Komentari

vrgorac.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • poljičanin

    One koji pokušavaju umanjiti ili krivo prikazati ili čak nedaj Bože zataškati događaje iz Domovinskog rata triba sankcionirat jednako kao i one koji kažu da se Holokaust nije dogodio!

    avatar

    09.05.2008. (17:26)    -   -   -   -  

  • vuk karadžić

    Ne bih mješao holokaust sa domovinskim ratom. Ne znam na što aludira Poljičanin?

    avatar

    10.05.2008. (17:14)    -   -   -   -  

  • igrač iz sjene

    I ja sam se slično osjeća prilikom posjeta Vukovaru!Zbilja i danas me prolaze trnci kada se prisjetim stravičnih scena iz Vukovar.Nisam propustio ni jedan dokumentarac o Vukovaru i njegovim borcima.To su bili istinski heroji koje je država zaboravila,ali narod nije.Odrastajući,shvatio sam da je Vukovar grad heroj ali izdani heroj!U prilog tome postoje istinite činjenice koje nitko nemože opovrgnuti.Uzmimo primjer samo glavnog zapovjednika hrvatskih snaga u vukovaru-Milu Dedakovića-Jastreba.Čovik je dao sebe u obranu grada a šta je zauzvrat dobio nakon što se je uspio probiti iz obruča.Dobijo je 10 dana neprekidnog batinanja u Zagrebu od strane hravatske policije jer je pripremao "državni udar" sa tadašnjim vođom hsp-a.Moš mislit,priprema udar na državnu vlast iz opkoljenog Vukovara.Da stvar bude još nelogičnija pojedinim hrvatskim vojnicima nije dopušteno da idu u proboj prema Vukovaru.Tu mislim na 300-njak Hos-ovaca kojima Merčep nije dozvolija da krenu u pomoć Vukovaru nego ih je razoruža i zatvorio u osjeku do pada Vukovara.20 tenkova iz tadašnje tvornice u Slavonskom Brodu otpremljeni su preko Rijeke u Kuvajt gdje su prodani umjesto da završe na vukovaskom ratištu.Nakon rata vukovarski branitelji su razbacani diljem Hrvatske i Hercegovine,poglavito Kupresa.Slušao sam jednom intervju sa jednim vukovarcem koji se je nastavio boriti na kupreškom ratištu,rekao je da tamo zatekao sanduke municije i oružja na kojima je bilo napisano da su namjenjeni obrani Vukovara.Da negovorimo o recenziranim izvještajima Siniše Glavaševića,koji je i prije pada Vukovara prozivao Tuđmana i Šuška zašto dopuštaju da Vukovar padne!Hrvatska je u ratu imala 200-njak general,pa general je bio i tuđmanov sin koji i nezna kako kalašnjikov izgleda,pa ja se pitam kako to da ni jedan vukovarac za vrijeme rata nije postao general.Tadašnji državni vrh je odlučijo žrtvovat Vukovar zbog svjetske promiđžbe,u tome je i uspio ali nije uspio da se zataška istina o ponosnim braniteljima i herojskom gradu na Dunavu.

    avatar

    12.05.2008. (00:11)    -   -   -   -  

  • Vrgorčanin

    @vuče, pa ne triba velika mudrost da bi to skonta, mislija je na nevine žrtve koje su ta dva događaja ostavila iza sebe.

    avatar

    12.05.2008. (08:31)    -   -   -   -  

  • vuk karadžić

    Ma jasno je meni za nevine žrtve ali zašto komparirati ta dva pojma. Di mu je to palo na pamet.
    vuk

    avatar

    13.05.2008. (12:20)    -   -   -   -  

  • poljičanin

    Onda si ti retardiran Vuče ako nisi shvatio. U Njemačkoj je kažnjivo njekati Holokaust i ja sam želio reći da bi i kod nas tribalo uvest zakon za te koji umanjuju žrtve Domovinskog rata. Neznam šta ti nije jasno i u čemu ti vidiš problem?

    avatar

    13.05.2008. (14:02)    -   -   -   -  

  • vuk karadžić

    Uuuu, što ti djeliš krasne nazive, možda ti je retardirana...... da ne budem prost kao ti. Samo sam rekao zašto uspoređivati holokaust s domovinskim ratom, a što nas briga kako je u Njemačkoj, pa kod njih je sve zabranjeno. O kakvoj slobodi i demokraciji mi onda govorimo na zapadu..... Zašto holokaust pišeš velikim slovom, ni to mi nije jasno. Znam samo da je to novokomponirana riječ...

    avatar

    14.05.2008. (14:48)    -   -   -   -  

  • ivanka

    Prije nekoliko dana posjetih Vukovar, grad koji je u meni izazvao i previše emocija. Nakon 19 godina na prvi pogled sve se čini isto, no već na drugi osjetih duh koji je davno umro. Kad kažem Vukovar, grad, duh, mislim na ljude koji su ovdje nekad živjeli i one koji su preživjeli i na one koji su se vratili.
    Već sama pomisao da idem u taj grad u meni je potaknula čudne emocije, poput djeteta koje se veseli majci a strahuje hoće li se ostvariti njegova očekivanja.

    Poneka ruševina upućuje slučajnog prolaznika da su se događale nekad davno strahote, pokoji izgubljen pogled u daljinu, staro ispaćeno lice bake uz cestu samo je odraz nečeg što je postalo dio njih.
    Smijeh djece u parku otkriva novo svijetlo.

    Uputih se na groblje, zelenu ledinu prepunu prerano izgubljenih života, pomoliti se u miru i tišini.
    Cvijeće, svijeće, grobovi, vijenac zahvalnosti na središnjem dijelu upućuje na nedavni praznik kojim je obilježen dan zahvalnosti , pitam se u ime ovih mladih izgubljenih života, zar je zahvalnost nešto što se moralo posebno obilježiti zar to nije istinski osjećaj koji bi trebao biti u svakom od nas, ne volim praznike, ne volim licemjernost.
    S tugom napustih mjesto vječnog mira i spokoja i uputih se na Dunav.

    A Dunav kao Dunav, razigran, nemiran, kao da želi ispričati priču prošlih vremena pa se trudi ove male brodiće dignuti što više u zrak, kao da moli nezaborav.

    U daljini ugledah brod, stoji usidren, kao i prije 19 godina samo ovaj put simbolizira nešto drugo. Sjedoh na terasu broda i zagledah se u daljinu, pogled mi se izgubio u mutnoj vodi Dunava, sreća i tuga se izmjenjivaše. Koliko emocija čovjek može podnijeti a da ne pusti suzu, ili je to suza u mom oku a ne vjetar koji je donosio miris druge strane Dunava.

    avatar

    12.08.2009. (23:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...