Etimologija naziva sela Dragljane dolazi od riječi draga (u značenju dužeg usjeka u brdu, poprijeko koje najčešće ide put). Selo Dragljane nalazi se nalazi se desetak kilometara sjeverozapadno od Vrgorca duž županijske ceste D62, te tri i pol kilometra jugoistočno od Kozice. Smješteno je u župsko-rašćanskoj udolini na nadmorskoj visini od oko 290 metara. Mjesna zajednica Dragljane graniče sa 5 mjesnih zajednica (Kozica, Zavojane, Kljenak, Duge Njiva i Vlaka). Selo se dijeli na zaseoke Majstroviće, Vujčiće i Jelaše. Zauzima dosta malenu površinu (s obzirom na veličinu obližnjih mjesnih zajednica u SZ Grada Vrgorca) od 6,85km2 ili 2,47% Grada Vrgorca. Broji ukupno 94 stanovnika, što u ukupnom udjeli Grada Vrgorca iznosi tek 1,24%. Gustoća naseljenosti iznosi tek 13,41 st/km2, što je duplo manje od prosjeka, ionako slabo naseljenog, Grada Vrgorca.
Dragljane se prvi put spominju u Kreševskoj povelji iz 1434. godine, no taj je kraj bio naseljen mnogo ranije. Tome svjedoči pretpovijesna gomila koja dokazuje da je dragljanski kraj bio naseljen i u prapovijesti. Kod dragljanske crkve sv. Ante se nalazi i srednjovjekovna nekropola stećaka koja dokazuje kontinuitet naseljenosti. Dragljane su u kasnom srednjem vijeku pripadale humskoj Gorskoj župi, a pod osmansku vlast ću pali vjerojatno kad i ostatak krajine, tj. u zadnjoj četvrtini 15. stoljeća. Tijekom turske okupacije kršćanska raja je bila potpuno obespravljena, a kraj je demografski potpuno ispražnjen nemirnim razdobljima između Kandijskog (1645.-1669.) i Morejskog rata (1684.-1699.). Nakon mletačkog osvajanja Vrgorske krajine cijeli je kraj koloniziran hercegovačkim obiteljima koje su vođene svojim glavarima, a nakon dogovora sa mletačkim vlastima, prešle iz sela u okolici Mostara koja su bila pod osmanskom vlašću, na oslobođeno područje Vrgorske krajine.
Stanovništvo Dragljana hrvatske je narodnosti i katoličke vjere. Dragljane pripadaju zavojanskoj župi Rođenja Blažene Djevice Marije, koja je osnovana 1696. godine kada je odlukom mletačkih vlasti dodijeljena franjevcima iz samostana u Živogošću, koji su se brinuli da njeno stanovništvo još u tursko doba. Župa je poslije dodijeljena franjevačkom samostanu u Makarskoj. Sjedište župe je otpočetka bilo u Zavojanima. Nakon požara župne kuće 1946. godine, župnik se naselio u staroj kući u Dragljanima. Godine 1959. kuću je zahvatio požar u kojem je izgorio krov i župne knjige. Knjiga je 1964. godine obnovljena. Crkva sv. Ante u Dragljanima je područna crkva navedene župe, i sakralni je spomenik. Sagrađena je u 18. stoljeću tijekom mletačke vladavine, ali se smatra da je mlađa od župne crkve u Zavojanima. Odlukom makarskog biskupa Fabijana Blaškovića crkva je 1779. godine proširena. Današnji izgled dobila je 1821. godine. 1910. uz crkvu se počeo graditi kameni zvonik koji nije dovršen. Iza zvonika se nalazi nadsvođena otvorena kapelica. Crkva je smještena na brežuljku podno kojeg je postojao turski bunar koji je 1933. godine uređen. Za crkvu se kaže kako je „…u novije vrijeme nadograđen zvonika s jednim katom za zvona i niskim završetkom na četiri vode, i uređen je krov, a unutrašnjost je u zapuštenom stanju. “ Misa se u njoj slavi samo na blagdan sv. Ante. Crkva ima dimenzije 18,40x6,90 metara. Kod crkve sv. Ante se nalazi i groblje za stanovnike toga kraja. Ono je postojalo još u srednjem vijeku čemu svjedoči već spomenuta nekropola stećaka, koje su dijelovi ugrađeni i u zid crkve.
Tijekom Drugog svjetskog rata u Dragljanima je živote izgubilo 59 njegovih stanovnika, od čega je čak 21 poginuo tijekom četničkog divljanja Vrgorskom krajinom 29. kolovoza 1941. godine. Od 59 poginulih bilo je 16 Majstrovića, 16 Jovića, 11 Majića, 6 Jelaša, 4 Vujčića, 3 Vulete, 2 Oršulića i 1 Maršić.
U svibnju 1944., dok su još trajale borbe, tadašnja Općina Vrgorac je odlukom partizanskih vlasti pretvorena u kotar koji je podijeljen na u dvije općine; Vrgorac i Dragljane. Novoosnovanu općinu Dragljane činila su sela: Dragljane, Duge Njive, Kozica, Kljenak, Mijaca, Poljica (Kozička), Vlaka i Zavojane (nažalost ne posjedujem podatke o funkcioniranju te općine niti kada je ukinuta). Što se tiče broja stanovnika sela, ono je kroz 14 popisa stanovništva od 1857. do 2001. imalo nepravilna kretanja. 1857. godine u selu je živio 241 stanovnika, a 1869. godine čak 505 stanovnika. To je bio brojčano najveći rast broja stanovnika u selu u jednom međupopisnom razdoblju. 1880. broj stanovnika je pao na 270, a 1890. na 253. Od tada pa do Drugog svjetskog rata broj stanovnika sela neprestano raste 1900. (256), 1910. (235), 1921. (427) te 1931. čak 508 stanovnika što je najveći broj stanovnika sela u povijesti. Nakon Drugog svjetskog rata, tj 1948. selo broji samo 214 stanovnika. 1953. godine selo broji točno 300 stanovnika. 1961. broj stanovnika se neznatno smanjio i tada ih u selu živi 288. Teški demografski pad uslijedio je u slijedećem popisu iz 1971. kada selo nastanjuju samo 42 stanovnika (u razdoblju 1961-1971. SZ dio Vrgorske krajine je zahvatilo najjače iseljavanje). 1981. situacija je bila nešto povoljnija (154), ali broj stanovnika 1991. ponovno pada (115). Zadnji popis iz 2001. zabilježio je 94 stanovnika u Dragljanima.
Selo ima osnovnu školu sa otvorenim športskim terenom i poštu.
Koja je budućnost Dragljana? U Prostornom planu Grada Vrgorca predviđena je afirmacija gradskog centra, te razvoj područnih centara Zavojane, Veliki Prolog i Dragljane. Prolazak autoceste kroz taj kraj vjerojatno će također doprinijeti njegovom demografskom i gospodarskom oporavku.
Post je objavljen 19.11.2007. u 08:05 sati.