Građani trećeg reda
utorak , 30.09.2008.
Mrzim se voziti u autobusima i to se već odavno zna. Iako već četiri godine putujem od doma na faks i nazad, i to uglavnom autobusom, dosad se nisam navikao na to silno tramakanje, a ne vjerujem da će to to uopće i dogoditi. Ustvari, ja i ne idem prečesto u Vrgorac, u prosjeku jednom u mjesec i pol dana, ali baš zbog toga autobusa pred polazak iz Vrgorca u Zadar i obratno uhvati me nekakav čudan osjećaj u želucu, kao ovci kad ide pred mesarev nož. Ali, eto život mi nije dao izbora i prisiljen sam se voziti autobusom relativno često i ja sam to tako shvatio i prihvatio. Ali neke stvari u vezi sa autobusima i politikom prijevozničkih tvrtki nikako ne mogu prihvatiti. Jučer sam iza podne krenuo iz Zadra za Split. Taj dio mi je posebno mrzak budući da autobus stane doslovno na sto stanica, jer ipak je kriza i svaki je putnik dobrodošao, ma koliko putovanje trajalo. Ali taj dio putovanja je mila majka prema onome od Splita do Vrgorca. Tramakanje preko Dubaca, Šestanovca, Grabovca i Zagvozda posebno ne volim, ali još više mrzim one male prometove autobuse od 36 mjesta. Oni su skučeni i izrazito neudobni i putnici se u njima osjećaju kao postirske sardine. Promet ih je stavio u pogon na rutu preko Zagore jer gore je, objektivno gledano, manje putnika i ne isplati im se, ali svejedno, oni mi se ne sviđaju. Ako sam već platio kartu 85 kuna(!!!), onda je valjda za očekivati da ću za to dobiti cijeli autobus, a ne samo 2/3 autobusa. Ili ako ćemo izokrenuti logiku, onda bi valjda za autobus 2/3 veličine normalnog trebalo plaćati samo 2/3 cijene karte, jer u stvarnosti ne vrijedi više. Dok sam čekao taj bus gledao sam druge Prometove autobuse koji su polazili na rute za Makarsku i za Zagreb. Bili su lijepi i novi, ili bar noviji. Kad sam ih usporedio sa ovim našim limenim sirotanom skontao sam zapravo na čemu smo. Mi Vrgorčani i drugi hrvatski građani iz prerifernih dijelova Hrvatske su stvarno građani drugog, ili čak trećeg reda. Za triput nekvalitetnije proizvode i usluge plaćamo skuplje. I postavlja se logično pitanje - što nas uopće zadržava na našoj rodnoj grudi da se ne preselimo u Zagreb ili dijasporu. Osim ljubavi i osjećaja vezanosti i pripadnosti za kraj iz kojeg smo potekli - zapravo ništa!
komentiraj (4) * ispiši * #
Mletačko-osmanske granice u Vrgorskoj krajini 1699. i 1718. godine
utorak , 23.09.2008.
Kako nam je poznato Vrgorac se tijekom osmanske vlasti razvio u manje muslimansko mjesto a tijekom ratova u 16. i 17. stoljeću u njemu je izgrađeno ili nadograđeno više raznih fortifikacija koje su na prvom mjestu, štitile osmanske interese u ovom kraju od upada iz Primorja. Vrgorac je tada bio nahija, a sve važnije vojne položaje u krajini tada su vršili pripadnici poznatijih vrgorskih muslimanskih obitelji kakvi su na primjer bili Cukarinovići. Tijekom Kandijskog rata (1645.-1669.) Vrgorska krajina je skupa sa okolnim područjima doživjela velika stradanja, ali je ostala pod vlašću osmanske carevine. Novi rat koji je započeo protuudarima kršćanskih sila (Austrija, Poljska, Sveta Stolica) nakon osmanskog poraza pod Bečom 1683. godine, u našem području započeo je ulaskom Mletačke Republike u rat 1684. godine. Združene snage Mletačke Republike i lokalnog morlačkog stanovništva potpuno su uzdrmali osmansku vlast u Dalmatinskoj Zagori nakon čega je uslijedilo padanje većine osmanskih utvrda pod mletačku vlast. Mnogi krajeve Turci su napustili i prije ulaska Mletačke Republike u rat uslijed napada i diverzantskih akcija lokalnog stanovništva. Tako je 1684. godine cijelo Makarsko primorje prešlo pod mletačku vlast. Krajem 1690. godine mletačko-morlačkom akcijom koja je krenula iz Zaostroga preko Rilića, osvojen je Vrgorac. Jednom drugom akcijom 1694. godine osvojeni su zapadni dijelovi krajine zapadno od Matokita i Mihovila. 1699. godine završen je rat između kršćanskih sila i Osmanskog carstva. Mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima povučene su nove granice koje su velikim dijelom pokrivale i hrvatske zemlje. Granica Mletačke Republike i Osmanskog Carstva u Vrgorskoj krajini detaljnije je određena radom dviju graničnih komisija 1701. godine koje su pomoću gomila odredile razgraničenja. Granica je dobila ime po mletačkom komesaru za razgraničenje Giovanniju Grimaniju i prozvana Linea Grimani, a novoosvojeno mletačko područje koje se nalazilo zapadno od te linije prozvano je novim posjedom ili „acquisto nuovo“. Granica je tada povučena sredinom Rašćana preko planina Mihovila i Matokita, obilazila je vrgorsku tvrđavu graničnim lukom i nastavljala prema Velikom Prologu. Spomenuti granični luk oko Vrgorca iz 1690. godine bio je znatno manji od današnjeg tako da su Mlečani dobili samo djeliće sjevernog dijela Rastoka. Zapadni dijelovi krajine sa Vrgorcem potpali su pod mletačku vlast, a istočni dijelovi krajine su još osamnaest godina ostati pod osmanskom upravom. Granica je podijelila neka sela, što je pričinjavalo velike probleme stanovništvu. Ovom granicom dijelovi sela Rašćane, Kozica i Zavojane ostali su na osmanskom teritoriju, dok su Poljica, Mijaca, Prapatnica, Orah i Potprolog u potpunosti ostali osmanski. Vrgorac, Kotezi, Vina, Prolog i najveći dijelovi Zavojana i Kozice su pripali Mlečanima koji su u slijedećim godinama tu doseljavali morlačko stanovništvo najviše iz zapadne Hercegovine.
Osmog prosinca 1714. godine Osmansko Carstvo je navijestilo rat Mletačkoj Republici u namjeri da joj oduzme Moreju (Peloponez). Rat je započeo 1715., a godinu poslije u njega se uključila i Austrija. Ovaj rat je okončan Požarevačkim mirom koji su zaraćene strane sklopile 1718. godine. Njime je dogovorena granica koja je išla između Cetine i Neretve istočno od Imotskog, Vrgorca i Metkovića. Osvojena je Imotska krajina i istočni dijelovi Vrgorske krajine na koje se proširilo ime Dalmacija. U Vrgorskoj krajini najveći teritorijalni dobici Mletačke Republike ostvareni su na samom sjeveru i sjeveroistoku krajine. U mletački teritorij Vrgorske krajine uključen je ostatak sela Rašćane, veći teritorij Kozičkih Poljica, dio Kozice i Zavojana, zatim sela Stilja i Mijaca, Prapratnica, Orah, ostatak Banje i Potprolog. Ovo područje su Mlečani zvali „Aquisto nouvissimo“. Kao što je i karlovačka granica 1701. određena većim graničnim gomilama, ista je praksa učinjena i nakon mira u Požarevcu. Tada podignute granične gomile kod Banje, Potprologa i Crvenog Grma vidljive su do danas. Ovim zadnjim razgraničenjem cijela je Vrgorska krajina uključena u sastav Mletačke Republike, a tada povučena granica zadržala se do danas i podijelila je ovdašnji narod na Dalmatince i Hercegovce.
komentiraj (9) * ispiši * #
Filozofija use, nase i podase
utorak , 16.09.2008.
Čitam na stranici Grada da je prije nekoliko dana održana sjednica Turističkog vijeća Grada Vrgorca, na koju su pozvani predstavnici svih mjesnih odbora i raznih udruga kako bi u organizaciji predstojeće Biklijade dali svoje prijedloge. Na taj se poziv gotovo nitko iz mjesnih odbora nije odazvao. Pa zar to nije jadno? Ako već nisu sposobni da u svojoj mjesnoj zajednici angažiraju četiri-pet ljudi koji bi postavili štand svoga sela na Biklijadi, onda su bar mogli doći na sjednicu vijeća i poslušati šta im se htjelo reći. Takva kronična neangažiranost u stvarima koje se tiče šire društvene koristi, u Vrgorcu nije nikakva novost. Onaj tko se aktivira u bilo čemu postaje predmet podsmjeha i izrugivanja, a ostatak populacije neambiciozno životari iz dana u dan, potpuno nespreman da sa filozofije use, nase i podase prijeđe na višu razinu kulturne nadgradnje i kvragu, izvuče se iz proklete anonimnosti u kojoj provodi svoj život.
Evo imamo tu fenomenalnu ideju autohtone manifestacije - Biklijadu, na koju je svatko pozvan: mjesne zajednice, pojedini zaseoci, udruge, grupe i pojedinci i ne treba biti Einstein da bi se organizirao jedan štand. Malo mašte u prezentiranju proizvoda svoga sela naprosto mora rezultirati uspjehom. Priče kako se nema vremena ne prihvaćam, jer ako moja majka koja crnči ujutro na pijaci, a popodne na selu, stigne organizirati (vjerojatno najbolji pojedinačni) štand na Biklijadi, onda mogu svi oni koji cijele dane provode po vrgorskim kafićima ili na zidićima u selima sa pivom u ruci ogovarajući druge ljude. Primjer Biklijade možemo primijeniti na brojne druge projekte u našem gradu: Vrgoračke Novine, vrgorske blogove, Mrckov Memorijal, Dane Jagoda i sl. Svi su voljni kritizirati i pljuvati, a nitko se nije voljan uključiti.
No, međutim zašto bi se netko aktivirao u stvarima od šire društvene koristi kad je puno lakše, zanimljivije i zabavnije etiketirati one „čudake“ koji su se drznuli pokrenuti. Na taj vrlo lak i jednostavan način možeš opravdati sebe i nastaviti svoje daljnje anonimno životarenje. Pa se mi Vrgorčani pitamo odakle ovaj kulturno-intelektualni mrak koji već godinama prekriva naš grad. Ne, nisu nam ga donijeli Imoćani, Hercegovci i ostali dežurni krivci za sve naše probleme. Mi smo ga sami stvorili svojim neosviještenim i nezrelim ponašanjem i neprijateljskim držanjem prema pojedincima, nositeljima naprednijih ideja. Jednom kad se prestanemo bojati ideja, krenuti ćemo naprijed.
komentiraj (8) * ispiši * #
Posjetili smo bivši talijanski koncentracijski logor na otoku Molatu
ponedjeljak , 08.09.2008.
Jučer je na Molatu svečano obilježena šezdeset i pet godišnjica oslobađanja talijanskog koncentracijskog logora kojeg su fašisti na otoku osnovali 1942. godine. Molatski logor bio je jedan od četrnaest takvih logora koje su Talijani osnovali na našem području. Na teritoriju Italije funkcioniralo je još dvjesto logora u koje su zatvarani Hrvati i Slovenci. Kroz Molat je prošlo oko dvadeset tisuća Hrvata, a oko tisuću ih je izgubilo život uslijed strijeljanja ili umiranja od katastrofalnih uvjeta koji su tamo vladali. U logoru su zatvarani ljudi svih dobnih i spolnih skupina. Žene, djeca, starci, trudnice, uhvaćeni partizanski simpatizeri i ostali. Tamo su bili podvrgnuti batinanju i iživljavanju koje su nad njima najčešće izvršavali talijanski crnokošuljaši. Posebno su ranjiva bila djeca, a osamdeset posto trudnica rađalo je mrtvu djecu ili živu koja su od slabosti umirala nakon nekoliko dana. U tome mračnom logoru pojedinac je preživljavao od 12 dekagrama kruha i litrom vode dnevno. Živjeli su od juhe i povrća, a mnoge su spašavali paketi koje su im slale obitelji, a koje su talijanski čuvari ponekad propuštali u logor. Još danas se vide talijanske karaule, sramotni stup srama, upravna zgrada i drugi ostaci toga koncentracijskog logora. Kad sam čuo da je organiziran put iz Zadra za Molat, znao sam da moram biti u tome trajektu. Skupa da jednim prijateljem obišao sam prelijepi otok Molat i ostatke logora. Obljetnica je svečano obilježena postavljanjem vijenaca u logoru i na groblju na kojem su pokopavani mrtvi logoraši, a na proslavu je došlo nekoliko stotina bivših logoraša, njihovih obitelji i drugih građana, a organizatori sve su bili Udruga logoraša, Grad Zadar i Vlada RH.
Kolovoz i rujan su mjeseci u kojima obilježavamo nekoliko obljetnica vezanih za Drugi svjetski rat, i najčešće se radi o datumima u kojima su glavni akteri bili talijanski fašisti. Krajem kolovoza 1943. godine talijansko Veliko fašističko vijeće izglasalo je nepovjerenje Benitu Mussoliniju i on je bio prisiljen dati ostavku. Ubrzo su Talijani započeli pregovore sa zapadnim Saveznicima, nakon čega je 8. rujna 1943. godine uslijedila kapitulacija fašističke Italije. Danas tako obilježavamo 65 godina od toga događaja. Talijanskom kapitulacijom nakratko je odahnuo narod Dalmacije, Istre i otoka, i to nakon godina talijanskog terora tijekom kojega su mnogi mučeni i ubijeni, talijanizirana su im osobna imena, mjesni i drugi toponimi, a najčišći hrvatski krajevi odvojeni su od matice zemlje. Mnogo je talijanskih žrtava tada ostavljeno, a rijetko tko je doživio obeštećenje ili bar ispriku talijanske države. I Vrgorska krajina je teško stradala od Talijana koji su ubili desetke ljudi i spalili stotine kuća i drugih objekata u našem kraju, a Talijane smatram posebno odgovornima za zločine koje su počinile talijanske pomoćne postrojbe sastavljene od četnika tijekom protupartizanske operacija „Albia“ 29. kolovoza 1942. godine tijekom koje je stradalo dvjestotinjak vrgorskih civila. Najgore od svega što nitko od talijanskih zločinaca odgovornih za ova ubojstva, logore i teror nije odgovarao. U današnje vrijeme kada doživljavamo pokušaje relativizacije i mijenjanja povijesti od strane talijanske strane, smatram potrebnim da upozorim, bar na meni dostupan skroman način, na povijesne činjenice koje usprkos moći i snazi jadranskog susjeda, nitko ne može izbrisati. Čast i slava žrtvama njihovim.
komentiraj (7) * ispiši * #
…I teško je nama šta bi tili bit ljudi, parimo nenormalni, ludi!
utorak , 02.09.2008.Puno toga u našoj zemlji ne valja. Tko to ne vidi, ili to radi namjerno ili je slijep pored zdravih očiju. Demokracija nam je pala na niske grane, nema kritičkog razmišljanja, nema vizionara, nema poštenja, društvo gotovo nepovratno otišlo u k… Samo se gleda kako nekoga prevariti, kako se preko veze snaći i da bi se do stiglo do cilja nije problem i preko mrtvih prelaziti. Za raju koja jedva preživljava serviraju se nove zgode Simone i Ante Gotovčevih, a koga briga za inflaciju i skup benzin. Neka nama tikvana sa skupim mobitelima, bijesnim automobilima i markiranom odjećom, šta će nam knjige, znanje i pamet. A ako se istroše i izlizaju Gotovci i Radeljaci, tu su uvijek ustaše i partizani. Neka se glupi narod zabavlja. Show, zvjezdice, ekskluzive i tabloidi, toga nikad dosta. Puno su važnije umotvorine Modnog hračka, nego što kaže neki ekonomski stručnjak ili čovjek od kulture. Koga briga što mlade obitelji žive desetljećima kao podstanari, dok i sami ne ostare. Koga briga za nezaposlene. Samo je bitno ulizati se onima na vlasti i kupit njihove mrvice sa poda. Što manje pameti i samoinicijative to bolje. No, da ja ne govorim puno, radije bi to prepustio grupi The Beat Fleat koja je u svoj pjesmi Heroji, fenomenalno ocrtala naše nakaradno društvo u kojem se prodaja državne imovine naziva dobrim poslom i gdje se marketingom zamagljuje katastrofalna situacija u kojoj se nalazimo. Bljak, u šta smo se pretvorili…
Heroji
U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu «samo izbroji»
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode
A na ulice su izašle curice, naše mlade snaše
U lov na nogometaše
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi
U glavama im plinovi, invalidi
Sve što vridi da in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto il mobitel
Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
Čin čuje Cecu il neki hit turbo folka
Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora, još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova otrovnija od olova
Šporka od šporkih poslova
A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja, blago sranja,
Ali nema više vizionara, legionara, revolucionara
Bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice
Prije nego sjebaše bolnice i tvornice
A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more
To nam ne mogu otet
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše
Šta guše guston maglon lošeg emotivnog naboja
Na plemenskom su stupnju razvoja
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
Nema digniteta, nema poštenja
Očenaš i Zdravomarije su cijena oproštenja
I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe
Kriminalci, a svi šute – papci
Suci, fratri, policajci
Jer su in rođaci u istoj stranci, ista banda
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
Lipa naša silovana
Heroji, ne tribaju nam puške ni pištolji
Samo čisto srce i ničeg se ne boj
komentiraj (2) * ispiši * #
