Mučan posjet Vukovaru

petak , 09.05.2008.

Studenti četvrte godine geografije su i ove godine posjetili jedan od hrvatskih krajeva u sklopu svoje terenske nastave. Ove godine obišli smo Kordun, Banovinu, Slavoniju, Baranju i Srijem. Bilo je jako dobro, kao i svake godine. Od svih gradova lijepe i ravne Slavonije i Srijema koje smo posjetili najveći trag ostavio je na nas Vukovar - Grad Heroj. Ovaj zadnji dodatak njegovu imenu nitko ne može posve shvatiti dok tamo ne dođe. Tragovi rata su na svakom koraku, ali je primjetna i obnova u ratu srušenih objekata. No objekti će se brzo obnoviti, ali kad su u pitanju međunacionalni odnosi situacija je mnogo složenija. Grad je još uvijek razdijeljen na naše i njihove kafiće, školske razrede, vrtiće i sl. i sve to ide nekako presporo. Posjetili smo vukovarsku bolnicu. Dolazak u tu zgradu prvi put nas je stvarno suočio sa tužnom najnovijom poviješću grada Vukovara. U obnovi bolnice donji hodnici i atomsko sklonište su minimalno promijenjeni i sve je ostavljeno onako kako je to cijela Hrvatska gledala na televiziji krajem 1991. nakon pada grada, osim što su prave ljude zamijenile lutke. Mračne i jezive prostorije bez prozora, ruševni strop od pada "krmača" na bolnicu, jezivi glas glumca koji iščitava imena poginulih branitelja ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim. Prema informacijama našeg vodiča, na bolnicu je dnevno padalo oko 70-80 granata i nikoga očito nije zanimao veliki crveni križ koji se nalazio na krovu te zgrade. Nakon izlaska iz bolnice među nama je vladala tišina - bilo smo potpuno zaprepašteni onim što smo vidjeli, imali smo osjećaj da se u zidove toga skloništa uvukla sva patnja i bol ranjenika koji su dolje proveli četiri mjeseca, u krvi, znoju, buki granata, smrti. DA SE NIKAD NE ZABORAVI - to smo svi izgovarali. Ovo mjesto treba biti podsjetnik na najbolje i najgore što rat iz nekog čovjeka može izvući.
Nakon bolnice posjetili smo još jedno potresno mjesto, a to je Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata koje se nalazi nekoliko kilometara od centra grada. Tu su pokopani hrvatski branitelji poginuli u borbi za Vukovar ili oni koji su umrli naknadno od posljedica ranjavanja, mučenja i branitelji koji su umrli poslije rata. Groblje je prelijepo uređeno u čast hrvatskim braniteljima. Odlučeno je da svaki grob mora biti isti, a jedino se minimalno izdvajaju dva, onaj generala Blage Zadre, zapovjednika obrane grada kojega je mjesec dana prije pada pokosio mitraljez sa tenka i onaj Marka Babića, legendarnog zapovjednika Trpinjske ceste koji je nakon Zadrine smrti preuzeo zapovjedništvo nad gradom. Umro je lani. U spomen na 938 žrtava Vukovara postavljeno je isto toliko bijelih križeva, svaki u milimetar isti. U spomen knjigu groblja upisao sam jednu rečenicu: HVALA VAM HRABRI HRVATSKI VITEZOVI, U IME VRGORSKE KRAJINE!!! Nisam se samo želio potpisati, osjetio sam potrebu da dodam još jednu rečenicu.
Najpotresniji je bio posjet Ovčari. Prije rata to je bila je farma u sklopu VUPIK-a i u njen je skladišni dio doveden veliki broj vukovarskih ranjenika i branitelja iz bolnice. 200 ljudi je ubijeno, a 61 nestao (vjerovatno također ubijeni i pokopani u masovnu bolnicu koja dosad nije otkrivena). U nedavnom uređenju spomen područja Ovčara na zidove skladišta su postavljene slike ubijenih i nestalih branitelja i ranjenika, a crveni laser stalno ispisuje njihova imena. Na rubnim dijelovima poda postavljeno je staklo ispod kojega su postavljeni osobni dokumenti poginulih koji su pronađeni tijekom eshumacije i koje su članovi obitelji donijeli naknadno. U tom skladištu, originalna su ostala velika ulazna metalna vrata koja su simbolično zaglavljena - da se nikad više ne zatvore.
Iako je ovaj posjet Vukovaru bio za mnoge od nas bio mučan i bolan, drago mi je što smo gore išli. Na jednom mjestu smo mogli vidjeti koliko nisko neka osoba može spasti da ubije dijete od šest mjeseci ili baku od 104 godine, kakva li je to zvijer koju malo dijete ili bakica ugrožava!? Ali također smo na istom tom mjestu bili svjedoci nadljudske hrabrosti i odricanja koja su pretrpjeli Vukovarci u svojoj Golgoti. DA SE NIKAD NE ZABORAVI!!!

<< Arhiva >>