nedjelja, 04.11.2012.
ispod površine
|
nikada nisam prebolio moje dolaske u tvoj svijet i nikada prežalio što ga potom napuštao i lutao sam tko zna gdje bila si dio obale na kojoj sam ostavljao sebe u kapima i potom se vraćao u dubine, u spasonosne zagrljaje tišine a ti si čekala da me prođu sve moje oseke i plime. nikada se nisam osjećao dovoljno snažan da preplivam to more i nikada odvažan da samo srcem krenem na taj put uvijek su obzori bili prazne crte u kojima bi nestajao svaki dan kada utopi se sunce. ni danas ne iščekujem ptice da donesu grančice novog kopna jer ne postoji takva obala na kojoj bi netko kao ja mogao pronaći spas mene i dalje donose i odnose razine oseke i plime pa neprestano tonem u svoje dubine i gubim dah. |
