«Čovjek vadičep….» mi je dao dobru ideju za novi post.
Netolerancija.
Zoran primjer istog sam i sama mogla naći među komentarima svog posta. Naime, «Marko» je nick osobe koja vodi blog- kritiku o tuđim postovima. E sad, dotični je komentirao da mu je moj post degutantan zato što govorim o MENGI (uuuuuuu, zamisli devijantnosti, žensko pa se usudi pisati o tome, strašno!
) i osobnom životu.
Ima tu još nešto kaj me zasmetalo. Jesam li ja možda luda ili blesava pa jedina mislim da je blog= Internet dnevnik.
Ako nisam fulala poantu, zar se onda ne podrazumijeva da se u dnevnik upisuje štogod te volja.
Jedine granice koje priznajem kod pisanja postova su te da se time ne ugrožava ničija sloboda, fizička i psihička.
Ali O.K., mislim si ja, nek čovjek samo piše o meni jerbo svaka reklama može biti korisna.
Iz znatiželje sam posjetila njegov blog i odgovorila mu na kritiku, a nakon toga sam pročitala par njegovih postova. Kad sam pročitala opis «Markovog» bloga, zbilja sam se dobro nasmijala. Naime, autor je samozvani kritičar koji je našao za shodno «neke blogere odvratiti od pisanja» (valjda jer su jednako degutantni :p).
Eto čega se sve može naći na netu.
Ali, ajde, ne zamjeram mu. Valjda nema druge inspiracije za vlastite tekstove osim te da im se podsmjehuje i ruga tuđima. No, moram primijetiti da to ne govori previše o drugima, nego puno govori samo o njemu. Šteta što toga nije i sam svjestan.
Međutim, kada sam pročitala neke komentare, skontala sam da ima puuuuuuuuuno blogera koji su se našli smrtno uvrijeđeni što se netko ne slaže s njihovim razmišljanjima, pa je sad jadni «Marko» meta svakojakih kletvi što se protežu sve tamo negdje do 38 koljena njegovih predaka, kao i raznoraznih uputa što bi sve mogao raditi pripadnicima svoje obitelji.
To ne razumijem. 
Ak se netko ne slaže s tobom, kakva korist vrijeđat mu pretke, skidati svece ili prijetiti batinom. Radije mu lijepo reci da te ne čita. Ovak se dobiva dojam da su ti «neki» blogeri malo zaostali sa evolucijom. 
Za kraj jedna stara, narodna:
«Pero(ili kakvo drugo sredstvo za pisanje)
je oštrije od mača (ili kakvog drugog oružanog sredstva)».
Treba znati baratati jednim i drugim da sami sebe ne bi ozlijedili.
