Mletačko-osmanske granice u Vrgorskoj krajini 1699. i 1718. godine

Kako nam je poznato Vrgorac se tijekom osmanske vlasti razvio u manje muslimansko mjesto a tijekom ratova u 16. i 17. stoljeću u njemu je izgrađeno ili nadograđeno više raznih fortifikacija koje su na prvom mjestu, štitile osmanske interese u ovom kraju od upada iz Primorja. Vrgorac je tada bio nahija, a sve važnije vojne položaje u krajini tada su vršili pripadnici poznatijih vrgorskih muslimanskih obitelji kakvi su na primjer bili Cukarinovići. Tijekom Kandijskog rata (1645.-1669.) Vrgorska krajina je skupa sa okolnim područjima doživjela velika stradanja, ali je ostala pod vlašću osmanske carevine. Novi rat koji je započeo protuudarima kršćanskih sila (Austrija, Poljska, Sveta Stolica) nakon osmanskog poraza pod Bečom 1683. godine, u našem području započeo je ulaskom Mletačke Republike u rat 1684. godine. Združene snage Mletačke Republike i lokalnog morlačkog stanovništva potpuno su uzdrmali osmansku vlast u Dalmatinskoj Zagori nakon čega je uslijedilo padanje većine osmanskih utvrda pod mletačku vlast. Mnogi krajeve Turci su napustili i prije ulaska Mletačke Republike u rat uslijed napada i diverzantskih akcija lokalnog stanovništva. Tako je 1684. godine cijelo Makarsko primorje prešlo pod mletačku vlast. Krajem 1690. godine mletačko-morlačkom akcijom koja je krenula iz Zaostroga preko Rilića, osvojen je Vrgorac. Jednom drugom akcijom 1694. godine osvojeni su zapadni dijelovi krajine zapadno od Matokita i Mihovila. 1699. godine završen je rat između kršćanskih sila i Osmanskog carstva. Mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima povučene su nove granice koje su velikim dijelom pokrivale i hrvatske zemlje. Granica Mletačke Republike i Osmanskog Carstva u Vrgorskoj krajini detaljnije je određena radom dviju graničnih komisija 1701. godine koje su pomoću gomila odredile razgraničenja. Granica je dobila ime po mletačkom komesaru za razgraničenje Giovanniju Grimaniju i prozvana Linea Grimani, a novoosvojeno mletačko područje koje se nalazilo zapadno od te linije prozvano je novim posjedom ili „acquisto nuovo“. Granica je tada povučena sredinom Rašćana preko planina Mihovila i Matokita, obilazila je vrgorsku tvrđavu graničnim lukom i nastavljala prema Velikom Prologu. Spomenuti granični luk oko Vrgorca iz 1690. godine bio je znatno manji od današnjeg tako da su Mlečani dobili samo djeliće sjevernog dijela Rastoka. Zapadni dijelovi krajine sa Vrgorcem potpali su pod mletačku vlast, a istočni dijelovi krajine su još osamnaest godina ostati pod osmanskom upravom. Granica je podijelila neka sela, što je pričinjavalo velike probleme stanovništvu. Ovom granicom dijelovi sela Rašćane, Kozica i Zavojane ostali su na osmanskom teritoriju, dok su Poljica, Mijaca, Prapatnica, Orah i Potprolog u potpunosti ostali osmanski. Vrgorac, Kotezi, Vina, Prolog i najveći dijelovi Zavojana i Kozice su pripali Mlečanima koji su u slijedećim godinama tu doseljavali morlačko stanovništvo najviše iz zapadne Hercegovine.
Osmog prosinca 1714. godine Osmansko Carstvo je navijestilo rat Mletačkoj Republici u namjeri da joj oduzme Moreju (Peloponez). Rat je započeo 1715., a godinu poslije u njega se uključila i Austrija. Ovaj rat je okončan Požarevačkim mirom koji su zaraćene strane sklopile 1718. godine. Njime je dogovorena granica koja je išla između Cetine i Neretve istočno od Imotskog, Vrgorca i Metkovića. Osvojena je Imotska krajina i istočni dijelovi Vrgorske krajine na koje se proširilo ime Dalmacija. U Vrgorskoj krajini najveći teritorijalni dobici Mletačke Republike ostvareni su na samom sjeveru i sjeveroistoku krajine. U mletački teritorij Vrgorske krajine uključen je ostatak sela Rašćane, veći teritorij Kozičkih Poljica, dio Kozice i Zavojana, zatim sela Stilja i Mijaca, Prapratnica, Orah, ostatak Banje i Potprolog. Ovo područje su Mlečani zvali „Aquisto nouvissimo“. Kao što je i karlovačka granica 1701. određena većim graničnim gomilama, ista je praksa učinjena i nakon mira u Požarevcu. Tada podignute granične gomile kod Banje, Potprologa i Crvenog Grma vidljive su do danas. Ovim zadnjim razgraničenjem cijela je Vrgorska krajina uključena u sastav Mletačke Republike, a tada povučena granica zadržala se do danas i podijelila je ovdašnji narod na Dalmatince i Hercegovce.