Crtica o Vrgorskoj krajini iz 1939. godine
petak , 27.02.2009.
U jednoj od idućih prilika u Vrgoračkim novinama ću prenijeti tekst inženjera Željka Macana iz 1939. godine, a koji se bavi gospodarskim stanjem u Vrgorskoj krajini toga vremena. Isječak je to iz knjige o narodu mnogih hrvatskih krajeva. Evo iz toga teksta koji stane na otprilike četiri stranice izdavajam sam kraj:
"…Tko hoće, da upozna marljive a poštene i čestite ljude, da vidi što to znači siromaštvo i kako se seljaci bore proti zemljišnim i vremenskim prilikama i zlim ljudima sviju vrsti, taj neka obiđe sela Vrgoračke krajine. Ovdje se zemlja ne obrađuje ni plugom ni traktorom ni drugim poljodjelskim strojevima, nego se „stvara“ motikom, mašklinom (pijukom), polugom i čekićem. A po siromaštvu seljaka i ustrajnosti u opravdanoj borbi za „boljim vrimenima“ i ovo je jedan od naših krajeva za koje vrijedi ona: „Gdje je Hrvatska najbijednija, tu je najhrvatskija!“
Ing. Željko Macan
(Zagreb)
komentiraj (17) * ispiši * #
Vijadukt u vodi?
utorak , 17.02.2009.Vjerojatno svi u Vrgorcu ovih dana prate kako napreduje izgradnja autoceste koja se približila našem mjestu, a svakako je najzanimljiviji tijek izgradnje velikog vijadukta Kotezi koji će biti dug preko 1440 metara. To je zaista opsežan građevinski projekt na koji će biti uloženo puno našeg novca i radničkog truda. Međutim u cijeloj toj priči oko izgradnje vijadukta nikako da doznam jednu stvar, a očito nemam ni od koga; na koji će način biti riješen problem Betine koja bar jednom godišnje poplavi Buninu?
Ja sam prije izgradnje vijadukta vjerovao da će dijelovi vijadukta ispod kojih će protjecati Betina biti podignuti u luk, tj. da će poplavljeni dijelovi Bunine biti nadsvođeni, a da će stupovi vijadukta biti izgrađeni u uvijek suhim dijelovima Bunine. E kako to neće biti tako izvedeno, već će u cijeloj dužini vijadukti biti postavljeni nosači, zanima me kako će na samu nosivost te masivne konstrukcije utjecati stotine tisuća litara vode koje će tuda prolaziti izvirući iz stotina većih ili manjih vrela?
O tome se dosad očito ne vodi računa, ili bar o tome nitko ništa ne govori. Nisam neki stručnjak, ali nekako mi neprirodno izgleda da stupovi ilitiga nosači vijadukta budu u vodi, nebitno, što se to događa samo jedanput ili dvaput godišnje po nekoliko dana. Da li bi se za deset, dvadeset ili više godina mogla poremetiti statika vijadukta? A možda je naš vijadukt samo proba za Pelješki most. Što mislite o ovome?
komentiraj (65) * ispiši * #
Dvjestoti članak!
ponedjeljak , 09.02.2009.
Nakon drugog rođendana koji je ovaj blog proslavio u studenom, evo još jedna vrijedna obljetnica, možda još i važnija, dvjestoti tekst! Kad sam pokretao blog nisam ni sanjao da će to trajati ovoliko dugo. Ideju za pokretanje bloga mogu zahvaliti mome dragom kolegi i prijatelju Čedomiru koji je u isto vrijeme kad i ja pokrenuo blog o svome mjestu. Njegov blog se brzo ugasio, ali moj je uspio opstati. Iz teksta u tekst blog je bio sve čitaniji, a vaša podrška i komentari su vjerojatno razlog zašto ovaj blog dan danas postoji, iako sam par puta mislio odustati, zbog ovih ili onih razloga. Međutim kako je vrijeme prolazilo sve sam više osjećao obvezu prema brojnim našim ljudima koji su na ovaj ili onaj način davali podršku i poticali me da pišem i dalje. Odustajanje tada više nije bila opcija. Osim nas domicilnih Vrgorčana blog su čitali i brojni naši iseljenici po cijeloj zemlji: od Dubrovnika, preko Makarske, Splita, Zadra, Zagreba, Rijeke, Varaždina i Osijeka, do Vrgorčana i njihovih potomaka razasutih po cijelom svijetu: Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, SAD, Kanadi, Njemačkoj, Australiji, Novom Zelandu, itd. Svima hvala na brojnim komentarima i mailovima koje su mi slali. Naprosto je nevjerojatno koliko naših ljudi ima po cijelom svijetu, ali zato i jesu pusta naša sela, nekad puna života. Danas u njima zvona rijetko zvone za krštenje ili vjenčanje, a starce koji su ostali uskoro neće imati tko sprovoditi. Ali tako je to, povijest je po naš kraj bila nemilosrdna i tu se ništa ne može, ali žalosno je da se malo čini da nam takva ne bude i budućnost. Prvi članci su bili vjerojatno lošiji, jer sam tada još tražio svoji stil, a malo pomalo su bili nešto kvalitetniji, ali ima tu još prostora za pomake.
Tijekom više od dvije godine javilo mi se desetak ljudi koji su tražili pomoć za svoje eseje, maturalne, seminarske i diplomske radove. Svima sam pomogao kako sam najbolje znao, nadam se da je bilo dovoljno.
Kad sam pokretao ovaj blog želio sam našu malu i zaboravljenu krajinu prezentirati svima koji su o njoj željeli znati više. Iako okružena većim krajinama koje su jače i počesto glasnije, a time i poznatije, malena Vrgorska krajina je uspjela održati svoju jedinstvenost i pitomost do danas, koju nakon dolaska autoceste malo po malo počinju otkrivati i drugi. Obrazovanje i konstruktivno raspravljanje, glavni je moto bloga.
Kako mi je povijest struka, a vrgorska povijest uže područje interesa pokušavao sam, kako sam najbolje znao, mogao i imao vremena, ponuditi vam mnoštvo raznovrsnih tekstova iz povijesti Vrgorske krajine. U opusu ovoga bloga bilo je dosta tekstova iz naše sive vrgorske svakodnevnice. Neke su ti tekstovi podboli, ali što im ja mogu, neka rade bolje i poštenije pa ih neću kritizirati, a neke su obradovali, a nadam se i potakli da i sami, iz svoje perspektive, nešto pokušaju promijeniti u svojoj okolini. Raspravljanje radi raspravljanja ne koristi ničemu.
Pokušavao sam upozoravati na probleme, a kako sam u međuvremenu postao suradnik Vrgoračkih novina, dio tekstova koje sam planirao objaviti ovdje, objavio sam tamo. U budućnosti će Vrgoračke novine ipak preuzeti dio materijala koje bih inače objavio ovdje. Kako će to izgledati u stvarnosti ne znam, ali da će moje pisanje biti još otvorenije i bez dlake na jeziku, to je vrlo vjerojatno.
Blog ide dalje…
komentiraj (65) * ispiši * #
Ančićeva kula?
ponedjeljak , 02.02.2009.
Kako radim diplomski rad na temu turske vlasti u Vrgorskoj krajini, prošle godine sam u više navrata išao po krajini i nastojao fotografirati sve ostatke turske vlasti: kule, bunare kao i crkvice i kapelice iz tog razdoblja.
E, sad kako je poznato, osim vrgorskih turskih kula, u Zavojanima u zaseoku Ančići postoji još jedna kula koja je pripadala begu Cukarinoviću. Nakon što su Mlečani osvojili Vrgorsku krajinu, kulu su dali fratrima, kao i brojne druge posjede po krajini. Međutim prije nego što su je fratri preuzeli, u kulu se uselio serdar Ančić i blizu nje su se razvili današnji Ančići.
I tako sam ja došao u Ančiće, prešao cijelo selo i koliko sam mogao zamijetiti, samo mi je jedna kuća upadala u oči, nekakva trošna jednokatnica koja me podsjetila na slične turske kule. Kako ja taj kraj ne poznajem, odmah sam pitao jednu ženu koja živi blizu da li je to ta kula, da me posjeća na vrgorske kule, samo je manja. Ali ona uporna da to nije ta kula i da je Ančićeva kula možda negdje gore u Kasabi. Hm, kakva Kasaba, valjda je Ančićeva kula u Ančićima! Kako ja nemam pojma što je istina, a nije me sramota pitati, zamolio bi sve vas koji ste gore iz Zavojana, ili poznajete taj kraj da mi odgovorite da li je na ovoj slici Ančićeva kula ili ne? Bio bih zahvalan na pomoći, bilo komentarom ovdje ili na mail. Unaprijed hvala.
komentiraj (14) * ispiši * #
