imam te u stihu ispod kože intravenozno u krugu kapi koje nose život ovisno i da mi istekneš na dlan umro bih. zato stisnem dlan u šaku i potisnem te put srca udahnem i zadržim dah i tako ostanem. jedino zarobljena u meni možeš opstati jer sve što pogledam u tebe pretvaram i da te pustim otići more bi se izlilo u svemir svjetlo bi pobjeglo u mrak ja bih prestao biti čarobna kutija u kojoj nastaju riječi koje šapćeš anđelima prije sna. |