ne dam da me zarobiš u suzu jer ja ne znam živjeti sputan u zlato kao da bih bio ambra bez mirisa čije se blještavilo prelama iznad obzora. ja imam sve svoje misli u njima trenutke sjaja i sate tame sjene u duši teže od olujnih oblaka kap gorkog osmijeha na rubovima usana. i nema toga što želim za sebe jer bio sam već jednom sve što si željela i sada ne mogu biti tužna uspomena u očima koje su me tako ljubile. |