nerječiti blog. to bi zacijelo bilo od vrijednosti nekom samuraju, ili haiku pjesniku, ali nama... svojednobno sam pročitao izjavu nekog domaćeg pjesnika, vezano uz njegovu novu knjigu ili tako nešto, da se njegova poezija razvija prema umuknuću. nisam čitao pjesme, ali sam si mislio, mora biti da je ideal te poezije kada nestane, kada pjesnik više ništa ne piše, nego samo promatra i nosi što vidi u sebi. čak sam čuo za nekog fotografa koji se bavi virtualnom fotografijom, znači, ne fotografira, nego pamti. sad, kako mu to uspjeva i kakve koristi od toga ne znam, ali meni bi jako teško bilo zamisliti jedan takav umuknuti blog.
s jedne strane, sviđaju mi se vrtovi koji su sasvim uređeni, kao na izložbi, jer su lijepi, ali mogu ispasti malo umjetni, pa mi se, s druge strane, još više sviđaju oni s mjerom prirodnosti, jer ipak treba prirodu pustiti da odradi svoje. onda ima više mjesta za igru, ne moraš paziti hoćeš li nešto otkinuti ili pregaziti, a i zgodno je povremeno takav vrt malo ošišati, kao kosu koja je uzela maha. zato volim i proljeće kad sve buja i možeš zamisliti, ako vrtu daš dovoljno vremena da se razbaruši, kako se mačem probijaš do nekog dvorca, ili kako kultiviraš, kosilicom jasno, dotad neukorćenu divljinu, i u svakom slučaju, pokaže se nešto novo i zanimljivo, baš iza najgušćeg grma. a i jesen je dobra jer kao da sve to što je bilo gore, ako u vrtu ima drveća, padne dolje, i onda možeš po lišću jedriti kao po moru. tako je u šumama, gdje moraš razgrtati lišće da bi došao do tla, ili se popeti na neki vrh gdje drveća nema i onda osvojiš novo kopno. a svako stablo je jarbol.
bio sam na interliberu, i knjiga koliko hoćeš, čak se i može naći zgodnih stvari, ali sam ipak odlučio pričekati besplatnu razmjenu knjiga u Hrvatskom društvu pisaca, koja ide početkom godine. kako poezija malo koga zanima uvijek pronađem desetak knjiga poezije, koja možda nije nešto posebno, ali imam dovoljno materijala tijekom slijedećih mjeseci da polako čitam. jer treba čitati i vidjeti i ono što je loše, da bi mogao znati što je dobro. uzmem i još poneku publicističku knjigu ili časopis ako naleti.
izuzev toga, zima dolazi, a još nema snijega (i bolje), pa je malo obično.