12 vrgorskih svijeća za 12 vatrogasaca

U spomen na dvanaest šibenskih, vodičkih i tišnjanskih vatrogasaca, koji su tragično izgubili živote gaseći požar na otoku Kornatu 30. kolovoza 2007. godine, vatrogasci Grada Vrgorca položili su vijenac i zapalili dvanaest svijeća ispred svojih prostorija u Vrgorcu.
Točno u 15 sati i 20 minuta, kada se dogodila strašna nesreća na Kornatu, vrgorski vatrogasci su u stavu mirno i uz zvukove vatrogasne sirene odali počast svojim preminulim kolegama.

Stare razglednice Vrgorca

Kako je poznato, već godinama aktivno istražujem povijest Vrgorske krajine. Toga se već podosta skupilo da mi već čini problem kako to sve organizirati i gdje smjestiti. Posljednjih par godina u središtu interesa su mi stare razglednice Vrgorca. Razlog za to je vrlo jednostavan. Razglednice Vrgorca su rijetke, a one najstarije vrlo lijepe i povijesni izvor su od prvorazredne važnosti.
Koliko zasad znam, prve su objavljene početkom dvadesetog stoljeća, i te, nastale u vremenu Austro – Ugarske su najljepše i najrjeđe. Dosta ih je izdano i od 1945. godine naovamo.
Kako je ovaj blog vrlo čitan u našoj sredini ne šteti uputiti poziv svima vama koji možda imate koju stariju razglednicu Vrgorca i voljni ste ju pokloniti ili prodati po razumnoj cijeni, da se javite i da dogovorimo suradnju. Unaprijed hvala.

Druženje suradnika Vrgoračkih novina

Suradnici Vrgoračkih novina okupili su se sinoć na prigodnom domjenku i druženju u etno-selu Kokorići. Pod motom „zagarantiran team building, a možda i brain storming“ razgovarali smo o dosadašnjim rezultatima naše i vaše novine i razmatrali različite strategije u cilju unaprjeđivanja sadržaja i vanjskog izgleda novine u budućem razdoblju. Pojedini članovi iz objektivnih razloga nisu mogli biti prisutni, ali kako naša druženja planiramo organizirati i u budućnosti, vjerujemo da će biti još prilika da se svi okupimo.
Svjesni mana koje ovako malena novina u izdanju udruge građana može imati, zajednički zaključak druženja bio je kako su Vrgoračke novine u posljednje dvije godine imale značajnog utjecaja na razvoj demokracije i građanskog društva u Vrgorskoj krajini.
Ovdje koristimo priliku da pozovemo i druge građane da se uključe u stvaranje naše i vaše novine člancima i pričama u poljima za koja se smatraju dovoljno sposobnima i kompetentnima.

Tin Ujević - Uhapšen u magli

Prometni "gordijski čvor" na vrgorskom glavnom raskrižju

Po pitanju prometa na vrgorskom glavnom raskrižju sve je isto kao i lani. Autocesta A1 i ovog ljeta završava u Ravči pa se sva sila automobila sa autoceste razmilila po centru Vrgorca. Zbog bolje protočnosti vozila isključeni su semafori, odnosno cijelo vrijeme bljeska žuto svjetlo. To je zgodno, osim ako prema raskrižju ne pristupate iz smjera Vukovarske ili Zagrebačke ulice. Onda se zna dogoditi da i po pet do deset minuta čekate na svoj red za prolazak. A to se najčešće dogodi oko podne kada je najveća vrućina, pa jadni vozači ne mogu ništa osim proklinjati svoju sudbinu i čekati da im se netko smiluje i pusti ih da prođu.
Kada su semafori već isključeni, onda bi po nekoj logici prometni policajci trebali svaki dan od 11 do 14 regulirati promet, budući da su gužve tada najveće. Postoji rješenje da zeleno svjetlo semafora na glavnoj cesti traje barem duplo duže nego na sporednim cestama na raskrižju. Time bi se riješio problem. Lani sam na ovom blogu predlagao kako bi bilo dobro da se u Vrgorcu pokrene projekt Prometne mladeži. Tu bi grupa mladih ljudi za plaću od dvije do tri tisuće kuna regulirala promet tijekom ljetnih mjeseci. Ulaganja bi bila mala, mladi bi se zaposlili tijekom ljeta, a promet na raskrižju bi bio doveden u normalne okvire. Takvi projekti dobro funkcioniraju u drugim gradovima, a sve se radi preko lokalne policijske postaje koja je zadužena za organizaciju.
Ima još jedna stvar koja nedostaje na raskrižju. Malo tko u našem gradu nije ovog ljeta doživio zaustavljanje od strane turista sa upitima gdje se nalazi benzinska postaja, restoran, odnosno ured turističke zajednice. U drugim gradovima se to lako rješava postavljanjem prometnih znakova na glavnom raskrižju sa uputama gdje se nalaze spomenuta mjesta. Kako u nas nema ništa od toga, ljudi se gube, zaustavljaju i zadržavaju promet jer nemaju pojma gdje skrenuti.
Sve navedene probleme moguće je riješiti samo dobrom suradnjom građana, lokalne vlasti i nadležnih prometnih institucija, u ovom slučaju nadcestarije Makarska.
Što mislite hoće li ijedan od ovih prijedloga biti iskorišten za smanjenje prometnih gužvi u našem gradu do slijedećeg ljeta, ili će sve ostati po starom?

Vrgorski Općinski sud u epizodi „gdje si bio dok je grmjelo“

Nedavno sam u društvu pričao kako mi se stvarno više ne mili pisati bilo kakav tekst koji se direktno ili indirektno bavi radom vrgorskog gradonačelnika Borisa Matkovića. Stvarno mi je dosadilo baviti se jednom te istom osobom iz broja u broj Vrgoračkih novina. Međutim, on je prva osoba Grada i uvijek svugdje prisutan i svako malo nešto kaže što mi daje povoda da o tome pišem. Bolje rečeno, ja pišem ono što čujem na ulici, a građanstvu rijetko što promakne. To govorim iz već bogatog iskustva bavljenja sa našim narodom.

Dakle, izravan povod za ovaj tekst je jutrošnji članak novinara Slobodne Dalmacije Mate Primorca po naslovom „Buna zbog reorganizacije – Vrgorac: vratite nam sud“. Sad kad je voda došla do grla i kad smo izgubili i ostatke ostataka vrgorskog sudstva, i kad gradonačelnik slabo kotira u vladajućoj stranci, onda se sjetio pobuniti zbog odlaska suda, a potajno i činjenice da barba Luka sve više našeg Vrgorca poteže prema ka svojoj Neretvi. Možda je to sve predstava za umiljavanje javnosti u situaciji kada se ona potpuno udaljila od vlasti, ali amo uzeti da govori istinu. Zbog toga se čini idealnim malo proanalizirati što smo od našeg poteštata mogli slušati o vrgorskom sudu u posljednje dvije i pol godine. Idemo redom.

Na samom početku članka Mate Primorca se navodi: „stanovnici Vrgorca, s gradonačelnikom Borisom Matkovićem na čelu, uputili su otvoreno pismo predsjednici Vlade Jadranki Kosor, ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću te predsjedniku Općinskog suda u Metkoviću Davoru Bebiću, tražeći od njih hitno uvođenje stalne sudske službe u Vrgorcu, koja je faktički ukinuta.“

Da, tako je, neki stanovnici Vrgorca, kao i autor ovih redaka, se već posljednje dvije i pol godine bune protiv ukidanja suda u Vrgorcu i traže njegov povratak na staro mjesto, i u ime svih takvih ističem kako ne priznajemo one koji su se naknadno prikačili kako bi na tome prikupili koji politički bod, ako je to više uopće moguće i to u situaciji kada su isti ti naše argumente protiv ukidanja suda uzimali kao smiješne, jer Vrgorac „ništa ne gubi ukidanjem suda“, govorili su tada.

Novinar Primorac dalje navodi izjavu gradonačelnika: „Tražimo od ministra i predsjednika Općinskog suda u Metkoviću da naprave sve kako bi Vrgorac imao stalnu sudsku službu, što po zakonu mora imati. Ako to ne mogu napraviti onda neka Vrgorac pripoje Općinskom sudu u Makarskoj, koji će organizirat sudsku službu u Vrgorcu.
Kako to da u Pločama u stalnoj službi imaju nekoliko sudaca , a u Vrgorcu ni jednog, a do jučer su sudovi imali isti broj predmeta. Kao gradonačelnik ne podržavam spajanje vrgoračkog suda s onim u Metkoviću. Vrgorac bi trebao imati svoj sud, a ako ne može onda treba biti u sklopu makarskog suda.
Ne želim da se Vrgorac izdvaja iz Splitsko-dalmatinske županije kojoj pripada i prema kojoj smo tradicionalno orijentirani.“

Odakle odjednom ta naknadna pamet, i zar je moguće da je Matković bio toliko slijep posljednje dvije i pol godine, pa nije uvidio da će se dogoditi ono što se dogodilo? I kako to da Metković više nije podoban za vrgorski sud i sad se traži Makarska? Nije valjda da smo se tek odnedavno „orijentirali“ prema Splitsko – dalmatinskoj županiji.

Srećom, dobra arhiva je najveća dragocjenost za svakog tko se bavi novinarstvom ili povijesnom znanošću, pa idemo malo vidjeti tko je što radio i pričao po pitanju suda prošlih godina.

U prvom broju Vrgoračkih novina gradonačelnik Matković je dao intervju uredniku Anti Šalinoviću i po pitanju suda je rekao: „…što se tiče suda, mi ne možemo govoriti o gubitku suda. Vrši se pripajanje onih sudova koji nemaju sve uvjete ispunjene. Fizički sud se ne ukida, ostaju gruntovnica i uredovni dani.“ U nastavku je Matković još rekao: „Najveći broj predmeta i poslova koji ljudi rade jesu zemljišta, a to ostaje u Vrgorcu, i ostaju zaposleni svi ljudi koji rade. Bit će uredovni dani, a to znači da će suci koji će biti određeni za određene predmete, sudske postupke, dolaziti u uredovne dane. Sve će se i dalje rješavati u Vrgorcu. Također, proces pripajanja trajati će do 2022., a čak kad i kompletno pripajanje bude završeno, gruntovnica i uredovni dani uvijek ostaju.“

U vrijeme predizborne kampanje u svibnju prošle godine, Matković je na radio Biokovu, na pitanje voditeljice Ruže Kukanje o budućnosti vrgorskih institucija, na prvom mjestu suda, rekao slijedeće: „Ostati će sve institucije koje čine Vrgorac gradom.“

Dakle to je rečeno, zapisano i snimljeno, a što se dogodilo nakon toga?

Tijekom saborske rasprave o pripajanjima sudova, vrgorski gradonačelnik je predao amandman u kojem je tražio zadržavanje suda u Vrgorcu, ali je, očito pod pritiskom stranke (kojom je tada suvereno vladao Ivo Sanader – sjećate se), amandman povukao. Iskupio se na način da je na glasovanju o ukidanju sudova bio – suzdržan! Kako je to lijepo rekao predsjednik Josipović, koji je bio suzdržan u zagrebačkoj skupštini po pitanju Horvatinčićeva projekta u Varšavskoj ulici – "suzdržanost je kulturan način da se bude protiv", pa je valjda i gradonačelnik išao istom logikom, koja nažalost u narodu nije bila dobro primljena, sve do danas. Obojica su u pitanju od najveće važnosti za svoju zajednicu radije izabrali interes partije od interesa građana.

Što se tiče same rasprave o ukidanju sudova, o tome sam pisao na ovom blogu 9. srpnja 2008. godine. U svoj opservaciji na saborsku raspravu sam napisao slijedeće: „Maloprije sam okrenuo drugi program Hrvatske televizije i kratko pratio sjednicu Sabora. I baš sam dobro pogodio jer je tijekom rasprave o amandmanima par minuta bilo riječi o sudu u Vrgorcu i njegovu ukidanju. Naime, vrgorski gradonačelnik i saborski zastupnik HDZ-a Boris Matković predložio je jedan amandman u vezi vrgorskoga suda i zatim ga povukao. Naime Vlada je prihvatila da u Vrgorcu ostane infrastruktura poput gruntovnice i da se uvedu uredovni dani kada će suci dolaziti u Vrgorac i održavati rasprave. To je, prema predstavniku ministarstva Pravosuđa, uvedeno zbog konfiguracije terena, kako građani udaljenijih dijelova Grada Vrgorca ne bi morali predugo putovati. Nakon tog obrazloženja, uslijedio je amandman zastupnika Arsena Bauka iz SDP-a. On je rekao kako mu je žao što je Matković kao gradonačelnik Vrgorca zbog prejake stranačke stege povukao taj amandman, i da će bar on reći par riječi u korist vrgorskih građana, ako neće gradonačelnik. Bauk je rekao kako je zgrada vrgorskog suda izgrađena prije desetak godina i ako se vrgorski sud već mora ukinuti, da bi bilo dobro da ga se pripoji Makarskoj, kojoj Vrgorac više gravitira i da je to želja Vrgorčana.”

Sve je jasno, pa i za one koji slabo pamte. Ali za još neke sumnjive Tome evo još malo…

Tijekom prve polovice kolovoza dogodila se nevjerojatna slučajnost. Mate Primorac je istražio problematiku ukidanja vrgorskog suda, a ja sam u isto vrijeme radio intervju sa saborskim zastupnikom Hrvatske narode stranke – Goranom Beusom Richemberghom za slijedeći broj Vrgoračkih novina. Inače, radi se o čovjeku vrgorskih korijena, koji mi je isprve ruke ispričao što se događalo u Saboru u vrijeme rasprave o ukidanju nekih hrvatskih sudova, a među njima i vrgorskog. Na moju konstataciju kako se on osobno protivio ukidanju Općinskog suda u Vrgorcu, Beus Richembergh je rekao slijedeće: „Da. Isprva je zastupnik Borislav Matković dao amandman kojim je tražio da se sud zadrži u Vrgorcu, ali ga je, očito pod pritiskom svoje stranke, povukao. Nakon toga smo zastupnik SDP-a Arsen Bauk i ja podnijeli sličan amandman kojim smo tražili da se sud u Vrgorcu ne ukine. Dali smo nekoliko logičnih razloga. Kao prvo taj sud je imao dugu tradiciju, zatim bilo je logičnije da ga se zadrži i da se neki predmeti pretrpanog sud u Splitu prebace u Vrgorac u rješavanje. Smatrali smo da su i značajna financijska ulaganja u zgradu suda devedesetih godina razlog više da ga se ne ukine. Kad smo shvatili da Vladu ne zanimaju naši prijedlozi, tražili smo da ga se pripoji Makarskoj, a ne Metkoviću, jer je to bio jedinstven slučaj u Hrvatskoj da građani jedne županije idu na drugostupanjski sud u drugu. Postavljali smo pitanje kako je moguće da se drugostupanjski za vrgorske građane nalazi u Dubrovniku kada u isto vrijeme ne postoji npr. autobusna linija Kozica – Dubrovnik. Zluradi će reći kako nedostatak autobusne linije sprječava građane da bespotrebno parničare, ali zadaća države nije udaljavanje građana od pravde, već njezino približavanje. Daleka pravda koristi samo bogatom čovjeku, a šteti siromašnom. Bogati može do Dubrovnika kada želi, a siromašni ne može ni do Vrgorca. Šteta je što naši prijedlozi nisu prihvaćeni.“

Nakon svega napisanog nemam potrebe isticati neki posebni zaključak. Proučite citirani tekst i sami zaključite da li se ovdje radi o nekoj naknadnoj pameti ili razbuđivanju, da li se ovakvim okretanjem ploče pokušava pridobiti javnost koja ne može prežaliti gubitak suda ili je možda stvar u činjenici kako je nakon Sanaderova „otplovljavanja“ popustila stranačka stega, neki ljudi su maknuti na margine jer i nisu nešto previše važni za stranački „kolektiv“, pa sad imaju nešto veću slobodu djelovanja, ali samo na lokalnoj razini. Što god bila istina na kraju se može postaviti jedno jedino pitanje koja govori sve, a koje postavljaju i sami građani - „gdje si bio dok je grmjelo?!“

Zdravi i veseli bili!

Povijesna crtica - strani dobrovoljci Wehrmachta u Vrgorskoj krajini u Drugom svjetskom ratu

Široj javnosti je malo poznato kako je tijekom Drugog svjetskog rata unutar njemačke vojske (Wehrmacht) uspostavljen cijeli niz jedinica stranih dobrovoljaca u kojima su se borili deseci tisući pripadnika mnogih europskih i svjetskih naroda. Neki od njih su dobrovoljno pristupili Nijemcima, posebno nakon 22. lipnja 1941. godine, kada su Nijemci napali Sovjetski savez i svoj napad opravdali borbom protiv boljševizma. To je privuklo mnoge koji se protivili toj totalitarnoj ideologiji. Drugi su bili prisilno mobilizirani i slani na bojište. Bilo je to zaista šaroliko društvo; od Španjolaca, Francuza, Valonaca, Slovaka i Hrvata do pripadnika mnogih pribaltičkih i kavkaskih naroda koji su patili pod terorom staljinističkih čistki. Svi su ti vojnici uglavnom nosili njemačke uniforme, ali su na ramenima imali različite narodnosne oznake. Što se rat bližio kraju, bilo je sve više ratnih žrtava, pa Hitler nije imao izbora nego formirati mnogo takvih jedinica kako bi popunjavao ratnim stradanjima okrnjene vojne jedinice.
Neki od tih vojnika su nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine, zajedno sa njemačkim jedinicama dospjeli i u Vrgorsku krajinu. Još od dolaska činili su sve da pobjegnu Nijemcima, zbog čega su najčešće kontaktirali partizane.
Tako su pojedini ruski, talijanski i poljski vojnici u njemačkim garnizonima, koji su bili raspoređeni od Vrgorca do Oraha, uspostavili vezu sa partizanima s namjerom da prebjegnu. Hercegovački partizani su jednom prilikom iz Otoka kod Ljubuškog prebacili nekoliko Rusa, vojnika Wehrmachta na područje Oraha, a jedan Austrijanac, Poljak i petnaest Talijana zarobljeno je u uz granicu prema Hercegovini i prebačeno u Vrgorcu krajinu.
Nedavno sam u arhivu pronašao dokument Općinskog komiteta KPH Vrgorac upućen Komandi mjesta Vrgorac, koja se tada nalazila u Šošićima na Biokovu, od 7. listopada 1943. godine. U njemu se navodi kako sa terena dolaze informacije da je 17 Ukrajinaca iz njemačke vojske izrazilo volju da prebjegne od Nijemaca ka partizanima.
Ovo su samo neki primjeri povremene prakse njemačkih vojnika – ne-Nijemaca koji su, posebno prema kraju rata, činili sve da pobjegnu iz njemačke vojske, a to su najčešće činili bijegom i priključivanjem partizanima. I to je jedna od zanimljivih crtica naše lokalne povijesti koju vrijedi zapisati.

USKOK istražuje utakmicu HMNK Vrgorac - Renault Auto Krešo?

Nakon pokrenutih istraga zbog sumnje u namještanja utakmica Prve hrvatske nogometne lige, mediji javljaju kako se USKOK navodno počeo zanimati i za nekoliko utakmica Prve hrvatske malonogometne lige. Večernji list tako donosi informaciju kako su već započeli informativni razgovori sa nekoliko osoba, a na popisu sumnjivih su utakmice: Vrgorac - Renault Auto Krešo 3:5, Potpićan - Kijevo 1:3, Osijek - Inero 8:1, Osijek - Mejaši 5:2 i još neke nakon kojih su kladionice, navodno, isplatile poveće svote novca.
Prije nekoliko mjeseci utakmica HMNK Vrgorac i Renault Auto Kreše izazvala je veliki interes u našem gradu. U kuloarima se tada proširila priča kako je utakmica dogovorena u korist gostujuće momčadi iz Krapine. Sumnju su produbili i potezi kladionica koje su iz sata u sat pred početak utakmice smanjivale koeficijent na pobjedu gostujuće momčadi, da bi na kraju uplate na navedeni par blokirali. Utakmica je završila blijedom igrom vrgorskih nogometaša koji su ispraćeni zvižducima domaće publike.
Što mislite ima li u svemu ovome istine ili se radi o najobičnijim pričama?

Vijenci i svijeće za poginule hrvatske branitelje

Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana branitelja gradonačelnik Matković i delegacija Gradskog vijeća na čelu sa Nikšom Rosom, položili su jučer ujutro vijence i zapalili svijeće kod Centralnog križa na gradskom groblju i kod spomenika hrvatskim braniteljima u spomen na sve poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu. Delegaciji su prisustvovali i predstavnici branitelja na čelu sa Davorom Jovićem. Prigodnu molitvu održao je don Mladena Margeta, dekan Biokovskog dekanata.
Jutros je delegacija gradske organizacije SDP-a Vrgorac na čelu sa Radom Bobancem položila vijence, zapalila svijeće i održala minutu šutnje za sve poginule hrvatske branitelje kod spomenika hrvatskim braniteljima u Vrgorcu.

Izišao 18. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine

U prodaji je osamnaesti broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine. U ovom broju donosimo opširan izvještaj posjeta predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Vrgorcu 5. srpnja. Naši suradnici marljivo su pratili sve događaje tijekom obilježavanja Dana Grada, pa ćete na četiri stranice moći pročitati više članaka na tu temu. Donosimo i intervju mjeseca sa bivšim vijećnikom Srećkom Pervanom u kojem se on osvrće na rad Gradskog vijeća tijekom protekle godine, te razmatra trenutna aktualna pitanja u našem gradu. Opširno smo popratili i festival Zagora gori, tj. 4. Memorijal Mali Mrcko, a značajan prostor posvetili smo i ovogodišnjim Tinovim Danima. Tu je i izvještaj sa posjete Vrgorčana Sutjesci.
Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vijestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, Vrgoračka vaga, filmska preporuka mjeseca, dječji kutak, nagradna zagonetka, no comment itd.
Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).