Što radi Zavičajna udruga Vrgoračke krajine?

četvrtak , 29.11.2007.

Prema podacima onih koji znaju bolje od mene, u Gradu Splitu živi oko tri tisuće Vrgorčana i njihovih potomaka. Naravno kako su mnogi od njih ostali povezani sa starim krajem, u Splitu je 29. svibnja 1984. godine osnovana Zavičajna udruga Vrgoračke krajine. U opisu djelatnosti se kaže kako joj je svrha postojanja : okupljanje Vrgorčana i prijatelja vrgoračkog kraja u svrhu poticanja svekolikog razvitka vrgoračkog područja; organiziranje kulturnih, športskih i humanitarnih priredbi; pomaganje socijalno ugroženih osoba, a posebice hrvatskih branitelja; njegovanje i promicanje izvornih vrijednosti vrgoračkog kraja. Predsjednik udruge je Drago Radić, a tajnik Jurica Miljak. No nije baš sve tako pozitivno kako se dade iščitati iz gornjih redaka. Naime, o čemu se radi? U svibnju 2004. godine, što znači prije tri i pol godine udruga je u Splitu proslavila dvadesetu godišnjicu postojanja. Tada je predsjednik udruge za Slobodnu Dalmaciju izjavio kako je ...uvijek je u središtu pozornosti rada Udruge odnos prema gradovima Splitu i Vrgorcu, odnosno pomoć u približavanju i suradnji tih dvaju drevnih hrvatskih gradova, te odnos prema pojedincu kroz razne vidove humanitarne pomoći. Također je ukazao na potrebu angažmana i mlađih ljudi u radu Udruge. Naravno jasno je značenje ove zadnje rečenice. Kako sam i sam član jedne udruge, znam da rečenica "o potrebi uključivanja mlađih ljudi u udrugu" znači da udruga ovisi o nekolicini starijih ljudi koji još mare i da joj baš ne cvjetaju ruže. Na proslavi dvadesete godišnjice Radić je također najavio skoro izlaženje Zbornika Vrgoračke krajine kao najvećeg intelektualnog doprinosa članova Udruge svom rodnom kraju. Prošle su tri i pol godine, ali taj pompozno najavljivani zbornik još nije ugledao svjetlo dana. U novcu vjerovatno nije problem, jer vjerujem da bi Grad Vrgorac i razni gospodarski objekti financirali izlaženje zbornika, kao što su financirali slične knjige i do sada. Pa u čemu je onda problem? Koliko sam uspio doznati problem je u međusobnom sukobu članova udruge koji ne ide nikome na čast. Vrgorska gradska uprava je pokušala intervenirati kako bi smirila sukobe, ali izgleda da ni to nije pomoglo. E ako je sve to istina pitam se koja korist onda od te udruge. Prvo većina nas ne zna što ona zapravo radi, jer nije našla načina da promovira svoj rad, npr. preko interneta, što samo po sebi dokazuje da joj fali mladih i ambicioznih ljudi. Zatim neizlaženje najavljivanog zbornika je velika sramota, ali ništa me više ne čudi kod naših ljudi, nebitno dali žive u domaji ili dijaspori.
Iz gornjih rečenica je očito da je udruga u lošoj situaciji i da joj je potrebna ozbiljna reforma i to uvođenjem mlađih ljudi u njen rad kako bi se održala. I potrebno je naći način promocije njena rada. Znam i sam kako je moje vršnjake teško nagovoriti da se bave bilo kakvim korisnim radom, ali ako mladi Splićani vrgorskog podrijetla neće da se uhvate u koštac sa problemima udruge, onda je i njeno samo postojanje beskorisno.

Izbori, izbori...

petak , 23.11.2007.

Bliže se izbori. Naravno nije mi na kraj pameti da vam sugeriram za koga ćete glasati, kao što se dosad na ovom blogu i nisam svrstavao ni za jednu političku opciju, niti ne namjeravam. Ali vam savjetujem sljedeće: u nedjelju kada dođete na svoje izborno mjesto i dobijete glasački listić, pokušajte se maknuti od ideologija i politikanstava i dobro promislite da li će stranka ili nezavina lista za koju se odlučite donijeti boljitak Vrgorcu i Vrgorskoj krajini. Hoće li stranka za koju se opredjelite izvući Vrgorac iz teške anonimnosti u kojoj se već dugo nalazi? Hoće li se političari stranke koju zaokružite u Vrgorcu opet pojaviti tek za četiri godine, ili će sustavno raditi za njen boljitak? Ja nažalost neću tada biti doma, i neću glasati. Mogao sam izvaditi potvrdu i glasati u Zadru, ali to nije moja izborna jedinica i ne interesira me glasanje ovdje.
Puno je pitanja koje morate postaviti sebi prije nego zaokružite neku stranku, i nadam se da to nećete činiti običnim automatizmom i da ćete dobro promisliti tko će po vašem mišljenju učiniti sve kako bi vi u Vrgorcu bolje živjeli. Tko će vam omogućiti posao kako ne bi morali ići trbuhom za kruhom po Hrvatskoj (kao mnoge prijašnje generacije) i sl.? Dobro pazite i sretno. Eto toliko od mene.

Dragljane

ponedjeljak , 19.11.2007.

Etimologija naziva sela Dragljane dolazi od riječi draga (u značenju dužeg usjeka u brdu, poprijeko koje najčešće ide put). Selo Dragljane nalazi se nalazi se desetak kilometara sjeverozapadno od Vrgorca duž županijske ceste D62, te tri i pol kilometra jugoistočno od Kozice. Smješteno je u župsko-rašćanskoj udolini na nadmorskoj visini od oko 290 metara. Mjesna zajednica Dragljane graniče sa 5 mjesnih zajednica (Kozica, Zavojane, Kljenak, Duge Njiva i Vlaka). Selo se dijeli na zaseoke Majstroviće, Vujčiće i Jelaše. Zauzima dosta malenu površinu (s obzirom na veličinu obližnjih mjesnih zajednica u SZ Grada Vrgorca) od 6,85km2 ili 2,47% Grada Vrgorca. Broji ukupno 94 stanovnika, što u ukupnom udjeli Grada Vrgorca iznosi tek 1,24%. Gustoća naseljenosti iznosi tek 13,41 st/km2, što je duplo manje od prosjeka, ionako slabo naseljenog, Grada Vrgorca.
Dragljane se prvi put spominju u Kreševskoj povelji iz 1434. godine, no taj je kraj bio naseljen mnogo ranije. Tome svjedoči pretpovijesna gomila koja dokazuje da je dragljanski kraj bio naseljen i u prapovijesti. Kod dragljanske crkve sv. Ante se nalazi i srednjovjekovna nekropola stećaka koja dokazuje kontinuitet naseljenosti. Dragljane su u kasnom srednjem vijeku pripadale humskoj Gorskoj župi, a pod osmansku vlast ću pali vjerojatno kad i ostatak krajine, tj. u zadnjoj četvrtini 15. stoljeća. Tijekom turske okupacije kršćanska raja je bila potpuno obespravljena, a kraj je demografski potpuno ispražnjen nemirnim razdobljima između Kandijskog (1645.-1669.) i Morejskog rata (1684.-1699.). Nakon mletačkog osvajanja Vrgorske krajine cijeli je kraj koloniziran hercegovačkim obiteljima koje su vođene svojim glavarima, a nakon dogovora sa mletačkim vlastima, prešle iz sela u okolici Mostara koja su bila pod osmanskom vlašću, na oslobođeno područje Vrgorske krajine.
Stanovništvo Dragljana hrvatske je narodnosti i katoličke vjere. Dragljane pripadaju zavojanskoj župi Rođenja Blažene Djevice Marije, koja je osnovana 1696. godine kada je odlukom mletačkih vlasti dodijeljena franjevcima iz samostana u Živogošću, koji su se brinuli da njeno stanovništvo još u tursko doba. Župa je poslije dodijeljena franjevačkom samostanu u Makarskoj. Sjedište župe je otpočetka bilo u Zavojanima. Nakon požara župne kuće 1946. godine, župnik se naselio u staroj kući u Dragljanima. Godine 1959. kuću je zahvatio požar u kojem je izgorio krov i župne knjige. Knjiga je 1964. godine obnovljena. Crkva sv. Ante u Dragljanima je područna crkva navedene župe, i sakralni je spomenik. Sagrađena je u 18. stoljeću tijekom mletačke vladavine, ali se smatra da je mlađa od župne crkve u Zavojanima. Odlukom makarskog biskupa Fabijana Blaškovića crkva je 1779. godine proširena. Današnji izgled dobila je 1821. godine. 1910. uz crkvu se počeo graditi kameni zvonik koji nije dovršen. Iza zvonika se nalazi nadsvođena otvorena kapelica. Crkva je smještena na brežuljku podno kojeg je postojao turski bunar koji je 1933. godine uređen. Za crkvu se kaže kako je „…u novije vrijeme nadograđen zvonika s jednim katom za zvona i niskim završetkom na četiri vode, i uređen je krov, a unutrašnjost je u zapuštenom stanju. “ Misa se u njoj slavi samo na blagdan sv. Ante. Crkva ima dimenzije 18,40x6,90 metara. Kod crkve sv. Ante se nalazi i groblje za stanovnike toga kraja. Ono je postojalo još u srednjem vijeku čemu svjedoči već spomenuta nekropola stećaka, koje su dijelovi ugrađeni i u zid crkve.
Tijekom Drugog svjetskog rata u Dragljanima je živote izgubilo 59 njegovih stanovnika, od čega je čak 21 poginuo tijekom četničkog divljanja Vrgorskom krajinom 29. kolovoza 1941. godine. Od 59 poginulih bilo je 16 Majstrovića, 16 Jovića, 11 Majića, 6 Jelaša, 4 Vujčića, 3 Vulete, 2 Oršulića i 1 Maršić.
U svibnju 1944., dok su još trajale borbe, tadašnja Općina Vrgorac je odlukom partizanskih vlasti pretvorena u kotar koji je podijeljen na u dvije općine; Vrgorac i Dragljane. Novoosnovanu općinu Dragljane činila su sela: Dragljane, Duge Njive, Kozica, Kljenak, Mijaca, Poljica (Kozička), Vlaka i Zavojane (nažalost ne posjedujem podatke o funkcioniranju te općine niti kada je ukinuta). Što se tiče broja stanovnika sela, ono je kroz 14 popisa stanovništva od 1857. do 2001. imalo nepravilna kretanja. 1857. godine u selu je živio 241 stanovnika, a 1869. godine čak 505 stanovnika. To je bio brojčano najveći rast broja stanovnika u selu u jednom međupopisnom razdoblju. 1880. broj stanovnika je pao na 270, a 1890. na 253. Od tada pa do Drugog svjetskog rata broj stanovnika sela neprestano raste 1900. (256), 1910. (235), 1921. (427) te 1931. čak 508 stanovnika što je najveći broj stanovnika sela u povijesti. Nakon Drugog svjetskog rata, tj 1948. selo broji samo 214 stanovnika. 1953. godine selo broji točno 300 stanovnika. 1961. broj stanovnika se neznatno smanjio i tada ih u selu živi 288. Teški demografski pad uslijedio je u slijedećem popisu iz 1971. kada selo nastanjuju samo 42 stanovnika (u razdoblju 1961-1971. SZ dio Vrgorske krajine je zahvatilo najjače iseljavanje). 1981. situacija je bila nešto povoljnija (154), ali broj stanovnika 1991. ponovno pada (115). Zadnji popis iz 2001. zabilježio je 94 stanovnika u Dragljanima.
Selo ima osnovnu školu sa otvorenim športskim terenom i poštu.
Koja je budućnost Dragljana? U Prostornom planu Grada Vrgorca predviđena je afirmacija gradskog centra, te razvoj područnih centara Zavojane, Veliki Prolog i Dragljane. Prolazak autoceste kroz taj kraj vjerojatno će također doprinijeti njegovom demografskom i gospodarskom oporavku.

1. godina

srijeda , 14.11.2007.

Evo dragi prijatelji, danas se navršava točno godinu dana od pokretanja ovog bloga. Ovaj blog je pokrenut u svrhu obrazovanja svih koji to žele. Napisao sam ukupno 118 postova, a većina njih se ticala povijesti, geografije i svakodnevnih događaja u Vrgorskoj krajini. Zbog čega sam se uopće latio uređivanja ovoga bloga? Studirajući u Zadru nalazio sam mnoštvo svakakvih činjenica i kratkih crtica iz povijesti Vrgorske krajine. Razmišljao sam kako bi bilo dobro da se te neke stvari objave, kako bi bile dostupne svim Vrgorčankama i Vrgorčanima koji drže do svojih korijena i žele znati nešto više o svojim precima. Moju namjeru su ljudi očito prepoznali, čemu svjedoče brojni mailovi i razni drugi kontakti sa desecima ljudi iz Vrgorca i Vrgorske krajine, cijele Hrvatske i dijaspore koji su mi davali potporu u mome radu. Njihovi konstruktivni komentari doprinijeli su uređivanju ovoga bloga. Pomagali su nadopunjujući razne teme, kao i upozoravali na moje eventualne grješke. Svima njima hvala. Naravno bilo je i onih drugih, raznih primitivaca i grintavih baba koji su jaki na riječima, ali slabi na dijelima, pa na njih neću trošiti riječi.
Tijekom ove godine imao sam želju objaviti još mnoštvo raznih tema, ali kako sam ovu godinu bio zaokupljen volontiranjem u studentskoj udruzi Aktivni Student (AKSTU) Zadar, čiji služben blog uređujem (i tamo sam napisao 60-tak tekstova), mnogo toga nije ostvareno. Nadam se da ću u budućnosti imati više vremena za to.
Svjestan sam se ovaj blog najčešće ne bavi stvarima koji se tiču velikog broja ljudi, već se tiče manjeg broja Vrgorčana koji drže do svoje povijesti i svih ljudi otvorenih pogleda u našem kraju, a kako je takvih u Vrgorskoj krajinu vrlo malo, jasno je zašto zanimanje za ovaj blog nije veliko za neke druge. No meni to uopće ne smeta, budući da je blog, kako sam i naveo, za biranu publiku.
Zahvaljujući ovome blogu, kada sam bio u Vrgorcu, zaustavljali su me razni ljudi čestitajući mi što sam se pozabavio Vrgorskom krajinom i njenom poviješću, što samo po sebi dokazuje da su naši sugrađani željni znanja o svojim precima, a to znači o samima sebi. U nedostatku intelektualaca u Vrgorcu, a time i njihovih članaka i predavanja, ovaj blog se pokazao kao izvrstan nadomjestak. Naravno ja i dalje namjeravam pisati (neki moji članci o Vrgorskoj krajini će uskoro biti objavljeni), a kako često, to će ovisiti o mojim obvezama u Zadru. Volio bih da mi vi dragi čitatelji kažate što mislite o ovome blogu. Da li je on što koristio i da li ga se isplati uređivati, te kakve bi teme željeli da u budućnosti objavljujem. Sve vas lipo pozdravljam.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>