srijeda, 28.06.2017.
JELEN DO
|
Vlati naspram plavog
i dvije prašnjave zmije šljunkovitom svojom kožom doveli su me u Jelen Do. Da si i ti pokraj mene mogla si postati reptilska boginja ovog napuklog brda i tog puta kroz dolinu gola i palacava ližući slanu pod ovim vrelim kamenjem ili bešumna košuta mokra jezika u potoku kuckavih oblutaka. Ali nisam te poveo sa sobom ni ponio jasno u sebi niti znam jesi li željela poći ovamo. Ja ovako zamišljam mjesto gdje vrijedi ostati čekati ili odlučiti jer doista više ne znam što će se sa mnom dogoditi niti imam koga drugog tko mi to može reći. Ponad mene vapno iz brijega cvili visine prašinom muti a krhotine klanca sijedim starinama nalik postaju. U ostavljenoj kući ležim zemljani zidovi na leptirice i šišmiše mirišu a ja pokušavam obećati sebi da ću ti prepustiti vječnost brončanog heroja u meni. Stabla izvana dodiruju me opalim zelenim ušima koje su upale kroz propale prozore ili su im to oči, usta, prsti ili pluća? Ležim i zamišljam mjesto gdje je jelen noćima spavao sklupčan bio na kamenu na kome je sol pronašao. I što li je jelen ovdje iščekivao? Sol ili košutu ili prste tog drveća po sebi. Nekako znam da je dugo ostao a ipak se ponadah da ćeš ti meni do večeri doći. Večer se sasvim zgusnula cvrčanjem cvrčkove molitve i lakše mi je zamisliti svemir kome nemirne oči ili pluća stabala pokušavaju došapnuti i iskuckati misteriju postojanja na ovome mjestu. Ne uspijevam ih razgovetno čuti a i ono što naslutim još manje mogu zapamtiti. Ali čekam. Kovinski sjaj novčića sa svoda želi me potkupiti nek ostanem i sutra i prekosutra i sve duže i zaluđuje me brojanjem svojih dalekih krijesnica. U tanjuru ove doline moj svijet samog sebe jede boginje i košute nestaju od straha a zemlja poda mnom jedva kao zlatni prah u situ preostaje. Sve je manje ima i zato je sve dragocjenija. Po prstima je rastvaram vodom donijetom iz potoka. Naslikat ću tebe dodirima po bijelim stijenkama ove kuće. Kad završim Ispunit ćeš mi i ovaj svijet. Ali je neću uspjeti naći u njemu ni prostor niti dovoljno zlatnog praha da sebe pokraj tebe doslikam . |
