevni predmet.
Grudnjak.
Nekim ljudima je malo poznata činjenica da curama/ženama za vrijeme pms-a nerijetko narastu cice za broj ili dva. Tko god misli u ovom trenutku «Pa, hvala Bogu na malim milostima!» ili je muško ili je žensko ravno ko daska. 
Naime, u isto vrijeme cice postaju preosjetljive, imaš osjećaj ko da si se najela graha pa su svi suvišni plinovi odlutali u balkonska područja i napuhali dotične. A olakšanja nema sve dok ne dođe teta bloody M. To sve skupa ima nekakve veze sa hormonima koji se proizvode u grudima, pa dok oni ne oteku, nema splašnjavanja. Dapače. 
Najgore je ovako obdarenim gđa-ma poput mene. 
Priznajem, lijepo je jednom mjesečno imati tolike da si ne vidiš stopala (a time ni «trbuščić»), te okolo paradirati i zbunjivati majmune na cesti 
. Ali zajeb je taj što u isto vrijeme moraš imati grudnjak jer ti "brade" izgledaju ko dva projektila zrak-zrak (ili barem lijevo-desno, ako su vam dotične razroke, kao u mene ) pa bi netko još mogao pomisliti da misliš dignuti Sabor u zrak.
Sad si zamislite koja je to agonija kad taj ponos i veličinu 4 treba ugurati u košaricu 3.
Ako ste muško pa vam ne uspijeva zamisliti tu bol, zamislite da pokušavate utrpati današnji «alat» u gaće koje ste nosili u vrtiću.
Bolno, jel' da!?
Ili možda nekima od vas i nije!???
Jedino rješenje je u ladici držati posebnu veličinu grudnjaka za te dane. Onda se useliš sa dragim koji ti ne vjeruje da je taj grudnjak tvoj, nego pomisli da si se učlanila u PDL (padobransko društvo Lučko). 
To još ni dost nego su nam u grudnjake ušili i armaturu
da bi spriječili pojavu dokoljenki (dokoljenke su cice do koljena).
Naravno, kad ti to najmanje treba, žica izviri sa strane i počne te pikati u ta napuhana čuda. Najgore od svega je to što se većina cicnjaka kopča na leđima, pa kad ga se hoćeš riješiti bez skidanja majice, moraš se izvijati i trzati ko žena od gume iz cirkusa Moire Orfaj.
Ili OrfEj.
Ni bitno.
Oni koji se kopčaju naprijed, trebaju imati kopču iz alpinističke opreme gospodina Božića, jer bi jedino takva učvršćenja mogla držati stvari na mjestu.
(Stipe Božić: hrvatski alpinist, napiso knjigu i snimio dokumentarce o tome kak se vero po planinama. Svaka budala ima svoje veselje.)
Ako ikad odem na drugi svijet 
i ako naiđem na tvorca ili tvoricu koji su ga izmislili,
skinut ću grudnjak sa sebe i išibat ih košaricama broj 4.
A i ona blesava Eva, zbog koje i imamo pms i tetu M.,
će dobiti jednu toplu za uho. Živila je u rajskom vrtu, ali neeeeeee, od svega kaj je imala za žderat, baš je morala jesti zabranjeno voće. 
I kud od svih lijepih i dobrih stvorenja ona baš zmiju išla poslušati. No, dobro, mora joj se bar priznati da je bar svim ženama otvorila oči pa smo spoznale da su svi muški zakujac dok ne najdeš onog pravog. 
Ali vratimo se mi grudnjacima.
Nema mi većeg gušta nego kad dojde godišnji. Onda veliku većinu vremena provodim obučena u gornji dio badića. Narihtam si one špagice kak god mi paše i nema frke. Labavo, zategnuto, zavezano, odvezano 
…. Nemaš brige.
Još tjedan i pol do mora. Brojim sate. 
Tema idućeg posta: što ću ponijeti na more osim sebe i Njega.
