…I teško je nama šta bi tili bit ljudi, parimo nenormalni, ludi!

Puno toga u našoj zemlji ne valja. Tko to ne vidi, ili to radi namjerno ili je slijep pored zdravih očiju. Demokracija nam je pala na niske grane, nema kritičkog razmišljanja, nema vizionara, nema poštenja, društvo gotovo nepovratno otišlo u k… Samo se gleda kako nekoga prevariti, kako se preko veze snaći i da bi se do stiglo do cilja nije problem i preko mrtvih prelaziti. Za raju koja jedva preživljava serviraju se nove zgode Simone i Ante Gotovčevih, a koga briga za inflaciju i skup benzin. Neka nama tikvana sa skupim mobitelima, bijesnim automobilima i markiranom odjećom, šta će nam knjige, znanje i pamet. A ako se istroše i izlizaju Gotovci i Radeljaci, tu su uvijek ustaše i partizani. Neka se glupi narod zabavlja. Show, zvjezdice, ekskluzive i tabloidi, toga nikad dosta. Puno su važnije umotvorine Modnog hračka, nego što kaže neki ekonomski stručnjak ili čovjek od kulture. Koga briga što mlade obitelji žive desetljećima kao podstanari, dok i sami ne ostare. Koga briga za nezaposlene. Samo je bitno ulizati se onima na vlasti i kupit njihove mrvice sa poda. Što manje pameti i samoinicijative to bolje. No, da ja ne govorim puno, radije bi to prepustio grupi The Beat Fleat koja je u svoj pjesmi Heroji, fenomenalno ocrtala naše nakaradno društvo u kojem se prodaja državne imovine naziva dobrim poslom i gdje se marketingom zamagljuje katastrofalna situacija u kojoj se nalazimo. Bljak, u šta smo se pretvorili…

Heroji
U zemlji apsurda zakon je ka Burda
Pa se po njemu kroji sve po zakonu «samo izbroji»
I začepi pravu rupu, to je lako
Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
Zajebat sve nas, ma nema problema
Zakon je pun rupa poput goblena
Pa vezi sliku za sebe, rođake i priku
Baci kost pasima šta nose palice
Sitne ribe pune marice dok pametne glavice biže priko granice
A preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode

A na ulice su izašle curice, naše mlade snaše
U lov na nogometaše
Ali im paše i druga mogućnost
Sve dok je sigurnost izvjesna budućnost
Nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice
Pa bi tile bit misice i na modne pistice
To su nova iskustva koja otvaraju vrata auta od faca velikog formata
Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi
U glavama im plinovi, invalidi
Sve što vridi da in je roditelj
Smisao života je ko ima bolji auto il mobitel

Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan
Čin čuje Cecu il neki hit turbo folka
Tu nema sriće, sve je gluma
Ljubav odnosi bujica tekućih računa
Sve do Crnog mora, još crnje i gore u Mrtvo more
Tu nema života, samo svota
Nema snova, samo lova otrovnija od olova
Šporka od šporkih poslova

A ekipa u kvartu pije pive bez perspektive
Izvukli su krive karte, krivo vrime, krivo misto
Obećanja, blago sranja,
Ali nema više vizionara, legionara, revolucionara
Bolest gora od SARSA u ime svoga boga Marsa
Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice
Prije nego sjebaše bolnice i tvornice

A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit
Imat nešto u banci da me ne hrane starci
Život je bijedan, al se ne dan
Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan
I teško je nama šta bi tili bit ljudi
Parimo nenormalni, ludi
Al smo oni šta se bore kad je najgore
Dio smo faune i flore
Imamo ljubav i more

To nam ne mogu otet
Kod nas drugi vitar puše
Ne mogu se popet do nas sitne duše
Šta guše guston maglon lošeg emotivnog naboja
Na plemenskom su stupnju razvoja
Ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora
Voze linijom najmanjeg otpora
Nema digniteta, nema poštenja
Očenaš i Zdravomarije su cijena oproštenja
I nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe
Kriminalci, a svi šute – papci
Suci, fratri, policajci
Jer su in rođaci u istoj stranci, ista banda
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
A mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama
Lipa naša silovana

Heroji, ne tribaju nam puške ni pištolji
Samo čisto srce i ničeg se ne boj