rekao bih da sam napokon pobijeđen. sada je kruženje misli izgubilo svoje središte vrtnje. istrošen je nemir koji uzrokuje diobu neizvjesnosti, stanje izmjene osjećaja pretvoreno je mirnoćom vremena u kojem sam oporavljan od ljubavi u onaj stari, bezpulsni život. treptaji tu ne pronalaze plavu u nijansama sive udisaji ne otkrivaju miris kose u nekoj tuđoj dodirima nepoznat je svaki oblik između svjetla i tame sakriven je i obris i ne znam kako ti sada zvuči izgovoreno ime. zaustavljena su sva zrnca u pijesku, u krvi. ostao je nedovršen taj zadnji pokret gibanja koje me uvijek vraćalo tebi, na tvoje usne. negdje u tom vremenu snova, želja i toplina stao je onaj neotkriveni, naš perpetuum mobile. |