Filozofija use, nase i podase

Čitam na stranici Grada da je prije nekoliko dana održana sjednica Turističkog vijeća Grada Vrgorca, na koju su pozvani predstavnici svih mjesnih odbora i raznih udruga kako bi u organizaciji predstojeće Biklijade dali svoje prijedloge. Na taj se poziv gotovo nitko iz mjesnih odbora nije odazvao. Pa zar to nije jadno? Ako već nisu sposobni da u svojoj mjesnoj zajednici angažiraju četiri-pet ljudi koji bi postavili štand svoga sela na Biklijadi, onda su bar mogli doći na sjednicu vijeća i poslušati šta im se htjelo reći. Takva kronična neangažiranost u stvarima koje se tiče šire društvene koristi, u Vrgorcu nije nikakva novost. Onaj tko se aktivira u bilo čemu postaje predmet podsmjeha i izrugivanja, a ostatak populacije neambiciozno životari iz dana u dan, potpuno nespreman da sa filozofije use, nase i podase prijeđe na višu razinu kulturne nadgradnje i kvragu, izvuče se iz proklete anonimnosti u kojoj provodi svoj život.
Evo imamo tu fenomenalnu ideju autohtone manifestacije - Biklijadu, na koju je svatko pozvan: mjesne zajednice, pojedini zaseoci, udruge, grupe i pojedinci i ne treba biti Einstein da bi se organizirao jedan štand. Malo mašte u prezentiranju proizvoda svoga sela naprosto mora rezultirati uspjehom. Priče kako se nema vremena ne prihvaćam, jer ako moja majka koja crnči ujutro na pijaci, a popodne na selu, stigne organizirati (vjerojatno najbolji pojedinačni) štand na Biklijadi, onda mogu svi oni koji cijele dane provode po vrgorskim kafićima ili na zidićima u selima sa pivom u ruci ogovarajući druge ljude. Primjer Biklijade možemo primijeniti na brojne druge projekte u našem gradu: Vrgoračke Novine, vrgorske blogove, Mrckov Memorijal, Dane Jagoda i sl. Svi su voljni kritizirati i pljuvati, a nitko se nije voljan uključiti.
No, međutim zašto bi se netko aktivirao u stvarima od šire društvene koristi kad je puno lakše, zanimljivije i zabavnije etiketirati one „čudake“ koji su se drznuli pokrenuti. Na taj vrlo lak i jednostavan način možeš opravdati sebe i nastaviti svoje daljnje anonimno životarenje. Pa se mi Vrgorčani pitamo odakle ovaj kulturno-intelektualni mrak koji već godinama prekriva naš grad. Ne, nisu nam ga donijeli Imoćani, Hercegovci i ostali dežurni krivci za sve naše probleme. Mi smo ga sami stvorili svojim neosviještenim i nezrelim ponašanjem i neprijateljskim držanjem prema pojedincima, nositeljima naprednijih ideja. Jednom kad se prestanemo bojati ideja, krenuti ćemo naprijed.