(nježna tužbalica za tobom)
Ja tek sad primjećujem miris laka starih uljanih slika i oko sebe se osvrćem kao da ćemo moći memorije mjeriti ćeramidom i ćerpičem sa kuće u kojoj si se rodila A trauma je odsustva bezumna jer cijeli arhipelag otočja od svjetlosti ni imena sad nema i kopni sve više u moru tvoga pogleda dok ne ostane samo ova pjesma o tebi Zato danas više ne začuh ni cvrčka ni ptice svi šute i osluškuju kako zemljani valovi kopna travom šume a šumom nježna korijenja tvoj ležaj miluju (31 X 2009, mojoj majci) . |